Prva asocijacija na spomen gospodarske krize vezana je uglavnom uz financijske poteškoće. Primarni osjećaji koji u tom razdoblju visoko koreliraju sa drastičnim padom bi-di-pija su: briga, strah, neizvjesnost, strepnja, nespokoj… Ekonomsku analizu ove psihološke statistike ostavljam kolegi Cvjetkoviću, a mi ćemo se pozabaviti jednom drugom, koja je vezana uz jedan stari tradicijskih običaj – nasiljem nad ženama… U razvijenim patrijarhalnim kulturama ono je postalo folklorni element, izraženije njegovan od strane mnogih muževa upravo u vrijeme ekonomske krize…Jer, kad god je neka kriza, “Laki je malo nervozan”.
Prema izvješću UN-a, jedna od tri žene u svijetu tijekom svog života doživjet će neki oblik nasilja. Hrvatska ovaj trend, naravno, prati u stopu. Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, od dvadesetak tisuća prijavljenih djela godišnje, u 63 do 71 posto žrtve su žene, ovisno o godini. Sociolozi tvrde, da ako je godina bila rodna, onda je taj postotak nešto manji, ali kada godina podbaci, onda se poveća.
No treba obavezno reći da su ove brojke samo pokazatelji trenda. Riječ je podacima koji se odnose na prijavljene slučajeve. U stvarnosti, ova stravična slika puno je strašnija: Kada je riječ o samo obiteljskom nasilju, na 1 prijavljeni slučaj dolazi 10 neprijavljenih, dok u slučaj silovanja taj omjer iznosi 1:15 (po nekim procjenama i daleko više). Pomnožimo li to sa službenim brojkama i podijelimo sa brojem žena u populaciji stanovništva, dobivamo alarmantnu statistiku od koje čovjeka hvata jeza.
Što dakle, reći? U prosjeku, svaki treći muškarac koji čita ovu kolumnu treba se stidjeti ovih brojki, stati pred ogledalo i upitati se: JASAM LI JA NORMALNO LJUDSKO BIĆE?
Ali, budimo realni, niti ostala dva koji sad kraj monitora klimaju glavom nisu potpuno nevini – uključujući i mene… Činjenice su neumoljive: Niti jedan od nas normalnih nije član neke muške udruge za borbu protiv nasilja nad ženama. A koliko je to nenormalno govori i to da takve udruge uopće i nema. Sve koje postoje su ženske. Od strane našeg muškog roda nije pokrenuta niti jedna takva inicijativa.
Jedini koji nam u ovo vrijeme spašava obraz je splitski sudac Dinko Mešin, koji je jednom nasilnom hrvatskom mužu odrebatio osam godina zatvora, i postao heroj ženske strane nacije. “Sve muški, a samo jedan Muškarac!” – reče jedna žena. A predsjednica udruge B.a.B.e., Sanja Sarnavka, kad je čula da je presudu donio sudac, a ne sutkinja, komentirala je da ga "moraju predložiti za počasnog člana udruge".
– Koliko je meni poznato, prema podacima kojima mi raspolažemo, niti jedna do sad izrečena kazna se ne može usporediti s ovom…. Čestitam sucu na tome, kad bismo imali još deset ovakvih presuda, onda bi nasilnici znali što ih čeka i vjerojatno bi razmislili hoće li im žena i dalje biti boksačka vreća. Kod nas se u 90 posto slučajeva nasilnicima izriču prekršajne kazne, i to novčane, pa onda ispada da cijela obitelj ispašta kad se to mora platiti. Daljnje je pitanje hoće li društvo nešto učiniti da tu ženu osnaži i osposobi je da bude majka svojoj djeci – zaključuje Sarnavka, i vraća nas na sami početak ove kolumne.
Ekonomska nesigurnost jedan je od glavnih razloga zašto žene ostaju u nasilnoj bračnoj zajednici. Govoreći o važnosti borbe za prava zlostavljanih i silovanih žena, poznata feministička književnica Eve Ensler, na susretu s istarskim aktivistkinjama u Puli ovoga ljeta, upravo je naglasila ovu problematiku, koja u doba ekonomske krize i uvjetima neoliberalnog kapitalizma poglavito dolazi do izražaja.
Onesposobljena da samostalno skrbi o sebi i djeci, zlostavljana žena primorana je trpjeti nasilje. Bez odlučne potpore državnih institucija, u zaostaloj kulturnoj sredini gdje se stoljećima ženu i marvu smije udariti, ona je potpuno nemoćna. Kako joj pomoći?
Da ne ostanemo samo na praznim riječima, evo i jednog konkretnog prijedloga:
Dakle: Detektirali smo PROBLEM. Prva REAKCIJA je odlučna pravna zaštita po uzoru na splitski kazneni slučaj. A onda ponuditi trajno RJEŠENJE: Napadom na ženu, muškarac dobiva otkaz, a isto radno mjesto popunjava žena. Prednost u natječaju imaju žrtve nasilja. Obzirom na veliki broj otkaznih kandidata, raznih zanimanja i profesija (pravilno raspoređenih po svim gradovima i županijama) sve zlostavljane žene ubrzo bi bile egzistencijalno zbrinute.
Poštovani predsjednički kandidati, evo vam predizborni adut.
