Jedva dočekah otvaranje kioska da si kupim i priuštim po prvi puta u životu jedinstvenu grafiku svestranog umjetnika od svjetskog formata, uvaženog Dimitrija Popovića koji se pored slikarstva bavi još i pisanjem kratkih priča, monografija, romana i još koje čime i čija ostvarenja sa olovkom, kistom i bojama u ruci mi iz provincije možemo gledati samo na izložbama, u muzejima (ako si to danas možemo priuštit) i uglavnom u mislima, što je najčešće.
Sjećam se prijašnjih akcija tih novina, do sada ne ponovljivih pothvata sa slikama hlebinskih majstora naive i tri Ivana: Generalića, Večenaja i Lackovića-Croate čije su slike uklopljene u kalendare godinama krasile zidove svakog hrvatskog doma.
Tako sam i danas razmišljao i putem odlučio da ću ovu grafiku ovaj put oukviriti i ovjesiti na zid za vječnost jer se naša domovina još uvijek sva izranjavana ratom i ,,iscijeđena'' ovim kvazi- kapitalističkim i neoliberalnim jadom konačno nakon tolikog maltretiranja i čekanja vraća tamo gdje joj je oduvijek bilo mjesto. Može li išta biti ljepše od grafike Dimitrija Popovića kojeg je i sam papa Ivan Pavao ll neobično cijenio kada ga je onomad pozvao da mu se javi otvorenim pismom 2003., i njegovog umjetničkog viđenja tog povijesnog čina u liku božice ,,Europe''.
Kupih novine ni ne otvarajući ih jer, to je to, nimalo ne sumnjajući. Doma se uhvatih nježno kidajući najlon i prije nego uperih pogled u ,,Europu'' na tren mi zabljesnu crveni logo tih istih novina i u prvi mah pomislih da je to neka naljepnica ali kad još jednom malo bolje pogledah... pa to je stvarno nespretno nacrtan njihov logo. Odmah mi krene u glavi bujica pitanja u svoj toj nevjerojatnosti, šokiranosti i nemoći. Kako je to uopće moguće da se netko ovako poigrava i sprda s umjetnošću jednog svjetski poznatog majstora i s nama čitateljima i kupcima te grafike. (A novine još i umotane u papir jednog trgovačkog lanca)?!.
Kao šaka u oko ili nešto još gore, udarac po zdravom mozgu kroz otvorenu lubanju. Čisti sumrak umjetnosti, pad i propast!... Pa zar je taj logo morao biti baš na tom mjestu, mogao je recimo biti u ravnini potpisa ili negdje decentno stavljen... moglo je i bez njega uostalom, ali ne...netko se gadno poigrao s nama misleći da smo mi valjda ,,mala djeca'' ili pak mutavci pa da ćemo s vremenom valjda ,,zaboraviti'' čija je to grafika i tko ju je objavio pa da nas se na to podsjeća s tim logom. Ali, kada sam saznao, pri tom nazvavši i zastupnicu čitatelja, objasnivši da smo grubo prevareni i stavljeni svojim novcem u to vrzino kolo zarade i profita koje nema alternative, i kad mi je na kraju potvrđeno da je to tako umjetnik (doduše vidljivo nespretno svojim potezom kao da je morao) stvarno napravio, pao mi je mrak na oči i zavladao bijes... a onda nemoć, bespomoćnost i očaj na kraju.
Upitah se u tuzi i jadu... pa zar i ti Dimitrije Popoviću se priklanjaš bogu novcu i kičeraju?! Korporativnim identitetima, životima s ,,markama'' i istaknutim ,,porijeklima'' imovine koji dreče i paraju uši i zasljepljuju svojim otrovom vidna polja svuda po zidovima, na kioscima i ljudima, na njihovoj odjeći, obući, za stolovima i po mozgu. Ili je stvarno takva kriza i kod tebe, takvog umjetnika od kalibra, pored svih tih svjetskih izložbi i turneja, tiskanih mnoštva monografija i vlastitih knjiga, priča nagrađenih novcem u ovim istim ,,novinama'' kojima si se podao i, po mojem mišljenju, prodao ovim svojim djelom i potpisom i poništio sve svoje vrijednosti u očima onih kojima si bio iznad svih anomalija i minimalija prethodno navedenih...
