Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu
  Sunčana Janovich           24.01.2021.         1067 pogleda
Egiptologinja

Njezin je suprug imao privatnu liječničku ordinaciju. Ona je, bez da ju je itko išta pitao, rekla da radi iz dosade, tek toliko da nije doma. Djecu su odgajale bake, njezina i njegova mama, a o kuhanju i drugim, svakodnevnim poslovima, brinule su dvije žene, porijeklom iz njezinog rodnog sela. Što je točno bila po zvanju, o tome je rijetko pričala. Te pohađala gimnaziju, te završila ekonomsku, pa neki tečaj daktilografije. Sve u svemu, navukla je neko srednjoškolsko obrazovanje, bogato se udala, izrodila dvoje djece, zimovala i ljetovala u nekim dalekim odredištima. Kao po špagi. Zacrtano i realizirano.

Kako je, iz dosade, išla na posao, tako je iz istog razloga obrađivala vrt, u blizini naše kuće, pa dok je dolazila na probu. Mami je pokazivala prljave ruke i nokte, i pri tome se izražavala kao što je čula da pričaju na pijaci:
- Evo, pa ja ne znam što je s mrkvom ove godine? Tako je sitna, a i to malo, pojeli su crvi. Luk je dobar, ne mogu se požaliti, čak krupniji nego prošle godine, al paprika se počela sušiti, valjda ću uspjeti nešto ubrati.

To je izgovarala tako, da je sugovorniku odmah trebalo biti jasno da ju povratna informacija ne interesira. Razgovor s takvom osobom bilo je pravo mučenje. I to malo što je pričala, kao da je bila usporena. Bez ikakvog naglašavanja sreće, tuge, veselja. Ništa nju nije interesiralo, osim gdje će na neku zabavu. Početkom prvih jesenjih dana počela je razmišljati o zimovanju, a već u martu prelistavala žurnale o nadolazećem ljetu.

Kakva iznutra, takva i izvana. Oči kao da su bile uvijek nenaspavane, pomalo spljošten nos, obrazi nekako neprirodno okrugli i debeli, nešto kraća kosa, začešljana kao da je jednom rukom češljala sve prema gore, a drugom to isto poravnavala, spuštena čeljust i usta kojima je smijeh bila nepoznanica.

Suprug ju je zaposlio u jednom gradskom poduzeću. Ne mogu uopće zamisliti da je takva osoba obavljala neke poslove. Ono što smo znali je da ju nitko u firmi nije podnosio, sjedila je sama u kancelariji, javljala se na telefonske pozive, ponekad nešto fotokopirala, i strankama, najsporijim glasom na svijetu, govorila:

- Daaa, daaa, treći kat desno, druuugaaa vrataaa!

Znala je ona jako dobro, da, zahvaljujući suprugu, tada privatniku, čiji su pacijenti bili redom svi iz uprave poduzeća, može raditi kako hoće. Zaboravila je na staru narodnu, možeš kako hoćeš, al' ne i dokle hoćeš. Promijenila se uprava, novim članovima ime njezina supruga i njegovo zvanje, nije značilo baš ništa, i samo su čekali dan kad će se zauvijek zahvaliti na njezinom doprinosu kolektivu.

Vođena dotadašnjim ponašanjem, bez da se ikome javila i zatražila godišnji, otišla je na ljetovanje u Egipat. Skromnih 10 dana. Što je njoj moglo tamo biti zanimljivo, poučno, nešto što bi mogla saznati, osim noćnih provoda? Ne vjerujem da je ikada išta pročitala o povijesti Egipta. Jer, sve što nam je, kad je pokazala malo volje, pričala o njezinim putovanjima, bilo je kako su baš pred njihovim stolom kuhari spremali večeru, konobari pravili koktele, a onda, za završnu večer, plesali do zore na balu pod maskama. Kako god da se provela u Egiptu, po dolasku, uručeno joj je rješenje o otkazu, zbog izostanka s posla.

Kao da se ništa nije dogodilo, najnormalnije je nastavila dolaziti k nama, i donositi mami nešto za šivanje. Moj tata je puno toga znao, al da je bio egiptolog, nije. Ono, što je njemu bilo dovoljno, a i to je bilo više nego što je novopečena egiptologinja znala, je, da postoje piramide, sfinge, Nil, Kleopatra i Omar Sharif. Egiptologinja ga je nervirala, pa je samo čekao pogodan trenutak da se ona mami, prešutno, zahvali na dotada sašivenom.

Dok je egiptologinja sjedila, i čekala da mama dovrši ušivanje dugmadi, tata je rješavao križaljku, i namjerno pitao mamu:

- Ovo ne znam. Piše grobnice faraona, osam slova, jel ti, mama, možda, znaš?

Egiptologinja više nije dolazila.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priče iz šnajderaja