Dva uskršnja jaja

Bila sam sa povećom grupom Talijana u Međugorju. Spušta se noć, krupne kapi kiše već rominjaju iz nekih nevidljivih visina; sve je mrko, tmurno vjetar puše, sprema se velika nevera. Jedino se moji Talijani, neki od njih dabome, još uvijek pojavljuju iz raznih uglova, žure prema busu, i čudom čude što je već mrak, što nikoga već nema i što ih je nebeska voda već blagoslovila.

Konačno je ušao i posljednji, i kola polako kreću, kad se začuje, od tamo pored sakristije vapajući ženski glas : “čekajte, čekajte, molim vas, ne ostavljajte me….”

Tumačim joj kako je to strani autobus, za posebnu grupu, kako izričito ne smijem nikoga primiti…Ali ona kuka, a i ja je želim primiti s obzirom na nevrijeme i što više prevoza nema, pa molim vozača. A on : “pa, ja bih, ali znaš dobro da ja izričito ne smijemmmm…. ”

Pljušti, grmi, sijeva, puše ! Obraćam se cijelom autobusu: Ova žena više nema nikakvog prevoza, a … Dozvoljavate li da je ipak primimo do Mostara?

Da, svakako.

Sva pokisla ne zna ni kako ni kome da se zahvali. Novac koji nudi nikako nećemo da primimo ni ja niti vozač i molimo je da samo sjedi i smiri se. Poslušala je, ali prilično nezadovoljna, jer, eto ne damo joj da pokaže bar malo zahvalnosti. A nakon nekog vremena kaže : “vidite u mojoj košari ostala su još dva uskršnja jaja, ajde, Bogom Te molim, ženo, uzmite ti i vozač po jedno, barem to.”

Uzeli smo, zahvalili se. A onda se sjetim : Pa, jeste nedjelja, ali Uskrs je već prošao, otkud Ti sada uskršnja jaja.?

“Nije naš, njihov je, pravoslavni je!” Čudim se : pa ovo je rimokatolička crkva i takvi vjernici.- “E, to ti je tako! Još prije mnogo godina njihova djeca su u školu za naš Uskrs donijela uskrsna jaja, i darivala našu djecu, a onda smo i mi s našom djecom pripremili jaja za njihov Uskrs. Tako je počelo, a to onda pomalo prešlo u običaj!... I što smeta! Dođu oni i ovamo u ovu crkvu , pa i njihov prota, isto, ( što je istina, jer je i tog dana bio ) pa si čestitamo, malo se družimo i tako. A ja mislim da to baš i ne smeta. Pa Bog je rekao da se ljubimo !”

Ispričala sam sve Talijanima, a oni su zapljeskali. Stali su se prisjećati svojih običaja i zapitkivati ženu. Isprva se je skanjivala, bilo joj je neugodno, a onda nam je čak i zapjevala. Zapjevali su i Talijani i stali častiti ženu.

Vani je carevalo nevrijeme; u autobusu radost i pjesma.
Na kraju smo ženu otpratili do njenog kućnog praga, a Talijani su sve u glas govorili: “Buona Pasqua, buona… Sretan Uskrs i onima koji ga slave danas, i naknadno onima kojima je već prošao…i svima kojima će ponovo doći !”

I vama svima sretan Uskrs i mnogo svijetla, svima !