I sindikat visokog obrazovanja traži veće plaće u svom sektoru
Štromar ne isključuje mogućnost prijevremenih izbora, ali vjeruje i u dogovor Vlade i sindikata
Mediji i mentalno zdravlje: Trivijalizacija dovodi do click-baitova na uznemirujuće sadržaje
Sabor: Hrvatska kroz razvojnu pomoć najviše pomagala jugoistočnu Europu i BiH
Sabor: Hrvatska kroz razvojnu pomoć najviše pomagala jugoistočnu Europu i BiH
Sinčić: Hrvatsku očekuje kolaps svih sustava
U osnovnim školama štrajka 89, a u srednjim 85 posto zaposlenih

Dva šoka pred Godinu vjere – i jedan od prije!


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           14.10.2012.         1678 pogleda
Dva šoka pred Godinu vjere – i jedan od prije!

Šok je stanje kada, laički rečeno, čovjeka strefi nešto od čega ostane u šoku. Tako postoji: šok u medicini - kada ljudski organizam ostane bez dovoljno kisika; šok u ekonomiji - kada ljudski organizam ostane samo na kisiku; šok u psihologiji - kada čovjek jednostavno ostane paf.

Sva tri šoka u jednakoj mjeri pogađaju ateiste, agnostike i vjernike, i jedino što ih razlikuje jesu situacije koje izazivaju stanje ovog zadnjeg - psihološkog šoka.

U tekstu koji slijedi opisujemo takva tri, sa teološkog stanovišta veoma zanimljiva slučaja - dva od nedavno (a koja su se duboko dojmila jednog velečasnog) i jedan od prije nekoliko godina (koji se iskreno dojmio jedne časne sestre pa ga je odlučila ispričati u školi na sastanku roditelja čija djeca pohađaju vjeronauk).  Sva tri su istinita. O prva dva svjedoči sam velečasni u novom Glasu Koncila, a o trećem donosimo priču iz škole.  

Priča velečasnog:

"Od četvrtka 11. listopada, od dana kad se navršilo točno 50 godina od otvaranja II. vatikanskoga koncila, u Katoličkoj Crkvi diljem svijeta teče Godina vjere koja ima specifičnu važnost, osim za same katolike i njihove zajednice, i za svako društvo, svaki narod i čitavo čovječanstvo u kojima je Crkva ukorijenjena. Godina vjere tako ima specifičnu važnost i za suvremeno hrvatsko društvo i upravo je društvena dimenzija Godine vjere ono što je suvremenom hrvatskom društvu najpotrebnije. U Hrvatskoj samom otvaranju Godine vjere prethodila su dva šoka, vrlo indikativna, i po svome značenju iznimno dalekosežna te baš ti šokovi aktualiziraju društvenu dimenziju Godine vjere.

Prvi šok doživjeli su mnogi katolički vjernici koji su i u prvim danima mjeseca listopada otvarali svoje radioprijamnike da bi u 6 sati slušali privlačnu, poučnu i poticajnu 5-minutnu emisiju "Hvaljen Isus i Marija" na Radiju Sljeme, jednoj od lokalnih stanica Hrvatskoga radija, no mogli su čuti tek svirku ili pjesmu. Tako je bilo 1. listopada i tako je nastavljeno sljedećih dana jer je ta emisija jednostavno ukinuta bez ikakve najave i obrazloženja, a bila je jedina emisija u 24-satnom dnevnom programu toga radija namijenjena katolicima..."

 

"...Drugi šok doživjeli su pripadnici onoga dijela hrvatskog društva koji se deklarira kao ateistički ili agnostički, a priredio im ga je preminuli predsjednik Hrvatskoga sabora Boris Šprem koji se nakon deklariranja ateistom vratio katoličkoj vjeri te je pomiren s Bogom u sakramentu ispovijedi ispraćen na posljednji počinak katoličkim obredom ukopa. No, koliki je to šok očitovalo se i u odredbi da novinari ne smiju čak ni ući na misu zadušnicu na kojoj su bili predstavnici vlasti. Najviši aktualni predstavnici vlasti poštivali su pokojnikovu posljednju želju i očitovali da Hrvatska može biti laička država u najboljem značenju, tj. da stvarno ne samo poštuje nego i jamči slobodu uvjerenja i vjere. Životno iskustvo pokojnoga predsjednika Hrvatskoga sabora iznimno je važna poruka svim ljudima dobre volje da se pitanje vjere i Boga, osobito ako se zauzme negativan stav, ne rješava tek olako, niti definitivno u ranim fazama života nego, kako je u homiliji nad otvorenim grobom rekao biskup Mijo Gorski, pred ‘odlazak za svagda u tamu ili prihvaćanje ponuđene ruke Svemogućeg Boga'..."

"Oba šoka" - zaključuje velečasni - "otkrivaju koliko je suvremeno hrvatsko društvo daleko od stvarne demokracije i normalne, zdrave pluralnosti."

Priča iz škole:

Osmogodišnja djevojčica (za ovu priliku zvat ćemo ju Ana), romsko je siroče o kojoj skrbe časne sestre. Ana ide u drugi razred jedne zagrebačke osnovne škole. Ne voli školu, ne zato što ne voli učiti, nego zato što se djeca iz razreda ne žele sa njom igrati. Često je zbog toga bila potištena i nerijetko se iz škole vračala plačući.

Ali jednoga dana dotrčala je iz škole sva vesela, i već sa vrata radosno povikala:

-"Idem na rođendan. Marija me pozvala na rođendan."

- "Koja Marija? - upitaše je časne.

- "Marija...ona sjedi u drugoj klupi?" - odgovorila je curica.

"Bila je ovo vijest koja nas je neobično razveselila" - priča časna na roditeljskom sastanku -  "jer Anu još nikada nitko iz razreda nije pozvao na rođendan, ovo je bilo prvi put od kako je pošla u školu. A ono što smo kasnije otkrile zbilja nas je iznenadilo i to ovom prilikom moram reći: Djevojčica Marija, jedina je u razredu koja ne pohađa vjeronauk, njezini mama i tata su ateisti... Ali od svih učenika jedino je ona maloj Ani pružila ruku prijateljstva."

Na ovu opasku, svi vjernici u školskim klupama ostadoše paf.

Suprotno velečasnom, časna u svojoj priči ne izvodi nikakav konkretan zaključak, ali teološka poanta ovog šoka jasna je kao dan: dijete roditelja ateista jedino u razredu odgojeno u duhu učenja Isusa Krista.

Za društvo u kojemu je Crkva ozbiljno ukorijenjena, ovo je sigurno šok vrijedan zabilješke.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana s portala Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

terzo
26.10.2012. 16:46
Prica iz skole = fenomenalna istina iz zivota nas "smrtnika" .
vobrado
14.10.2012. 22:28
Vrlo odmjeren i korektan tekst koji poziva na promišljanje i vjernike i nevjernike. Koliko smo dosljedni u svom životu i koliko smo svjesni posljedica svoga izbora. Čovjek vjernik kao i čovjek nevjernik moraju na prvom mjestu biti čovjek. Sve ostalo će nam se nadodati, kaže Isus. Dakle, pluralizam mišljenja je itekako poželjan, kao i otvorena mogućnost svima da konzumiraju u društvu svoja uvjerenja. Kada se to ostvari u pravom demokratskom okruženju neće se dogoditi šikaniranje nikoga nego će svatko slobodno moći ispoljavati svoja životna uvjerenja. Bože, daj da se to i ostvari!


Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: