Ovogodišnja sezona Kazališta Virovitica počela je hrvatskom praizvedbom (17.9.2016.) drame „2:14“ suvremenog kanadskog frankofonskog dramatičara Davida Paqueta u režiji Roberta Raponje i koprodukciji virovitičkog kazališta i diplomanata studija Glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku. Suradnja s osječkom Akademijom je izvrsna ideja, ali valja čekati da se studenti oslobode obaveza, kako bi se mogla zaigrati po neka repriza (druga polovica prosinca 2016.).
Zbivanje drame vezano je uz učenike srednjoškolskog uzrasta koji pričaju o svojim „neriješivim“ problemima: kako smršavjeti, kako postati zanimljiv djevojkama, kako nadvladati obiteljske nesuglasice, kako se nositi s društveno neprihvatljivim ljubavnim odnosima i slično. No, odrasli također imaju svoje frustracije- svakodnevna tlaka nevoljenog posla ili neuspjeh u odgoju djece. Scenografkinja Jasmina Pacek poslagala je četiri velike crne školske ploče, tako da se osim ispred ploča, može igrati u razmacima između njih, čime se omogućuje fragmentarnost i slutnja: koji puta je jačeg učinka ono što se naznači od onoga što se eksplicitno izrazi. Kostime su osmislili studenti 3.godine kazališnog oblikovanja UAOS-a ne izalzeći iz okvira prepoznatljivog i očekivanog (što je apsolutno dovoljno). Svojim poslovnim (Igor Golub) i majčinskim (Blanka Bart) frustracijama opterećuju nas „odrasli“, dok su mladalački problemi prebačeni na izvrsni ansambl sastavljen od glumaca virovitičkog kazališta (Goran Koši i Sara Lustig) i osječkih diplomanata (Goran Vučko, Krešimir Jelić, Ines Zmazek, Hana Kunić, Ivana Vukićević, Antonio Jakupčević, Ana Marija Jurišić i Domagoj Mrkonjić).
Posebno je zanimljiv lik radijskog voditelja Karla (Domagoj Mrkonjić) koji je prisutan i nevidljiv (okrenut leđima publici), ali njegovi onomatopejski komentari prate sva zbivanja na pozornici. Redatelj Robert Raponja ostvario je jednu vrlo dinamičnu i dovitljivu režiju. Mogli bismo u šali reći: kada je već imao pametan i relevantan tekst, protagoniste koji su „davali krv ispod grla“, nije baš imao drugog izbora. A što znači sam naslov? Eh, to je kobni trenutak raspada jednog naoko uređenog sustava.
