VIROVITICA,
21. kolovoza - Policija je danas cijeli dan pretraživala područje Stossmayerove
ulice, ulice Bajer, sve poljske putove koje izlaze na Strossmayerovu i gardsko
smetlište koje se nalazi u blizini kako bi pronašli bar neki trag koji vodi
ka nestaloj Virovitičanki Mirjani Valenteković (38). U pomoć
virovitičkim policajcima stigla su i dva pripadnika interventne policajce s
psom tragačem iz Policijske uprave Vkovarsko-srijemske. Kako nije pronađen trag
nije bilo posla ni za psa. Potraga je prekinuta u 18 sati, a bit će nastavljena
u utorak.
Mirjanin
nestanak prijavio je njen nevjenčani suprug Draško Hajić. Prema
njegovim riječima ona je otišla iz njegove kuće u Strosmayerovoj ulici gdje
su zajedno živjeli u noći s petka na subotu. Kako se nije javljala niti vratila
Draško je izvijestio policiju pa je u nedjelju poslijepodne započela potraga.
Prema Hajićevim riječimaMirjana se pješice uputila u pravcu virovitičkog prigradskog
naselja Korija.
Romi
koji žive na smetlištu policiji su rekli da su u subotu oko 4 sata ujutro vidjeli
ženu koja odgovara opisu kako kleči kraj polja kukuruza, ali trag koji bi to
pokrijepio nije pronađen.
Susjedi, međutim, kažu da je Mirjana otišla još prije tjedan dana. Policija
nam tu informaciju nije mogla potvrditi. Neslužbeno doznajemo da je Mirjana
u vezi s Hajićem trapila česta zlostavljanja
Mirjana Valenteković radi kao kuharica u virovitičkoj Općoj bolnici i majka
je dvoje djece iz prvog braka. Mirjana je visoka 180 centimetara, jače je tjelesne
građe i kraće kestenaste kose.
"Nemoj
me zaboraviti jer znam da ćeš biti jedini koji će čistiti moj grob", bile
su posljednje riječi moje Mirjane prepričao novinaru Večernjaka Draško
Hajić posljednji razgovor, koji je trajao 29 minuta i 19 sekundi.
Otkako je u nedjelju, oko 0.30 sati izgubio svaki kontakt s nevjenčanom suprugom
Mirjanom, Draško Hajić ne jede i ne spava, a na svaki spomen Mirjane, koja je,
kako kaže, bila njegov anđeo i njegovo zlato, zaplače zbog straha da je više
nikad neće vidjeti. Mirjana i Draško susreli su se u veljači ove godine u Virovitici,
postali su prijatelji, a nesreća zbog nesretnih prvih brakova nekako ih je zbližila.
Ubrzo je Mirjana došla živjeti u njegovu kuću u Strossmayerovoj ulici, a s prvim suprugom i njegovim roditeljima ostali su joj kći i sin od 15 i 12 godina kojima je obitelj branila svaki kontakt s majkom. Zbog svega toga je patila, pa se u nekoliko navrata liječila u virovitičkoj i zagrebačkoj bolnici.
Zbog
toga jer joj nisu dali djecu Mirjana se četiri puta pokušala ubiti. Odustala
je u posljednji trenutak samo da bi vidjela kćer i sina. Subotu smo proveli
u veselom raspoloženju, a oko 21 sat otišao sam na posao. Pričali smo poslije
telefonom, smijali se, dogovarali se što ćemo raditi u nedjelju... Nazvao sam
je poslije 22 sata, ali nije se javljala. Slao sam joj poruke i javila mi se
u 0.03 sata. Teško je govorila, rekla je da je popila tablete, da se loše osjeća
i da neće još dugo izdržati. Plakala je, žalila se da više ne može živjeti bez
djece. Tražio sam da mi kaže gdje je, pa mi je rekla da se nalazi u polju, ali
ne zna gdje. Potvrdila mi je da je krenula prema Opeku i ništa više.
"Zapamti, nitko te nije volio kao ja. Hvala ti što si bio sa mnom jer
ti posljednji mjeseci najljepši su dio moga života. Nitko me nije volio osim
tebe", rekla mi je Mirjana. "Anđele, reci mi gdje si", tražio
sam da mi kaže, a ona je na kraju rekla kako tone, da se više ne može pomaknuti...
kazaoje Večernjaku Draško Hajić.
(fotografija Draška Hajića preuzeta iz Večernjeg lista)