Banner
Sabor u petak o izmjeni Zakona o članarinama u turističkim zajednicama
Demografski plus najveći na Jadranu i sjeveru Hrvatske
Fuchs: Ne razmišlja se o zatvaranju škola i sveučilišta
Umro najstariji stanovnik Irana u dobi od 138 godina
Mogu li prva cjepiva protiv koronavirusa stvoriti imunitet krda? Stručnjaci dvoje
Istraživanje: Do 2050. 4 milijarde ljudi imat će prekomjernu tjelesnu težinu
Krajem listopada ovršeno 247 tisuća potrošača s dugom od 17,4 mlrd kn
  Sunčana Janovich           30.10.2020.         719 pogleda
Dubravka
Ona je u drugom stanju - rekla je mama, nakon što je bila sigurna da je Dubravka zamakla u drugu ulicu.
- Pa, kako misliš, da je u drugom stanju? Ona se sprema na fakultet, moje je godište - odgovorila sam naivno, poput posljednje neznalice.
- Zato što znam! Pa, jel' nisi primijetila, dok je zadigla košulju da joj izmjerim obim struka, kako su joj hlače pretijesne? Nisi vidjela njezine podočnjake?
- Možda se udebljala.. - bila sam ustrajna u nakani da uvjerim mamu da griješi.
- Mene oko još nije prevarilo, neće Dubravka doći na probu, a ni po haljinu.
 
Razgovor je bio završen, mama se okrenula i nastavila šivati.
 
Dubravkina je mama bila radnica u Kombinatu, otac zidar u nekoj građevinskoj firmi. Imali su još jednu stariju kćer, Editu, koja je odmah poslije osnovne škole otišla na rad u Njemačku. Nije tako mlada otišla u Njemačku zbog toga jer joj je bilo dobro u roditeljskom domu. Pobjegla je od neimaštine. Plaća njihove mame nije bila dovoljna za njih četvero. Otac, alkoholičar, zapio je plaću već na putu od firme do kuće. Ponekad je Dubravkina mama, na dan isplate, odlazila u firmu, u kojoj je radio njihov otac, i molila da njoj daju njegovu plaću, jer neće imati od čega preživjeti.
 
A, Dubravka, pametna, ustrajna, izuzetno lijepa, dugokosa i dugonoga plavuša, kao da je imala nešto urođeno, čime je tjerala neimaštinu i strah od oca alkoholičara. Uvijek najbolja, bilo to školsko natjecanje iz matematike, fizike, kemije, književnosti, i izvrsna gimnastičarka od najranijeg djetinjstva, sve do završetka srednje škole. Zgodna još kao djevojčica, bavljenjem gimnastikom građu tijela dotjerala je gotovo do savršenstva.
 
I baš kako je mama prognozirala, nije došla na zakazanu probu haljine.
- Pa, nema Dubravke, hoće li dolaziti na probu? - upitala je Dubravkinu mamu.
- Nije vam nitko ništa javio? Jao, pa Dubravka je otišla k Editi, starijoj sestri, u Njemačku. Znate, ne možemo mi nju školovati dalje, fakultet košta, pauzirat će godinu - dvije, pa kad nešto uštedi, vratit će se i upisati fakultet vanredno- izgovorila je Dubravkina mama u jednom dahu, kao naučeno štivo.
 
Kako je vrijeme prolazilo, bližio se i moj odlazak na fakultet, počele su druge brige, pa je i Dubravka pomalo već bila zaboravljena. Mada je njezina mama i dalje donosila nešto za šivanje, nitko ju više nije pitao što je s Dubravkom. I gdje je.
 
Nakon tri godine pojavila se u Gradu. Vodila je za ruku njezinu malu kopiju. Kratko smo popričale, ja o upisu u novu studentsku godinu, ona da je bila u Njemačkoj, rodila je djevojčicu, sagnula se i na njemačkom rekla djevojčici da me pozdravi. Mali plavokosi i plavooki anđeo me pozdravio, potom smo se razišle, uz uobičajeno: Vidimo se..
 
Nismo se više nikada vidjele.
 
Dubravka je vanredno upisala fakultet u Sarajevu, Studij socijalnog rada. Mislim, da nije mogla bolje izabrati. Pred vratima njezina, nekada davno, roditeljskog doma, sreća je dugo stajala, možda i kucala, al' nikada ušla. Vjerujem da je u svom zvanju pomogla da u druge domove, ta ista sreća, uđe.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priče iz šnajderaja



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.