Duboke veze Kozare i Slavonije čuvaju sjećanje na 69 stradale djece

Na mjesnom groblju u Noskovačkoj Dubravi u Virovitičko-podravskoj županiji  održana je komemoracija u spomen na 69 djece s Kozare koja su, kao zatočenici ustaškog logora, umrla od gladi i bolesti između 20. kolovoza i 5. prosinca 1942. godine. Kraj spomenika s imenima stradale djece te spomenika borcima vojvođanskih brigada poginulima u borbi protiv fašizma okupili su se mještani, predstavnici lokalne vlasti, vijeća srpske nacionalne manjine okolnih gradova i općina te članovi Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Kozarske Dubice. "Djeca su ovamo došla tražeći utjehu, krov nad glavom i život nakon stravičnog pokolja na Kozari. Time su zapečatila najdublju vezu – vezu krvlju i nevino stradalima – između svog zavičaja u Bosanskoj krajini i Zapadne Slavonije. To je suštinska, a ne politička veza. Političke veze danas nastaju, a sutra nestaju. Ovo su, međutim, dubinske veze, veze srcem“, poručio je na početku sjupa episkop pakrački Jovan, naglasivši da se ta povezanost i danas potvrđuje okupljanjem i održavanjem pomena.

Pozivajući se na riječi pokojnog mitropolita Amfilohija, govorio je i o ljubavi prema mrtvima i obavezi živih da čuvaju uspomenu na nevino stradale. "Dolaskom ovamo i služenjem službe propovijedamo tu ljubav i njoj se nadamo. To je jedina istinska ljubav koja traje vjekovima", zaključio je episkop Jovan.

Nenad Gvojić, zaslanik virovitičko-podravskog župana Igora Androvića  istaknuo je da postoje mjesta na kojima šutnja prestaje biti neutralna i postaje zaborav, a da je Noskovačka Dubrava jedno od njih. "Ovdje se danas prisjećamo djece Kozare – djece kojoj rat nije oduzeo samo dom i roditelje nego i ono najosnovnije: pravo na djetinjstvo i pravo na život",  rekao je Gvojić.
Podsjetio je da su djeca, nakon kozaračke tragedije 1942. godine, odvajana od porodica i dovođena na područje Noskovačke Dubrave. Bila su smještena u napuštene gospodarske objekte i staje, bez primjerene hrane, higijene i zdravstvene zaštite. "Ovdje je 69 djece umrlo od gladi i bolesti. Taj broj moramo izgovoriti naglas jer iza njega nisu samo statistika i povijesni dokumenti. Iza njega su djeca koja su trebala odrasti, porodice koje su čekale i životi koji nikada nisu dobili priliku biti proživljeni", naglasio je.

Gvojić je kazao da je nužno govoriti o vremenu i sustavu u kojem je zločin počinjen. Djeca su, podsjetio je, stradala za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske i ustaškog režima koji je progon i nasilje prema Srbima, Židovima, Romima i političkim protivnicima ugradio u sustav vlasti. "Ne možemo jednom rukom polagati vijence žrtvama, a drugom tolerirati veličanje onoga pod čijim su simbolima te žrtve stradale. Ne možemo govoriti da poštujemo mrtve, a istodobno prešućivati okolnosti njihove smrti", poručio je.

Jelena Nestorović iz Srpskog narodnog vijeća upozorila je na velik broj stratišta, među kojima je, uz Noskovačku Dubravu, izdvojila Jasenovac, Glinu, Jadovno i Sisak. Posebno je naglasila težinu stradanja djece. "Važno je da se okupljamo na ovakvim mjestima. O ljubavi je posebno teško govoriti tamo gdje i danas pred sobom vidimo posljedice neljubavi – jedne ozbiljne neljubavi", rekla je Nestorović.

Ocijenila je da u društvu i dalje postoji veliko nerazumijevanje i nedostatak empatije prema takvim stradanjima. "Zbog toga je važan rad ljudi koji u svojim sredinama organiziraju komemoracije i čuvaju uspomenu na žrtve. Srpsko narodno vijeće itekako shvaća težinu te obaveze. To je smjer koji smo odabrali i njime ćemo nastaviti, poručila je i zahvalila okupljenima što održavaju sjećanje i čuvaju ljubav prema stradalima".

Potpredsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca Hrvatske Lazo Đokić odbacio je prigovore da njegovanje kulture sjećanja znači vraćanje u prošlost. "Njegovanjem kulture sjećanja svojim potomcima prenosimo kulturu pamćenja kako se ne bi zaboravilo ono što se događalo prije više od 80 godina",  rekao je Đokić.

Upozorio je da suvremeno vrijeme ponovno obilježavaju mržnja i zlo te pozvao na hrabrost, razum i zajedništvo kako se stradanja ne bi ponovila. "Uvijek se teško oduprijeti zlu, ali moramo imati hrabrosti, volje i želje da mu se suprotstavimo i da gradimo ljubav“, kazao je.  Podsjetivši na riječi Nelsona Mandele da se djeca ne rađaju s mržnjom, zaključio je da ljubav treba razvijati među ljudima i narodima „kako mi prema drugima, tako i drugi prema nama“.

Zoran Sinkić iz Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Kozarske Dubice rekao je da za stradanje djece u Noskovačkoj Dubravi nije znao sve dok ga prije pet godina na njega nije uputio episkop Jovan. Od tada redovito dolazi na komemoraciju. "Na nama je da dolazimo, prisjećamo se stradalih i palimo im svijeće. Ne znam može li ljudski um uopće shvatiti takvo stradanje. Zahvalan sam svima koji čuvaju uspomenu na žrtve i povezuju naše dvije sredine", kazao je Sinkić.

Na kraju skupa još se jednom obratio episkop Jovan, ovoga puta ispred spomenika palim borcima 51. Vojvođanske divizije istaknuvši da se na tom mjestu ne treba govoriti samo o stradanju nego i o pobjedi nad fašizmom.

"Naša vjera uči nas da ne postoji samo Veliki petak nego i Vaskrsenje. Prošli smo Golgotu, ali smo u tom ratu pobijedili. Petokraka znak pod kojim su se ljudi borili za slobodu i pobijedili naciste i njihove pomagače. Potomci kozaračke djece i Kozarčani nisu odlazili u partizane zbog Marxa i Engelsa, nego da bi obranili svoje bližnje. Svi narodi koji su sudjelovali u toj borbi i danas trebaju visoko podignuti glavu i reći: pobijedili smo", zaključio je episkop Jovan.