Banner
Liječničke udruge najavile štrajk - očekuju sastanak s premijerom
Erlić: Zbog učinaka kohezijske politike naš BDP veći za pet posto
Ministar Erlić: Iz EU fondova osigurano nikad većih 680 milijuna eura za 22 grada
Za HND-ove nagrade stiglo 97 kandidatura
Sabor ovaj tjedan o zakonu o osobnoj asistenciji, idući tjedan stanka za Uskrs
Zagreb: Kamen spoticanja u spomen na Borisa Hanžekovića
Klub Mosta predlaže univerzalni dječji doplatak

  Blog urednika

Državna tajna

  gg           19.10.2007.         10907 pogleda
Državna tajna
Kakvu je to državnu tajnu, vrijednu «izvidnih mjera i radnji» i dvadesetak sati pritvora, odao istraživački novinar Željko Peratović, osvjedočeni borac za pravo na istinu o kriminalu i korupciji, trgovini drogom, oružjem i ukradenim automobilima, prostituciji, zlouporabi tajnih službi, političkim ubojstvima i ratnim zločinima? To je pitanje lebdjelo nad glavom hrvatske javnosti od srijede navečer kada je Peratović, kao najobičniji kriminalac
strpan iza rešetaka, do četvrtka oko 16 sati kada je pušten «da se brani sa slobode». Tek tada doznali smo i službeno da je ne nekom dokumentu koji je objavio na svom blogu "45 lines" pisalo: «Državna tajna».

Danas, kada svaki birokratski moljac, svaki dokument za koji on ili kakva utjecajna i moćna njuška, procjeni da bi nekog mogao kompromitirati i otkriti mračnu stranu njihova djelovanja, može proglasiti državnom tajnom, javnost s pravom puše na vatru s Državnog odvjetništva i policijsko čeprkanje po računalima, mobitelima i novinarskim arhivama.

Kao što država ima pravo na tajnu tako i javnost ima pravo znati sve što se tiče države u kojoj živi, pa čak i ono što piše u dokumentima označenim kao državna tajna! Jer, ako se takvog dokumenta dokopao novinar, dakle javnost, onda to više nije nikakva nedokučiva činjenica koju treba skrivati od svojih građana pa je najnoviji prilog za ugrožavanje novinarskih sloboda adresiran na potpuno krivu adresu.

Ako nekome treba odriješiti tri godine onda to svakako nije novinar Peratović već ćato kojemu je povjerena zadaća čuvanja državne tajne.

Ili nas to netko, pred izbore, opet želi plašiti zelenim, žutim i crvenim vragovima i stokom sitnog zuba?

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

15.12.2007. 14:49
branimiru stojkoviću o tebi, tvojim umotvorinama i ideologiji dobio si odgovor na ovim izborima!!!! pametnom čovjeku bi to bilo dosta, a ti zapeo ko bos u trnje! Pametan bi već shvatio da te niko ne šjlivi, ali ti ko pokvarena ploča!
MA NIJE SAMO STOJKOVIĆ VEĆ I ONA BUDALESINA I KRELE IZ SZG-a. TO SU TI MANIJACI I UMOBOLNICI KOJIMA NI PSIHIJATAR NEMOŽE POMOĆI
15.12.2007. 14:47
branimiru stojkoviću o tebi, tvojim umotvorinama i ideologiji dobio si odgovor na ovim izborima!!!! pametnom čovjeku bi to bilo dosta, a ti zapeo ko bos u trnje! Pametan bi već shvatio da te niko ne šjlivi, ali ti ko pokvarena ploča!
15.12.2007. 14:42
BRANKO STOJKOVIĆ www.stit-bjelovar.hr
14.12.2007. 13:34
POLICIJA ME STALNO ZA NEŠTO PROVJERAVA


BRANKO STOJKOVIĆ

BJELOVAR 43 000
Ul. A.B. Šimića br. 3
CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
TELEFON: 095/ 814-82-90
091/797-65-56


MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
( ODJEL UNUTARNJE KONTROLE – POLICIJE)
Ulica grada Vukovara 33.
N/r. RAVNATELJ POLICIJE
Gospodin MARIJAN BENKO

Poštovani !

KAKVE JA IMAM VEZE SA UBOJSTVOM DAVORA ZEČEVIĆA ?
( POLICIJA MI JE OKRUŽILA AUTO )

Bilo je to oko 22,15 sati u subotu 01.12.2007., kada sam ja i moja poznanica V.B. sjedili u autu ( BMW – BJ 106 CU ) i razgovarali. Vozilo je bilo parkirano neposredno centra grada u Koprivnici. Taj dio zove se „Sajmište“, i on liči na nekakvu livadu. Odnosno, na njoj se u određenim danima održavaju sajmovi, prodaje se stoka, ili bolje rečeno tu se vrši trgovina razne robe. Jer pošto je to dosta velika površina Na tom mrijestu znade gostovati kojoj i „cirkusi“ i razni zabavljači. Mi smo tu bili parkirani, tj. tu smo već bili oko 20-tak minuta.

Onda je iza našeg vozila odjednom došlo i stalo jedno vozilo, ubrzo je došlo i drugo vozilo isto nama nepoznato. Ta vozila, tu su stala na taj način da su nam popriječila puteljak na kojemu smo se mi nalazili. Da se (ne)možemo vratiti s autom unazad. Na tom dijelu gdje smo mi bili parkirani bio je mrak. Mi smo vidjeli da netko izlazi iz tih auta, koji su bili udaljeni samo nekih 7-8 metara od nas. Oni su počeli prilaziti našem vozilu i to sa stražnjeg dijela.

Meni je to bilo čudno i sasvim sumnjivo, pa sam potom ubrzo i hitro pokrenuo red motora svog vozila. Bila mi je namjera da se pomaknem na svjetlo. Jer ispred nas i nama s desne strane (južne) su bile glavne prometnice i bila je ulična rasvjeta. Razlog za takvo reagiranje je bio to, što sam do sad imao nekoliko raznih napada. Mislio sam ako dođem na svjetlo da ću vidjeti lica napadača.

U jednom trenu, jedna od osoba počela je baterijskom svjetiljkom – svijetliti po nama. Ta osoba je došla meni s moje bočne strane. Dok je druga osoba došla je i stala ispred našeg vozila. Tu osobu sam mogao vidjeti malo bolje, jer u pozadini je bilo svjetlo. Okrenuo sam se iza sebe , iza vozila je stajala još jedna osoba. Koliko sam mogao vidjeti njihovu odjeću – oni su bili odjeveni u tamne kožne jakne. Osoba ispred vozila kada sam želio krenuti počela je izvlačiti pištolj. Ja sam zatim stao, nakon nekih pola metra krenuvši unaprijed. Ta osoba vratila je pištolj u futrolu, ali cijelo vrijeme se za pištolj držala, dok nisam otvorio vrata. Moja poznanica je viknula – pa to je policija.

Mi se sa vozilom nismo udaljili. Nego ja sam isključio rad motora. Ni jedna od tih osoba na svojoj glavi nije imala službenu kapu. Zbog toga smo ih mi teško prepoznali. Ja sam dao policajcu do mojih vrata osobnu iskaznicu. Te sam ga upitao zašto takav prepad i kontrola? Rekao sam da nismo ništa počinili, niti tu ikome smetamo. Policajac mi je kazao; „Svašta se dešava!“ Zatim je potom otišao do onih vozila s mojom iskaznicom.

Ja sam u međuvremenu sa svoga mobitela pozvao Ministarstvo unutarnjih poslova u Zagrebu, i prigovorio sam na takvo ponašanje policajaca. Službenoj osobi koja mi se je u Zagrebu javila – rekao sam da ništa nismo počinili i kakvo je to ponašanje policajaca. Policajac koji je provjeravao moju iskaznicu, došao je do nas i vratio mi iskaznicu. Ophodnja se je zatim povukla.

Mi smo bili iritirani i iznenađeni, više nismo željeli tu ostati, na tom mjestu. Kada sam krenuo sa svojim vozilom, naše vozilo je osvijetlilo ta njihova vozila. Jedno vozilo je bilo (civilno) crvene boje, registracijske oznake KC 419 BJ, a drugo vozilo bilo je službeno, registracijske oznake 060-113. Ova predstava nije nam bila jasna, a sigurno ona je imala je neku svoju pozadinu. Taj scenarij netko je inscenirao. Pitali smo se što je u toj pozadini. Značke policajaca nismo ni jednu vidjeli.

Poslije smo na radio vijestima HRT-a 2., čuli da je u Zagrebu, oko 21 sat ubijen Davor Zečević (41) koji je izdržavao zatvorsku kaznu od 9. godina zatvora. No, on je bio tjedan dana prije pušten kući od završetka isteka kazne. Zečević je pripadao bandi s „Knežije“. A osuđen je u procesu „zločinačka organizacija“, za preprodaju droge i nedokazana dva ubojstva. No meni ne bi smetala ta policijska provjera i pojačani nadzor, da svakodnevno ne doživljavam slične scene i stvari. Zašto?

Napomena: Tražim od Vas pismeni odgovor na ovu PRIJAVU.

U Bjelovaru, 02.12.2007.
Nedjelja, 9,30 sati



7.11.2007. 17:05
Papiga!!?
gašo
5.11.2007. 11:33
gle, papagaj na internetu
5.11.2007. 0:42
Hrvatska. Demonska. Zavjera !!!

seks....video,,,,,laži - ZNA SE !!!!!!!
5.11.2007. 0:40
ljudi slušajte nadbiskupa bozanića koji je rekao da za lopove netreba glasovati. jasno je sve, jer ZNA SE lopovi, su u hdz-u
5.11.2007. 0:37
HDZ Zna : krasti, muljati,partijati,stranačiti,rodjaćiti,obmanjivati - Zato se ne zove HDZ NEZNA?????????????????
5.11.2007. 0:35
TKO ODLAZI - ZNA SE ( SEBE NEDAMO, ALI ZATO GENERALE JEBEMO )
Jeftini GENERALI
admin
3.11.2007. 21:09
Gazdek škare u ruke, spašavaj nas Stojkovića i sličnih. Nemam ništa protiv da čovjek sudjeluje ovdje, ali bože, neka si otvori blog pa tamo piše do mile volje.
3.11.2007. 21:07
TITO je jedno, a lopovi i odmetnici su drugo, kao što je i TUĐMAN koji je i prihvatio tu bagru jer je morao (da sada ne objašnjavam zbog čega i kako) a šta se tiće državnog aparata, JNA i drugih, "HRVATA " (partijaca-lopova) bilo je jako puno, jer kada su skužili da mogu krasti negdje drugdje (ZLATNI RUDNIK - HRVATSKA), tada se saznalo da ima puno Hrvata - " Veliki Hrvati - HRVATINE " - ZNA SE a, mi hrvati smo samo OBIČNI HRVATI i to smijemo samo reći jer da nas samo ne GAZE, ti isti koji su po nama gazili za vreme TITA (sole nam pamet,uskračuju prava iako na papiru jasno pišu, ali jedino su oni pismeni - ZNA SE, tako da nam mogu prazniti ĐEPOVE, jer i njihovi unuci moraju "živjeti" a zato i ima 500.000 branitelja tako da svaki "ZNA SE" koristi prava što više branitelja,te isto tako kontrolira te ljude jer im se daje "CRKAVICA" ili biće,biće, pa i nisi ti "taj" pa budi zadovoljan i stime što "DOBIJEŠ" ( biće bolje, prošla su ta vremena i "BOLJE IŠTA NEGO NIŠTA")
3.11.2007. 21:05
3.11.2007. 21:02
HDZ_Hrvate_Dobro_Zjebi
3.11.2007. 21:01
Tko je htio radit za vreme TITA je mogo i zaradit, jer je TITO šakom i kapom davo dok nas " ZNA SE " neradnici,lepoglavci,partijski odmetnici ( zli anđeli ) nije POKRAO ( 200 bogatih po županiji, 3 generala_30 bojni_i još nekoliko tisuća bojni i pukovnija_3000 ratnika - sljedbenika) a šta se tiče carinarice 43(63) sada je rezultat 43:0 za HDZ, nedaj bože 4 ili 3:0 još dok je vremeee , pa evo zašto sada i bez objave rezultata NATJEČAJA. Ali ipak pomoz bog bračo Arkangeli jer ovaj put nam neće pomoći ni mobilizacija od nekoliko TISUĆA novih "RATNIKA" od 2005 g. (PTSP se produljuje , šta će nama vještačenje ovako je jednostavnije ili MPi2 test nismo mi marinci več " ZNA SE " svi smo mi bolesni "ZNA SE " 500.000 nas ima _ al nema pa " ZNA SE " već , zato JADNICI moji Odmobilizirajte se ako nemate pismene i po zakonu čvrste garancije jer sve ostalo su pusta obečanja, jer CRNI nas vreba i samo vreba pa da nas odvede u ponor ( crnu rupu ). Jer baš takvi se pozivaju na BOGA (a i poistovječuju se s njim, a vi ste za njih samo jadnici čije duše kradu i na njima se goste.....Milošević je PAO , a i još bi neko da se onoj drugoj strani nije DAO !!!
3.11.2007. 20:59
3.11.2007. 20:58
J.E.
2.11.2007. 19:10
Zašto bi bila državna tajna organiziranje praćenja šverca i dilera droge?

Stranka koja se zalaže za dekriminalizira droge ošto se protivi da to bude državna tajna.
www.sgz.hr.
24.10.2007. 9:56
I ja se slažem, s prethodnim komentarom.

23.10.2007. 23:27
Evo najsvježijeg primjera izokrenutih dioptrija iz pera utjecajnog Miljenka Jergovića.
Po njemu, se ne smije tužiti ni znanstvenike za gređanske prekršaje/krivična djela.
Oni su kao i drugi , koje on odabere oslobođeni su građanske odgovornosti.

E moj J.E., pročitah sada Jergovića i zaključih kako manipiliraš. NIje Jergović baš tako napisao.
alojz
23.10.2007. 20:21
puno riječi za ništa, reci jednostavnije, pravna država ne funkcionira
23.10.2007. 18:56
HHO: Uhićenje Peratovića upozorava na niz problema

ZAGREB - Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) nedopustivim je danas ocijenio uhićenje novinara Željka Peratovića zbog, kako kažu, posjedovanja dvije godine starih i već višestruko objavljivanih "državnih tajni".

U HHO-u smatraju da to uhićenje ponovno upozorava na niz problema, a to su: već objavljena se državna tajna automatski smatra višom vrijednošću od osobne slobode građanina, policija reagira na način koji je neprimjeren određenom slučaju i istraga ponovno započinje od novinara, a ne od izvora koji se, nužno, nalaze u državnim organima.

U HHO-u problem vide i u tome što je Državno odvjetništvo dopustilo da povod za policijsku intervenciju bude stara i stoga dvojbena prijava Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).

Državnom odvjetništvu zamjeraju i to što nije na javnosti poznat način reagiralo na dva ranija, po njihovoj ocjeni objektivno mnogo teža incidenta - na objavljivanje privatnih SMS-poruka u visokotiražnim novinama na osnovi istrage u kojoj sudjeluju i policija, Državno odvjetništvo RH i SOA, te na činjenicu da su u stanu umirovljenoga obavještajca slučajno pronađeni dokumenti nestali tijekom praćenja glavnoga državnog odvjetnika i nekadašnjega ravnatelja policije.

Riječ je o nejasnim odnosima među represivnim organima države, o nedostatku kontrole nad radom obavještajne službe te, iznad svega, o pogrešnoj hijerarhiji vrijednosti, stoji u HHO-ovoj "Izjavi u povodu nedavnih akcija zaštite državne tajne i izostanka zaštite privatnosti".

Državna se tajna vrlo često odnosi na sadržaje o kojima, u načelu, javnost ima pravo znati, pa je stoga potrebno pažljivo odmjeriti odnose dviju vrijednosti u svakome konkretnom slučaju, smatraju u HHO-u.

Nasuprot tomu, javnost nema nikakva prava znati sadržaj privatnoga dopisivanja, pa je novinsko i televizijsko objavljivanje SMS-ova s intimnim porukama povreda visokozaštićene vrijednosti suvremenih demokratskih poredaka - privatnosti osobe, kažu u HHO-u.

Proglasi li se svako odavanje državne tajne povredom pravnoga poretka težom od povrede privatnosti osobe, prihvati li se pravo "obavještajne zajednice" da nameće represivne mjere, a istodobno ne odgovara za to što iz nje "cure" informacije, rehabilitiraju se zapravo totalitarni koncepti zajedničkoga života, zaključuje se u Izjavi HHO-a.

J.E.
23.10.2007. 18:02
Bojim se da mi ni ne znamo što se krije u vezi s uhićenjem i zadržavanjem g. Željka Peratovića.
Svatko od involviranih ima svoje "dokaze" a mi znamo ono što nam novinari napišu.
Koliko interesnih grupa, toliko novinara, toliko istina.
Zašto sada pred izbore?
Sama ta činjenica osporava svaku vjerodostojnost u čistu igru.

Zato nikoga ne abolirati. Pogotovo ne prije završene istrage.
Istragu na sunce.
Tako dakle. Neka se zna tko je krtica
Ne samo osobno podaci već i podaci o patronunatu.
Vidjeli smo kako se jedna prometna nezgoda sa smrtnom posljedicom pokušavala prikrivati duže od desetak godina.
Politička garnitura koja je stajala iza istrage, riječ je o ljudima bivšeg SK, sadašnjeg SDP-ea,
zataškala je i onemogućila istragu.
Istražiteljsko novinarstvo se zaustavlja kada je pritisak velikih igrača snažniji.
Kada ništa nije sukcesivno već vezano uz poolitiku a ne interes građanina, onda nema snage da se u sve to vjeruje.

Zato ne mogu prihvatiti neodgovornost.
Što veća sloboda, to veća odgovornost.

Ideolozi i filozofi koji stvaraju potku krvavim epohama rijetko, vrlo rijetko odgovaraju.
Zašto?
Zato što drugi vuku konce
Mi vjerujemo u pravdu a ne želimo časne ljude u politici.
23.10.2007. 15:45
Gazdek škare u ruke, spašavaj nas Stojkovića i sličnih. Nemam ništa protiv da čovjek sudjeluje ovdje, ali bože, neka si otvori blog pa tamo piše do mile volje.
Stjepan
23.10.2007. 15:43
U svim čak i prividno pravno uređenim državama slučaj "Peratović" završio bi u najblažem slučaju ostavkom ministra policije i ministrice pravosuđa. U Hrvatskoj to nije slučaj, jer iza svega stoji bagra iz HDZ-a, na čelu sa Ivom Sanaderom, koji je već nebrojeno puta javno izjavio da će "naložiti" svom potrčkaralu Mladenu Bajiću da radi svoj posao. Ne samo slučaj Peratović već i mnogi drugi slučajevi dokazuju da je HDZ poput zločinačke organizacije, a svi znamo da je zločinačka organizacija sastavni dio HDZ-ovog grijeha strukture!!!!!!!!
Stjepan Tot, Slatina
J.E.
23.10.2007. 15:07
HHO izvještava da ustvari nema državne tajne ali je tajna, t a j n a osobno pismo kojem je Peratoviću dostavljena državna tajna.
Svako zadiranje u privatnost osobe treba strogo sankcionirati a ono što država čuvao kao tajnu treba u strogoj privatnposti dostavljati kome treba.
23.10.2007. 14:12
Gosponu Baretiću:
- Tajna je informacija, informacija je roba, a svaka roba ima svoju cijenu! Svaka roba ima i svog kupca! Nešto za ćevape i pivu, nešto za kakvo zemljište, ali ipak najviše nešto za keš lovu.
Kako kod nas tajna može uopće opstati kada imamo ljude sa malim plaćama - koji s tajnama rukuju, a istovremeno nemaju nacionalnog osjećaja!?!?!?!
23.10.2007. 12:39
Poštovani !
Možete se i sami uvjeriti u raskorak zalaganja i djelovanja.
Neki moji kritički prilozi nisu uspjeli doći u naslovnicu "Najnoviji komentar" kada su bili potpisani.
Nepotpisani prolazile.
Pitam se samo dokle. Da se ne ponovi: -Istina stoj, ostali naprijed!"

Sudi li se ?
Samo nepoćudnima.
Samo onima koji misle da je sloboda odgovornost.

Zar to nije srž?
23.10.2007. 12:25
Gle, gle !
Kao Renato Baretić, književnička fora javlja se na virovitica.netu.
Oho.


A kad tamo netko potiče partizanske krijesove kopiranjem članaka iz Slobodne.

Kaže ugledni Renato i da iz anonoimnosti treba ubadati, pa u šunu.

Ali se zalaže i plaženje jezika. Još nije zaboravio.
23.10.2007. 11:44
Pravo na gradove

Svaka čast i YouTubeu i blogerima i grafiterima i svima drugima koji igraju na partizanski način (ubodu brzo i bolno, pa trkom natrag u "šumu", u zaklon anonimnosti), ali pravi igrači ne libe se pokazati ni ime, ni lice, niti isplaženi jezik.
Okrepljujuća je stoga, i ohrabrujuća, najnovija akcija zagrebačke građanske udruge "Pravo na grad", ova s kratkotrajnim preimenovanjem Cvjetnog trga u Trg žrtava Milana Bandića. Izvedena je duhovito, šarmantno, s jasnom simbolikom, uz vješto meandriranje kroz zakonske odredbe i složnu zavjereničku tajnovitost sve do posljednjeg trenutka — onoga kad je o akciji trebalo obavijestiti medije. Izravni, kratkoročni učinci akcije, dakako, minorni su, ali oni posredni, sporiji i dugotrajniji, pogotovo u ovo predizborno doba, mogli bi imati i tektonske atribute.
Baš kao što ni kolega Peratović nije učinio ništa bitno samim objavljivanjem državne tajne, ne’š ti velike tajne, ali zahvaljujući tom njegovom potezu i smušenoj reakciji na njega, otkrili smo da nam sigurnosni aparat i dalje funkcionira tako da državnu tajnu možeš kupiti, ako znaš prave ljude, za porciju ćevapa i pivo, a da u većini sigurnosno-dužnosničkih mozgova novinari i dalje figuriraju kao najljući neprijatelji. A to nestalnoj članici Vijeća sigurnosti i prvoj kandidatkinji za članstvo u EU-u, pogotovo u predizborno vrijeme, nije baš neki kompliment. Udruga "Pravo na grad", nadam se, već smišlja sljedeću akciju. Bude li i ta pametno i promišljeno provedena, tko zna, možda se osokoljujući virus građanskog aktivizma raširi po cijeloj Hrvatskoj. Jer Zagreb ipak nije jedini grad u ovoj zemlji. Ili možda ipak jest?

Renato Baretić - Slobodna Dalmacija
23.10.2007. 11:31
Poštovani !
Možete se i sami uvjeriti u raskorak zalaganja i djelovanja.
Neki moji prilozi nisu uspjeli doći u naslovnice "Najnoviji komentar" kada su bili potpisani.
Nepotpisani su prolazili.

Sudi li se ?
Samo nepoćudnima.
Samo onima koji misle da je sloboda odgovornost.
23.10.2007. 11:28
Ovaj tvoj zadnji komentar uopće ne razumijem . Pojasni.
23.10.2007. 11:21
Ova je presuda bez potpisa.

Možda ostali sugovornici nisu suglasni .
Ili je to odgovor : U ime ....
J.E.
23.10.2007. 11:17
Ova je presuda bez potpisa.

Možda ostali sugovornici nisu suglasni .
Ili je to odgovor : U ime ....
23.10.2007. 11:03
Zašto bi išli u širinu i spominjali nešto izvan ovog članka i ovih komentara. Držimo se samo ovoga što je ovdje napisano i dajmo konačni zaključak.
23.10.2007. 11:00
Zar si stvarno i nakon gornjih priča doista uvjeren u takvu tezu?
J.E.
23.10.2007. 10:58
Nema među osobama zbirnih imenica. Odgovoran je pojedinac .
Na sudu nema intelektualaca, seljaka, avangarde, radnika, novinara, znanstvenika ......

Znači bio bi izuzet i OFR Suljo.

Nije se sudilo nikome zato što je intelektualac već što je maznuo lovu ili znanstveniku zato što je prepisao magisterij.


23.10.2007. 10:58
Opet se za primjer možemo vratiti na Isusa, Poncija Pilata i kriminalca. Isusa umjesto kriminalca, je današnje stanje društva, ma koliko mi šutjeli o tome.
23.10.2007. 10:56
Osim toga odgovornost prvo za notorna kaznena djela, koja su svakom normalnom za osuditi, a tek onda rasprava o ostalim odgovornostima. Pričati o odgovornosti intelektualca u situaciji neodgovornosti notornog kriminalca, je doista smiješno i idiotski
23.10.2007. 10:52
A reći ću i ja vama kratko: Nema slobode, gdje se intelektualce zatvara zbog njihovog javnog djelovanja i mišljenja. Tu nastupa totalitarizam i mrak.
J.E.
23.10.2007. 10:47
Zašto vi mene poštovani sugovorniče žalite ?

Očito se ne razumijemo.
Probajte pročitati još jednom.
Ukoliko želite totalitarizam, nemojte su truditi.

Riječ proganjanje ste vi izmislili.

Pomoći ću vam. Naočale kroz koje trebate gledati su: Sloboda je odgovornost.
Ako ih nemate, nitko vam ne može pomoći.
Dakle, sloboda je odgovornost.
Neodgovornost je onarhija.
23.10.2007. 10:42
Lokalno:Primjerice, Gazdeka zatvori zbog portala i nakon dvadeset godina robije izaći će još uvjereniji da je ono što je radio i u što je vjerovao ispravna stvar u interesu slobode i građana, a tako će ga smatrati i građani poput mene, a ti ćeš biti obično govno, koje treba srušiti iz debele fotelje, prevedeno pizda
23.10.2007. 10:38
Žao mi te je J.E. što i dalje misliš vrlo destuktivno i razarajuće za društvo, jer nacistička Njemačka je propala, kao i Staljinova Rusija. Nema napredka društva, nastavkom takvih proganjnja, jer ponovno ti kažem Isus je bio uvjeren, da ga razapinju zbog krive stvari, novinar je isto tako uvjeren da je nevin. Znaš kazna prije svega mora utjecati na svijest počinitelja da je nešto učinio krivo, kao i proizvoditi moralnu osudu i zgražavanje društva, inače se poput buberanga, događa osuda vlasti, a navodni počinitelj će i umrijeti uvjeren u "ipak se kreće"
23.10.2007. 10:33
Vidiš ja primjerice ipak mislim, da je zločin piscu spaliti knjige. Novinara zatvoriti, jer je primjerice otkrio zataškano ubojstvo? Gazdeka zbog ovog portala. Itd, itd..... jer inače smo opet na početku.
J.E.
23.10.2007. 10:30
Svakoga se kažnjava za prekršaj/krivično djelo.
Svakoga,svakoga,svakoga.

Nikoga se ne optužuje bez razloga

Zašto uvodimo kategorije za koje nam je jasno da neće dovesti do ravnopravnosti neđu ljudima.

Ovaj je znanstvenik, ovaj je profesor, ovaj je trener, ovo je novinar, ovo je umjetnik, ovo je trgovac, ovo je mesar, ovo je prostitutka i td. i t.d. i svatko bi se svojim cehovsim uzusima zaštitio da ne bude čovjek.
Jer čovjek je odgovoran.

Društvena stvarnost je posljedica htjenja društvene nepravde.

Što onda tu treba otkrivati. Što.

Kada se nepravda želi ugraditi u temelje sustava.

Svi su ljudi jednaki pred zakonom. Svi!

Oslobađati neke od odgovornosti znači činiti zločin.
23.10.2007. 9:58
Pitanje je za što koga kažnjavati? Kada novinara kažnjavaš, jer je nešto otkrio, kažnjavaš u biti njegovu osobnost i titulu, a ne kazneno djelo.
J.E.
23.10.2007. 9:52
Ljudi, a ne titule krše zakone i čine krivična i ina djela.
A što je p r v o kod čovjeke?


Ime i prezime.
Dakle, ne titula, zvanje ili znanje većosoba

Kako se užasavamo kada bogati i politički podobni raznim smicalicama uspiju pobjeći od ruke pravde a s druge strane skloni smo zakonskim mrežama napraviti otvore za ....... po meni, nije u redu.

Pa zar ne susrećete ljude koji se ponašaju kao da nema zakona?
I kako sada?

On je novinar, nemoj ga kazniti jer će on napisati ......

Samo ljudi.
I ništa više.
A što se tiče svećenika zar i oni nisu ljudi? Pa barem oni nisu bili izuzeti iz sudskih procesa.
23.10.2007. 9:45
Ako netko izokreće činjenice onda si to ti J.E.
Vlast je uhitila novinara jer je tobože otkrio državnu tajnu koju netko tko je za to plaćen nije čuvao. Šest mejseci to je stajalo na njegovom blogu, a da nitko nije reagirao. OPsim toga, zašto bi država imala tajnu? Zašto bi prokelti vladari bilo što držali u tajonosti od nas građana? Zašto?
Da smo se striktno držali glupavih zakona nikada ne bi bilo Hrvatske već bi svi bili u zatvoru. Sada smo doduše u banani, ali bolje i to nego u zatvoru. A u banani smo zbog tebe i tebi sličnih.
Naravno da smo svi pred zakonom jednaki i da za svoja (ne)djela svi moraju odgovarati, ali ne gu shvatiti da ti odobravaš to su čovjeka maltretirtali. Jel možda bolje da se vratimo u doba NDH i SFRJ.
23.10.2007. 9:44
Ima jedna poslovica Mislimo globalno, djelujmo lokalno. Idemo to svesti na potpuno lokoalnu razinu. Bi li sada bilo uredu Gazdeka zatvoriti, zato jer je dao mogućnost slobodarskog izražavanja. Ne bi li on zbog toga trebao biti oslobođen svih odgovornosti, jer u konaćnici razvija svijest ljudi? Normalno da Gazdek, kao i svako drugi mora odgovarati za primjerice krađu banke.
23.10.2007. 9:34
Nije baš isto kažnjavanje svećenika zbog pedofilije i zato jer je imao biti hrabrosti na strani Boga.

To naše pravosuđe treba jasno razlikovati. Nije li tako J.E.?
23.10.2007. 9:32
Pa zar ne očekujemo od novinara da reagira na nemoralne stvari? Zašto ga onda kažnjavamo?
Zar ne očekujemo od profesora da ocjenjuje znanje? Pa zašto ga zbog toga kažnjavati?
Zar ne očekujemo od svećenika da stane na stranu ubogih? Pa zašto ga kažnjavamo?

23.10.2007. 9:28
A sudac kome on odgovara? A sudski vještak? Mi jesmo stvorili društvo gdje nitko ne odgovara osim onaj koji se nečim zamjeri. Zamjere se oni koji su kontraverzni. Primjerdice svi u jednom sudu mogu korumpirani, a nadrapat će onaj tko će na to ukazati. Ništa ne mora biti dobro i moralno i dok svi novinari zatvaraju oči, nadrapa onaj koji ih otvori. Nije li loše za društvo da takve pojedince kažnjava? Idemo u povjest, da se nakraju ne bi vratili natrag gdje smo bili. Da li su intelektualci nekada trebali šutjeti na nacistička ubojstva ljudi u plinskim komorama? Imaš gore primjer naša naša država je piscu uništila knjige i njegov jedini izvor prihoda. Da li je u redu što je Hitler nekada spaljivao knjige koje mu nisu pasale? Kad govorimo da su svi jednaki pred zakonom, onda ih svakako ne treba kažnjavati za njihov posao, zato što ga obavljaju. Dakle svi moraju odgovarati za ubojstvo, ali nikako nije dobro kažnjavati profesora za ocjenu, pisca za napiosane knjige, novinara jer nešto otkrio, svećenika jer se protivi moralu...

Pa pogledaj na što se je naša književnost svela usljed afirmiranja jednih i pravosudnog uništavanja drugih pisaca i pjesnika.

Pa djeca J.E., pa vidimo posljedice.

Nije li to ipak bolje.
J.E.
23.10.2007. 9:10
Evo najsvježijeg primjera izokrenutih dioptrija iz pera utjecajnog Miljenka Jergovića.
Po njemu, se ne smije tužiti ni znanstvenike za gređanske prekršaje/krivična djela.
Oni su kao i drugi , koje on odabere oslobođeni su građanske odgovornosti.


Ako se kao osnovno postavi da smo pred zakonom svi jednaki, bili ribari, profesori, liječnici, znanstvenici, glazbenici, umjetnici, i novinari s v i smo kao građani u predsudsko i sudskom postupku jednaki, osim u totalitarističkim društvima.

Ne tuži se titulu već osobu.
I vidite kako to izmiče.

Kako u situaciji kada znanstvenik tuži znanstvenika, novinar novinara, umjetnik umjetnika.

Kako ćemo stići tim selektivnim slobodama ?
Samo će raja biti pretplaćena na ložu.

Na ložu pred sudcem.
23.10.2007. 9:01
Tko uživa veću slobodu, treba imati veću odgovornost.

Točno, ali da li ta odgovornost treba isključivo padati na leđa intelektaulca koji se zbog nečega (obično nemoralnoga) tako ponaša ili na leđa onoga koji daje za takvo pisanje i pričanje povoda????
23.10.2007. 8:59
Kada nešto uzme maha, ono se ponaša kao prirodna sila bez zakonitosti i katastrofe se svakodnevne.

Reci J.E da li pod katastrofom smatraš one koji zatvaraju intelektualce ili zatvorene intelektualce. Da li su ovakvi ljudi za koje imamo primjere da su proganjani, pisci, novinari, svećenici i ostali dar društva ili teret društva. Da li bi ih u budućnosti (pametno društvo) trebalo cijeniti ili maltretirati zbog njihovih raboti.
23.10.2007. 8:49
Kada o slobodama i pravima odlučuju osobe izabrane po političkoj a ne po m o r a l n o j podobnosti, uzaludno je očekivati odgovornost pa će tako " s l o b o d a " rasti geometrijskom progresijom.
Objasni pobliže. Jer tu misliš na osobe koje su pravosuđe pretvorile u udbu ili gestapo ili na nepoćutnog novinara, pisca, svećenika, borca za građanska prava i slobode ?
J.E.
23.10.2007. 8:35
Tko uživa veću slobodu, treba imati veću odgovornost.
Kada o slobodama i pravima odlučuju osobe izabrane po političkoj a ne po m o r a l n o j podobnosti, uzaludno je očekivati odgovornost pa će tako " s l o b o d a " rasti geometrijskom progresijom..
Kada nešto uzme maha, ono se ponaša kao prirodna sila bez zakonitosti i katastrofe se svakodnevne.
23.10.2007. 7:46
Reci J.E ?
23.10.2007. 7:44
Možda je to ideal društva J.E.
23.10.2007. 7:40
Ja mislim da temu treba zaključiti, tako da si svatko ozbiljno promisli, kakvo smo mi to društvo danas, ako činjenično zatvaramo novinare koji su otkrili nešto, ako zatvaramo piscfe i pjesnike, zbog njihovog stava i namještamo im kaznena djela, ako aktiviste udruga za građanska prava i slobode zatvaramo zbog njihovog djelovanja, proganjamo nepoćutne svećenike, proganjamo političare koji su sišli s vlasti (nikad one na vlasti), ako puštamo kriminalce i ako jedna plemenita udruga sgz od 2002 godine nema nikakav prostor za djelovanje (a pričamo da nam je bitno opće dobro građana. Da li ćemo nastaviti i dalje ovako, ili je vrijeme da ne radimo više tako.
22.10.2007. 12:19
Tako ti i treba J.E. kada se povodiš za mišljenjem naroda
J.E.
22.10.2007. 11:59
Tajni letovi CIE počeli u Hrvatskoj, naslov je u Jutrnjem.
Tko bi rekao!

Odgovor oponentima zbog obima nije najavljen .
J.E.
22.10.2007. 11:27
Temeljem čega etiketa k o m u n j a r a ?

Možda je to najednostavniji oblik komunikacije, osobe etiketirati i - fertik štreka - gotova je pruga.

A možda poštovani oponent provocira ?

On, međutim ne dijalogizira o sadržaju. Kao da sadržaj nije bitan, već je bitno što je netko inficran socijalizmom?

Godine mi ne daju lagati. Ako izostavim raznolike varijacije Jugoslavije nakon komunističkog preuzimanja vlasti krvavom revolucijom, preživio sam i osjetio "blagodati" i Kraljevine i Nezavisne i Narodne da bi starost dočekao u demokraciji Republike Hrvatske.
U socijalizmu sam školovanjem popio bezvjernički bujon koji me nije okrijepio. Naprotiv.
Prosudite sami.

Kada se vlakom vratio iz škole u Brodu, deset godina stariji bratić pripovjedao je ukućanima:
- Na stanici mi je baka Milka Maroševa dala korpicu da odneseb strini u zatvor. Dok sam se približavao OZN-i pitao sam se hoće li stražar iz mojih očiju pročitati misli kojima se nisam mogao oduprijet. Nisam mogao prekinuti lanac misli koje se se vrtjele u mojoj glavi U sebi sam se zaklinjao da neću više slušati što drugi šapću jer su samo neki glasno govorili. To su bili ljudi u dugačkim kožnim kaputima. Šapat koji sam u vlaku čuo ispunao je svu moju glavu to više što sam se približavao istražnom zatvoru.
Kada sam predavao stražaru korpicu i rekao da je to za moju strinu R.E. nisam ga gledao u uči.
- Šta ti je , mali?
Ništa. Nije mi ništa ! Uzeo sam praznu košaricu i potrčao.
Bio sam lagan i sretan. Nisu oni tako svemoćni.
Pravo je u onom šaptu rečeno:
"Ozna pita ko je posro Tita?
Neka ozna to po govnu dozna !"

Dok je otac bio u U Lepoglavi i Staroj Gradišci svi smo bili banda. Kada se dijelio unrin paket jedino za Jozu, jedinog u cijeloj školi nije bilo ničega u tom velikim kutijama. Ničega.Ni šarenog američkog papirića iako sam se na kraju prvog razreda fotografirao sa trotogom kapom na glavi. ( Nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga, Protiv popa i oltara i protiv časnih sestara.)
Učiteljica, draga moja učiteljica Anđela, se sigurno bojala. Imala je dvoje djece a komunizam je tek poćinjao. Ona se u Orioivcu osvjedočila o njegovu "dobrotu".
Kada sam nedavno otkrio zajedničku fototogarfiju iz I rezreda ( od kuda mi dinari da je kupim) razmišlajo sam o svom djedu koji je promatraom moju baku kako mi tu trorogu kapu smanjuje. Što li je mislio. Sigurno me je želio sačuvati.
Je li zaboravio kako su mu oriovački milicajci izbili četiri zuba. Evo kako je bilo.
-Reci ti, Marijane ,kako ono kaže did Joza Marošev! u punom dućanu trgovac Zlatarić pita dječaka kojeg je udomila nakon kozaračkog zbijega udomila porodica Pocrnić,, kumovi Maroševi.
- Did Joza kaže vako: Dok je bio Faljen Bog, imao sam dosta svog a sad došo zdravo već tri dana nisam srao; zbrzao je , uzeo bonbon nagrade i odbježao.
A kada ga već nisu milicajci svezanoga prerezali pilom, izbili su mu četiri zuba. Nije da su baš brojali. Uvijek je dobro četiri, pet, svejedno.

Ta, njegov ćeJozo s patrizanskom kapom na glavi biti Titin pionir ?

Poslije mi je o tome pripovijedao:...............ipak smo ih zaobišli, pa samicu u ruke: Što je Jozo, takvog više nema, nit će biti, nit će se roditi!

Samo dva, tri razloga za dobrog "komunjaru".
Nazdravlje Vam !

Mislim da je to dovoljno i da `71. ne treba spominjati.

Međutim ........

Fala Bogu. Ipak su to samo priče
22.10.2007. 0:38
A baš sam htio napisati kako je J.E. očito neki socijalistički produkt. Komunjra! Njemu bi sigurno bilo draže da mediji funkcioniraju kao po tom sistemu. Sad je vjerojatno u HDZ-u.
21.10.2007. 19:10
Daj J.E. skockaj se malo. Što bi ti htio ponovno uvođenje Staljinizma ilio nečeg sličnog. Pa zašto su onda toliki ljudi završili u Sibiru? Čovječe, zar nisi ništa naučio iz povjesti " DRŽAVNIH TAJNI" .
J.E.
21.10.2007. 12:32
Upotrijebit ću izraz samoupravnpg socijalizma jer je svima na forumu jasan kako bi objasnio postojanje tajne, državne tajne.
Hrvatska je zbog svog položaja...... interesantno područje.
Ako to nije problem, idemo dalje.
Ako Hrvatska nema razloga za postojanje državne tajne jer je kao mala, kao neki grad, kao neka ulica kao nešto minijaturno kod velikih, veliki imaju tajne, državne tajne koje se prelamaju kroz tu malu Hrvatsku, jednan, grad, jednu ulicu ili to nešto minijaturno pa pa svojim realnim i legitimnim institucijama za ostvarivanje njihovih interesnih sfera premrežuju tu malu Hrvatsku, taj jedan, grad, jednu ulici, to nešto minijaturno.
Da sami ne bi prljali ruke za sitnu lovu u sitnu gradu, sitnoj ulici i nečemu minijaturnom unajmljuju velike ljude da odrade ono što tek poslije vide i spoznanju oni koji su potekli iz malog grada, jedne ulice i nečeg minijaturnog.

I mali, sitni, minijaturni imaju pravo na svoj dogovor.
Svojim dogovorom mogu napraviti muholovku za zunzare.
I malo nije nevrijedno.
Zar nije miš, mali miš, održao riječ i oslobodio velikog lava.

21.10.2007. 11:24
Gore navedeni: Nacional, Feral itd. Možda nekome predstavljaju žutilo i antinovine, ali ti su tjednici prije svih ostalih ( i dnevnih tiskovina ) obrađivali i objavljivali teme koje su se u većini slučajeva htjele sakriti od očiju javnosti. Tko sada još piše o kornatskoj tragediji? Tu očito nešto ne štima, ali niti jedne novine, osim Slobodne Dalmacije i Ferala ( i lokalac Šibenski list ) to više ne prate! Zar npr. Feral ne kritizira bilo koga tko je na vlasti bet dlake na jeziku? U tome je njegova vrijednost.
A sad me zanima jedno, tko mi može suvislo objasniti što je to državna tajna?
U državi koja ima stanovnika kao manji gradić u SAD? U državi čiji predsjednik lifra sve papire u Haag? Tu kod nas koji imamo vojsku koja stane u jednu kompoziciju vlaka Podravke, a rat završio prije 10 g.? Što to mi imamo za tajiti kada smo sve pokazali svijetu? Kako mi možemo sačuvati pravu tajnu i kada bi je imali?Mišljenja sam da instituciju DRŽAVNE TAJNE koriste pojedinci u tajnim službama za svoje posle i interese. Kornatska tragedija je čini se jedna od tih....
J.E.
21.10.2007. 10:44
Poštovanom poštovatelju Nacionala, Globusa i Ferala !
Očekujemo da su nositelji zakonodavne i izvršne vlasti moralni ljudi koji će svojim stavom onemogućavati devijacije kao što su korupcija, kriminal, nepotizam i tako dalje i tako dalje.
Medijsko žutilo ima sasvim drugačije polazne pozicije.
Vjerujem da se i vi s time slažete?
Da slučajno ne bi i u samoj predodžbi o mogućoj takovoj slici "stršalo" ono poželjnoi koje smo, vjerujte u stanju napraviti, novinari trebaju biti pod stalnom prismotrom, a ne da oni viču evo lopova kako bi sakrili pravi lopovluk.
Zbog toga ne mogu biti izuzeti od onih pravila koja vrijede za sve građanine.

Nikakova javnost, a ponavljam da se ovdje pod javnošću podrazumjeva nekompetentna heterogena masa, ne može biti opravdanje za izuzimanje od odgovornosti.

Mislim da ni ovo ne treba objašnjavati.
Danas, svjedocimo smo i na ovom kao i u ostalom na svim forumima, raspravljamo na način i s pozicija koja su isključiva, nedobronamjerna , opaka i zastrašujuća što se dade svakome razaznati.
Srećom, svakome je omogućena neposredna pristupnost i sudjelovanje pa nisu potrebne "intervencije" novinara da kažu o čemu se zapravo radi.
Novinar se ponaša kao vlast. I to smo svjedočili a svjedočimo i danas.

Zato imam kritičan stav zasnovan u prvom redu na temelju dosadašnje novinarske prakse.
Imam sačuvano dvadeset godišta VUS-a, slovenskog Tjednika i NIN-a i u prilici sam potvrditi rad novinara i njihovu ideološku i drugu zasljepljenost i odgovornost za pojedinačne ali kolektivne žrtve.
Ma, to je i vama jasno. Mislimo da su ovi drugačiji od onih prijašnji.
Polazna im je pozicija ista a djelovanje ne može biti drugačije jer prolaze i ostaju samo na situ interesa a ne moralnosti.
jopa
21.10.2007. 8:06
šta je s novinarima sa htv-a? novine se slabo čitaju jer sirotinja nema novaca da ih kupi, ali televizija se gleda. najgori su novinari na radiu i televiziji, a iznimaka je malo.
21.10.2007. 0:54
Ne znam što su ovom J.E. skrivili novinari da ima takve mišljenje o njima. Ima, naravno, i zloćestih novinara, ali u principu su pozitivci. To što on navodi da su bolje plaćeni nego predsjednik riječ je tek o pojedincima i o tome je bilo dosta pisano u medijima. Tek je nekolicina neprimjereno plaćenih novinara na HTV-u. Neki su dobro plaćeni u Globusu i Nacionalu. Velika većina živi u prosjeku, ili čak ispod prosjeka.
O tome nam možda Goran nešto može istražiti i napisati.
Ja usotalom nemam ništa protiv - neka Pukanić ima deset puta veći plaći od ĐAkića. ZAšto je nebi imao? Pametniji je i pismeniji! U Nacionalu ima i šrota, ali kad se sve zbroji - gdje bi bila Hrvatska da nema Nacionala, Globusa, Ferala...
20.10.2007. 22:48
dodatak: aktivist udruge je intelektualac, jer jedini staje u obranu žrtve za koju se zalaže, pa čak i pod cijenu da ga ista povuće zajedno sa sobom.
www.sgz.hr.
20.10.2007. 22:44
"nego djela i uspjeh kojeg postiže, vidiš po meni je intelektualac čovjek za doista nije bitna škola, ali koji se usudi govoriti o onome što drugi znaju, ali šute. Dakle političar je intelektualac, jer se usudi kazati ono čemu se drugi protivi. Novinar je intelektualac onda kada razotkriva stvari koje bi trebale biti tajne i tabu tema, a vrlo su nemoralne i nepojmljive za civilizirano društvo. Pisac je intelektualac, kada piše o onome o čemu drugi misle i sanjaju. Mislim da uspjeh nije presudan za to da netko bude ili nebude intelektualac. Primjerice danas u svijetu dobitnik nobelove nagrade sjedi u zatvoru, pa dakle s tog gledišta nije baš to preveliki uspjeh. Zato ne treba intelektualce zatvarati u zatvore, zbog onog što oni smatrraju da je dobro i veliko

SVJETSKA GRAĐANSKA ZAJEDNICA

RED, ZAKON I POŠTENJE
arsen
20.10.2007. 22:14
ma čovjek ti je odgovorio, a ti uporno kao na vašaru, intelektualca ne čini godine provedene na školovanju, nego djela i uspjeh kojeg postiže, naravno u pozitivnom smislu, jer keo što vidiš i pretvorbeni pljačkaši dolaze iz redova "inteligencije"
20.10.2007. 21:50
Reci obadvije. Što je po tvojem mišljenju intelektualac? Koje su karakteristike hrvatskog intelektualca danas?
jopa
20.10.2007. 20:59
kaja te verzija zanima po Tesli, ili godinama provedenim na školovanju.
20.10.2007. 20:35
Ajde idemo ovako jopa, jer očito ovdje nema onoga tko razmišlja krivo ili pravo. Ne želim ti reči, čak niti da nisi u pravu, jer sam moraš shvatiti i tako u budućnosti djelovati.

Reci mi TKO je po tebi INTELEKTUALAC?
jopa
20.10.2007. 20:29
puno grešaka u razmišljanju i procjeni tko je intelektualac, a tko novinar. Pogotovo je apsurdno ono da je intelektualac uvjeren da radi dobro za svoj narod i državu. Pa koliko je intelektualac odsjedilo u Saboru a radili su isključivo za voljenog vođu i vlastiti džep.
www.sgz.hr.
20.10.2007. 20:20
Sa svime se J.E. slažemo što si napisao, pa takav smo indentičan stav i napisali za novinare, kada je Goran htio braniti novinarku i ocrniti Mamića. Međutim ovo je sasvim druga stvar. Krenimo osnovne stvari. Što je u Hrvatskoj država? Da li je država stranka na vlasti, više stranaka na vlasti, i država svaki njen državljanjin. Gornji primjeri jasno pokaztuju da je dosada država stvarna na vlasti, jer očito su takvi progoni, ali je bitan i financijski moment. Tko plaća, njegova je pravda. Novinari su se doista u raznim momentima ponašali oprostite na izrazu kurvinski, pa su često puta zaboravili da su intelektualci. Ukoliko smo država svi mi onda nema se od koga čuvati državna tajna. Ovdje je problem, što je lako moguće da je pozadina svega toga, novinarevo zalaganje za istinu. Znaš koja je razlika između zatvaranja intelektualca zbog onoga što on radi (novinara, pisca, svećenika i sl) i kriminalca. Ja ću ti reći kriminalac zna da radi nešto nedopušteno i toga je i sam svjestan, dok intelektualac je uvjeren da radi dobro za svoj narod i državu. Kada ga država kažnjava, zato jer joj je htio dobro, to ga neopisivo teško pogađa i doživljava to velčikom nepravdom. Zato pozdravljamo Kirinovu policiju koja je napomenula da ju se više ne uvlači u ovakve stvari. Tužno je da naša policija bi i nadalje služila progonu, pisaca, novionara, političara, svećenika...... Oštro NE od ove organizacija, pa makar našim čelnicima ponovo stavili za istinu i pravdu lisice na ruke. Naš predsjednik je pjevao kada su ga zatočili Ima jedna cesta, koja vodi sve do raja....... Nemojte se bojati nikada, ni pod koju cijenu stati na stranu pravde i istine.
J.E.
20.10.2007. 19:32
Novinari se izgovaraju za svoje prelaženje granica dopuštenog da je to radi interesa javnosti.
Što je istina?
Još se ne zna što je javnost. Ako nju čini ona polupismena većina korisnika pisanih i elektroničkih medija, onda hvala lijepo.
Drugim su interesima vođeni novinari.
U prvom redu to je interes da se mediji i njihovi proizvodi što bolje prodaju a pojedinac stekne adekvatnu novčanu nadoknadu.
Ako se to slučajno podudara sa ostvarivanjem pozicije kojom mogu prijetiti i izdići se kao sila tada proizvodi/e korupciju.
Treba li to obrazlagati?
Mislim da ne i onoj večini na koju se kao javnost poziva.
Dakle, što veća tajna, veća lova. Zar ne?

Novinari, zašto to tajiti, spadaju u elitu, financijsku elitu i pojedini komentatori su daleko ispred predsjednika Republike Hrvatske, predsjednika vlade i ministara. Saborski su zastupnici sa svojih četrnaest tisuća sitna riba pljuckavica. .Oni ne mogaju imati javne financijske kartice. Kome je još nepoznato da su njihove financije obavijene velom tajni. Kao, diskreciono pravo vlasnika.

Oni se bore za povlašteni financijski i društveni status.

Solidarni se među sobom, ali ispitivanje - i one- javnosti pokazuju da ih se ne prihvaća bez obzira na motive koje oni nose kao zastavu.
pajdo
20.10.2007. 0:05
Ljudi čuvakte Kiru, Sanader je digao prst u znak upozorenja
19.10.2007. 21:12
hmmmmmm
joka
19.10.2007. 21:09
ako si ti intelektualac, ona laku noć inteligencijo. komentar se odnosi na pošaljatelj onih litanija iz 1999 godine
pajo
19.10.2007. 21:06
ako si ti intelektualac, ona laku noć inteligencijo
19.10.2007. 21:01
Ne ovdje je riječ, da samo intelektualci doista pogledaju naše zatvore. Od 1997-2007. zatvorske ptičice su intelektualci umjesto .......

Novinari su isto intelektualci. Kako to da protiv intelektualca nikada ništa ne zastari i uvjek ima mjesta u zatvoru?????
J.E.
19.10.2007. 20:55
Ovdje je riječ, ako sam dobro shvatio o pripremljenom materijalu kojim se žele ostvariti neki od ciljeva.
No, to je posebna tema.
Ovje je riječ o tome jesu li novinari svete krave.
Jesu li novinari ljudi iznad drugih.
Ankete pokazuju što misle čitatelji. No, haranga, za trenutak može sve preokrenuti kao ono kad je Banac izjavio da Tita treba izbaciti iz svih gradova.
Vratimo se novinarima.
Prepričati ću jednu crticu kojom u izboru Vrhovi svjetske književnosti Crnković ilustrira Turgenjevljevo doživljavanje novinara.

U kavani dvojica intelektualaca razgovaraju. Začuju larmu i vide okupoljenu svjetinu koja se okomljuje na usamljenog čovjeka.
-Hajde da ga obranimo !
- Pa i da je kriv, zašto dopustiti svjetini da sama sudi!
Kada su ustali iziđe pred njih konobar.
-Ono je novinar...
- Ohladit će nam se kava. Sjednu i prepuste se čavrljanju.

19.10.2007. 20:51
ne osuđuju nite ne zatvaraju niti ubojice i pedofile, SAMO INTELEKTUALCE, PA ZAR JE TO NAJVEĆI ZLOČIN, BITI INTELEKTUALAC U HRVATSKOJ, ILI JE ZLOČIN ISTE ZATVARATI

Glas Istre: 29. 06. 2006.

SPORO PRAVOSUĐE NE DONOSI PRAVOMOĆNE PRESUDE POČINITELJIMA KAZNENIH DJELA

Ubojice slobodni zbog pogrešaka Vrhovnog suda

Zbog sporosti i pogrešaka pravosuđe je propustilo u zatvor smjestiti i dvojicu ubojica, trojicu švercera marihuane i pedofila

ZAGREB - S tvrdnjom da domaće pravosuđe ne radi baš najbrže, teško je polemizirati. Velik broj zaostalih predmeta najzornije svjedoči o brzini domaćih sudova, ali kardinalna zakašnjenja, zbog kojih osuđeni ubojice ili počinitelji drugih kaznenih djela završe na slobodi, svako toliko ipak iznenade javnost.

Najsvježiji takav slučaj dogodio se prije desetak dana, kad je Mate Ćurković (28), nepravomoćno osuđen na šibenskom Županijskom sudu zbog ubojstva svećenika don Mije Stijepića, pušten na slobodu zbog flagrantne neažurnosti sudova. Sudski spis s imenom Mate Ćurkovića jednostavno je skupljao prašinu na Županijskom sudu u Šibeniku i dostavljen je Vrhovnom sudu nekoliko dana prije roka u kojem je najviši sud u državi trebao donijeti odluku o žalbama na presudu. Da je Vrhovni sud ranije dobio tu odluku i potvrdio presudu, Ćurković ne bi izašao. Ovako je dobio priliku da uživa na slobodi, a možda i da pobjegne, kao što se to već znalo dogoditi.

Zbog jednake pogreške na slobodi su završili i šverceri marihuane. Zoran Pavlović, Nikola Glasnović i Sebastijan Gečević osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne zbog krijumčarenja 10 tona marihuane u konzervama kompota. Nakon prvostupanjske presude, Vrhovni sud nije riješio žalbe u roku do kojeg mora donijeti pravomoćnu presudu, pa su Gečević i Pavlović iz pritvora pušteni na slobodu. Pavlović je to iskoristio i pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, koja ga nije mogla izručiti Hrvatskoj jer je uz hrvatsko imao i bosanskohercegovačko državljanstvo. Na kraju, Pavlović je stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u čapljinskom naselju Bivolje polje u prosincu prošle godine.

Osim slučaja Mate Ćurkovića, prije desetak dana izbio je skandal i u slučaju Vinka Budiše, pravomoćno osuđenog na četiri godine zatvora zbog ubojstva Milenka Đekića počinjenog 1996. godine. Samo suđenje za ubojstvo Đekića bilo je dugotrajno i prepuno raznih čudnih događaja, poput nestanka pištolja iz knjige dokaza, ali za razliku od prethodnih slučajeva, Budiša nije na slobodi zbog pogreške Vrhovnog suda ili Županijskog suda. Naime, nalazi se na slobodi jer su mu liječnici dijagnosticirali depresiju, plačljivost i razdražljivost, što je bilo dovoljno da dobije odgodu kazne. Posljednja odgoda kazne istekla je 4. lipnja, a nekoliko dana ranije Budiša je primljen na liječenje u bolnicu Sveti Ivan u Jankomiru. No, to ga nije spriječilo da se šeće dok ga je policija tražila na kućnoj adresi. Kad su ga otpustili iz bolnice, tražio je izuzeće Mladena Prvana, suca koji vodi izvršenje njegove kazne, pa je tako kupio još malo vremena da ostane na slobodi.

S. ABRAMOV

I pedofil na slobodi

Javnost je šokirao i slučaj Stjepana Kralja, incestuoznog pedofila koji je na isti način išetao iz zatvora kao i Mate Ćurković. I u tom slučaju Vrhovni sud nije donio pravomoćnu presudu u roku u kojem osuđenik može maksimalno biti u pritvoru. Mediji su najprije nagađali da je pogrešku skrivila Neva Šibl, dugogodišnja sutkinja Vrhovnog suda kojoj je spis dodijeljen. Međutim, ispostavilo se da je sutkinja Šibl dobila spis dok je bila na godišnjem odmoru, a kad se vratila, već je bilo kasno. Tako je pedofil, nepravomoćno osuđen na 14 godina zatvora zbog obljube i zanemarivanja svoje kćeri, izašao iz pritvora. Danas se Stjepan Kralj nalazi na izdržavanju kazne jer je, u međuvremenu, u ponovljenom procesu pravomoćno kažnjen s 12 godina zatvora.
19.10.2007. 20:47
Slobodna dalmacija: NESLAVAN KRAJ PROPAO PRVI POSTUPAK
SPLITSKOG USKOK-a PROTIV AUTOMAFIJE
Oslobođen kradljivac mercedesa
predsjednika Općinskog suda
PORAZ Nakon što je Vrhovni sud ukinuo presudu suca Slavka Lozine, i posljednji član skupine, koja je ukrala najmanje 17 skupocjenih automobila, uz položenu kauciju je pušten na slobodu

Marinko Petrović ispričao je sve o lancu krađe vozilaSPLIT - Uz jamstvo od 20.000 eura, položeno u računovodstvo Županijskog suda u Splitu, iz pritvora na Bilicama jučer je pušten 26-godišnji Vjenceslav Sabljo iz Posušja. Sabljo je pripadnik četveročlane grupe, optužene za organizirane krađe automobila na području Makarske, Omiša, Splita i Kaštela, počinjenih u ljeto 2002. godine. Među 17 ukradenih automobila bio je i mercedes predsjednika Općinskog suda u Splitu Vlade Madunića. Riječ je o prvoj optužnici splitskog USKOK-a uopće.
Godinu dana pritvora

U pritvoru na Bilicama, kamo je dospio u travnju 2005. nakon uhićenja u Njemačkoj po međunarodnoj tjeralici, Sabljo je proveo gotovo godinu dana. Radi se o ponovljenom suđenju budući da je Vrhovni sud ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu, kojom je Sabljo u odsutnosti bio osuđen na šest godina i pet mjeseci zatvora. Ostali članovi grupe su Marinko Petrović (28) iz Mostara, Božo Tokić (22) iz Rakitna Vrpolja u BiH te Mate Jakovljević (23) iz Posušja, kojemu je kao i Sablji suđeno u odsutnosti.
Kako je posvjedočio Petrović, automobili su preko granice odvoženi u Posušje, gdje ih je preuzimao upravo Sabljo, a potom ih odvozio u Banju Luku. Premda je presuda ukinuta još u travnju 2004. godine, s obzirom na to da je dio okrivljenika i svjedoka nedostupan, novo suđenje ni do danas nije počelo, pa je neizvjesno kad će postupak uopće biti okončan. Upravo ta neizvjesnost, imovinske prilike Sablje i vrijeme koje je proveo u pritvoru, razlozi su što je izvanraspravno vijeće Županijskog suda prihvatilo prijedlog za određivanje jamstva.
Novac ’iskeširao’ brat

Ukradeni automobili pored Policijske postaje ImotskiNovac je na Županijski sud donio okrivljenikov brat Tomislav Sabljo iz Posušja. U slučaju da Sabljo ipak pobjegne, jamstvo se proglašava propalim i pripast će državnom proračunu.
Puštanje Sablje iz pritvora, pa makar i uz jamstvo, potvrda je neslavnog kraja prve optužnice temeljene na Zakonu o USKOK-u. Zbog duljine trajanja postupka, odnosno vremena provedenog u pritvoru, Bilice su još ranije napustili Petrović i Tokić, dok Jakovljević nikada nije ni uhićen. Da se radilo o dobro organiziranoj grupi, bilo je jasno iz priznanja Petrovića koji je do u detalje ispričao način na koji su na hrvatskom području krali automobile visoke klase.
Jadranka MATIĆ
19.10.2007. 20:36
Zato J.E. jer to osim što je tragedija društva, je i kukavičluk, jer ti isti NE SUDE i ne zatvaraju primjerice kradljivce auta.

Osim toga zua nevine su sudovi i zatvori. Pravosuđe bi trebalo biti samo za počinitelje kaznenih djela, a ne za namještanje kaznenih djela. Mislim da shvaćaš razliku

Dakle zašto stvaramo nove Stepince i Isuse

Crkva u Hrvata se danas spominje blaženog Alojzija Stepinca, koji je umro na današnji dan 1960. god. u Krašiću gdje je bio na izdržavanju kazne.
Rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezarić (župa Krašić). Na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu studirao je filozofiju i teologiju. 26. listopada 1930. zaređen je za svećenika. God. 1934. papa Pio XI. imenovao ga je zagrebačkim nadbiskupom-koadjutorom s pravom nasljedstva, kao najmlađeg nadbiskupa na svijetu. Upravu zagrebačke nadbiskupije preuzeo je g. 1937. poslije smrti nadbiskupa Bauera. Pio XII. imenovao ga je g. 1952. kardinalom. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine.
Za posjetitelje “Garevačkog portala” prenosimo izvještaj o mučeničkom hodu blaženog Alojzija iz njegova životopisa što ga je dr. Juraj Batelja objavio u knjizi “Alojzijer Viktor Stepinac: Pisma iz sužanjstva “ (str. X-IV).
Svršetkom rata vlast su preuzeli Titovi partizani, vođeni komunističko-staljinistickom ideologijom. Dana 8. svibnja 1945. počele su ulaziti u Zagreb njihove trupe, i političko stanje se u gradu i zemlii iz temelja promijenilo. Novi gospodari su se predstavili kao »narodna vlast« i odmah su počeli djelovati po načelima Komunističke partiie: iz školskih prostorija i iz sudista izbačeni su križevi, školske su vlasti ukinule molitvu priie i poslije nastave, u crkvenim institutima preuzeli su vodstvo »komesari«, koji su branili djeci i učenicima moliti u školi, da sudjeluju na sv. Misi i primaju sakramente. Osim toga, oduzete su katoličke bolnice i zaplijenjene tiskare. Katolički tisak bio je zabranjen. Mnoge kapele i crkveni prostori pretvoreni su u spavaonice i skladišta. U školama je započela bezbožna propaganda: »Borba protiv Krista!«, »Smrt Bogu!«, » Vjera je opijum naroda!«, »Dolje biskupi!« itd. Mladi i činovnici pozivani su nedjeljom i blagdanima na posao od 7 do 12 sati, da im se onemogući sudjelovanje na Misi. Odmah je svoj posao započela i OZNA, tajna komunistička policija, a ušli su u funkciju i strašni ratni sudovi, koji su, bez sudskog procesa, poslali u smrt tisuće nevinih građana. Zatvarani su i suđeni svećenici, mnogi uzorni katolici, a od progona nisu bili poštedeni ni biskupi.
Budući da je narod gojio prema nadbiskupu Stepincu veliko poštovanje, i bijase vrlo obljubljen u narodu, vlada je odlučila da ga udalji. I 17. svibnja 1945. Alojzije je bio zatvoren. Istraga, koju je naložio Aleksandar Ranković, ministar unutarnjih poslova Jugoslavije, nije dala očekivane rezultate, tj. da bi Nadbiskup bio »suradnik okupatora« i »narodni izdajica«.
U međuvremenu je Tito, po savjetima s raznih strana, u želji da podvrgne i kontrolira Katoličku crkvu, zamislio stvaranje narodne katoličke crkve, odijeljene od Rima. I dok je Nadbiskup držan u zatvoru, Tito je 2. lipnja 1945. stigao u Zagreb i tražio susret s predstavnicima Zagrebačke nadbiskupije. Razgovoru su se odazvali pomoćni biskupi i predstavnici Prvostolnog kaptola. Tito se pokazao spremnim poslušati i riješiti sve pritužbe biskupa i kanonika, ali je tražio, da se riješi osnovno pitanje, tj. suradnja klera s vlašću i osnivanje »narodne crkve«, više samostalne od Rima. U svari, rekao je kako je je ta autonomia poželjna, jer da je Sveta stolica uvijek više priklonjena talijanskom iimperijalizmu negoli našem narodu.”
Biskupi i predstavnici Kaptola odgovorili su da oni nisu ovlašteni za rješavanje takvog predmeta, da uopće ne znaju gdje se nalazi Nadbiskup, koji je jedini u stanju da dadne posljednju riječ na taj prijedlog. Tito je popustio i 3. lipnja 1945. u 10,15 sati nadbiskup Stepinac je u Titovom autu prevezen iz pritvora u Nadbiskupski dvor, a slijedeći dan u njegovu rezidenciju.
Tako je 4. lipnja 1945. Tito ponovio Nadbiskupu prigovore protiv Svete Stolice, koje je iznio i predstavnicima klera, okrivljujući je da nije pokazivala naklonost prema slavenskim narodima, osobito ne prema Jugoslaviji. Te tužbe Nadbiskup je pobio protivnim cinjenicama. Baš to Nadbiskupovo odbijanje stvaranja nacionalne crkve bilo je razlogom da ga se udalji iz sjedišta Nadbiskupiie i iz sredine Božjeg naroda. Naime, Milovan Đlilas, jedan od prvih suradnika Titovih, dao je Ivanu Meštroviću, hrvatskom kiparu, početkom siječnja 1959. godine, ovu izjavu: »Ne možemo podnijeti njegovu privrženost Rimskom Papi.« Meštrovic donosi također izjavu koju je u isto vrijeme dao jedan drugi jugoslavenski političar: »Da je on (Stepinac) popustio samo u jednoj stvari, bio bi već sutradan oslobođen... I prištedio bi nam mnoge neprilike. Njegov hrvatski nacionalizam nije nas smetao. Da je proglasio hrvatsku Crkvu, odijeljenu od Rima, uzdigli bismo ga do zvijezda.« No bila bi to smrt za Crkvu katoličku u Hrvatskoj.
Suprotno od onoga što je Tito obećao predstavnicima svećenstva i mons. Stepincu, Narodni pokret za oslobođenje proslijedio je na započetom putu: osuđen je na smrt mons. Janko Šimrak, biskup grkokatolički (umro je od posljedica mučenja pretrpljenog u zatvoru i od posljedica vjerojatnog trovanja), ubijen je mons. Josip Carević, biskup dubrovački, a mons. Franjo Salis Seewis i mons. Josip Lach, pomoćni biskupi zagrebački bili su spriječeni u vršenju svoje službe, zatvoreni su mons. Josip Srebrenić, krčki biskup, i mons. Kvirin Bonefačić, biskup splitski; ubijeno je 369 svećenika, 12 redovnica, zatvoreno je drugih 175 svećenika i redovnika te 50 redovnica. Na montiranim procesima bili su osuđeni i mons. Čelik, biskup banjalucki, i mons. Čule, biskup mostarsko-duvanjski, na višegodišnje kazne zatvora s prisilnim radom. Deseci tisuća katolika bili su poubijani bez ikakva sudskog postupka. Predstavnik Svete Stolice protjeran je iz Zagreba, bio je nametnut laicizirani brak, oskvrnjivana katolička groblja, a režim je bez naknade oduzimao crkvena dobra.
Pritužbe i izjave Crkve, kako su ta bezakonja znak pravog progonstva, Tito je nazvao klevetom i proizvodom »Goebelsove kuhinje«. Tražio je da Sveta Stolica udalji mons. Stepinca sa stolice Zagrebačke nadbiskupije, u nadi da bi mogao biti imenovan kandidat koji bi simpatizirao njegov režim.
Nadbiskup je, bez straha, slao svećenicima i vjernicima okružna pisma o potrebi kršćanskog života i vjeronauka u školama, što je bilo pravo roditelja, a ne milost koju treba izmoliti od vlasti.
Budući da se nastavljalo s progonima, mons. Stepinac je sazvao Biskupsku konferenciju, koja je 22. rujna 1945. izdala Pastirsko pismo katoličkog Episkopata, u kojem su bile iznešene sve nepravde učinjene protiv viere, a s nakanom da se normaliziraju odnosi izmedu Crkve i Drzave. Pismo je pročitano svim vjernicima.
Vlada je na nj reagirala nizom neukusnih i nasilnih manifestacija protiv Crkve i posebno protiv Nadbiskupa, koji je pretrpio pravi čin nasilja u Zaprešiću 4. studenoga 1945. Budući da ga komunistički režim nije uspio navesti da stvori katoličku nacionalnu crkvu i neovisnu o Svetoj Stolici, nadbiskup Stepinac je bio lišen slobode 18. rujna 1946. i, na montiranom političkom procesu, održanom u Zagrebu od 30. rujna do 10. listoapada 1946., bio osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih i političkih prava. Na osnovu krivih dokumenata, iznudenih izjava i krivih svjedocanstava, Nadbiskup je optužen da je surađivao s okupatorom i s vlastima NDH, da je vršio prijelaze građana Jugoslavije na katoličku vjeru, surađivao s mjesnim odmetnicima i klevetama napadao »narodnu vlast«. U stvari, na tom »prežalosnom procesu«, kako ga je nazvao Pio XII, nadbiskup Stepinac je bio osuđen radi svoje vjernosti Crkvi i Papi.
Nadbiskup je odveden na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi, 19. listopada 1946., i tu je ostao do 5. prosinca 1951. Bilo mu je dopušteno slavljenje Mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji i bio podvrgnut trajnim ponižavanjima.
Sveti Otac je zadužio mons. Hurleya, upravitelja Nuncijature u Beogradu, da prenese mons. Stepincu njegov pozdrav, i da »mu je posebno blizu dok trpi tako dostojanstveno radi Boga i njegove Crkve«.
Utješen potporom Vrhovnog Svećenika, Nadbiskup je rekao mons. Hurleyu: »Monsinjore, ako je potrebno, spreman sam da s milošću Božjom ostanem ovdje u zatvoru ne 16 godina, prema presudi, nego 60 godina.« Na prijedloge poslanika vlasti odgovorio bi riječima koje će i kasnije u krašićkom sužanjstvu više puta ponoviti: »Tražim poništenje presude. Sada ću otvoreno izjaviti ... da su krivotvorili dokumente, samo da me lažno osude.«
Mons. Hurley je izjavio 12. svibnja 1947: »Dok je malo vjerojatno u ovom času da bi se vlada usudila ubiti ga, jasno je da prijetnja smrti služi kao sredstvo da slomi njegovu volju. Moramo se sjetiti da je Nadbiskup sada potpuno izoliran od svih izvora inozemnih vijesti. Njegovi tamničarski čuvari drže ga na svoju milost i nemilost. Ako ga ne mogu pokoriti, a ja sam siguran da u tom i neće uspjeti, mogli bi zaboraviti svaki obzir i ubiti ga, ili pustiti ga da umre `prirodnom smrcu`.«
Nadbiskup je, prema očitovanjima svjedoka, bio uvršten na popis zatočenika osuđenih za likvidaciju. Nisu ga ubiti nožem ili puškom, ali su mu po svoj prilici pružili otrovani zalogaj. Činjenica je da je Nadbiskup u lepoglavskoj tamnici obolio od boljetica koje su ga, raspirivane k tome susljednim proganjanjem, dovele do prijevremene smrti.
Nakon 1864 dana provedenih u zatvoru, režim ga je kao zatočenika premjestio na izdržavanje preostalog dijela kazne u župnu kuću u Krašiću. I ovdje je bio pod budnim nadzorom policije i oružane straže. Bilo mu je izričito zabranjeno bilo koje vršenje biskupske službe. Dapače, bilo mu je zabranjeno slobodno kretanje i samim mjestom, pa cak i komuniciranje s ljudima. Kao zatočenika, 12. siječnja 1953., Pio XII. imenovao ga je kardinalom. Na svečanom konzistoriju Papa je rekao i ovo: »Mislimo s bolom na našega časnog brata zagrebačkog nadbiskupa, koji radi prilika u kojima se nalazi, nije mogao doći k zadničkom Ocu da bi se zatim mogao slobodno vratiti u svoju domovinu. Iako je odsutan, mi ga očinski grlimo i želimo žarko da čitav svijet sazna da smo ga počastili dostojanstvom rimskog grimiza, s nijednog drugog razloga, nego da nagradimo njegove izvanredne zasluge (...). Nismo mogli iznevjeriti nade i ocekivanje cijelog katoličkog svijeta, a također i mnogih nekatolika, koji su prihvatili s velikim zadovoljstvom vijest da je pastir, pravi uzor apostolske revnosti i kršćanske jakosti, podignut na čast kardinalskog purpura.« Poradi tog izbora, jugoslavenska je vlada prekinula diplomatske odnose sa Svetom Stolicom.
U teškim životnim okolnostima u zatočeništvu, u osamljenosti, uz trajne izazove stražara koji su ga naoružani pratili na svakom koraku, utješilo ga je Apostolsko pismo pape Pija XII., Dum maerenti animo, od 29. lipnja 1956, u kojem on hvali kardinale Myndszentya, Stepinca i Wiszynskoga za njihovo junačko svjedočenje, bodreći ih da se uzdrže jaki u komunističkom progonu. Saznavši sadržaj Pisma, Kardinal je rekao župniku kod kojega je bio zatočen: »Kad Papa traži mučeništvo i odbacuje svako pregovaranje s komunizmom, onda mi je sve jasno.«
No bolest, s kojom se združio još u Lepoglavi, očitovala se u potpunosti već u proljeće 1953. i prouzrokovala različite oblike pobolijevanja… No an je hrabro i strpljivo, poput Joba, podnašao sve te boljetice i nevolje, sve do smrti koja je nastupila 10. veljače 1960. Umro je moleći za progonitelje s Gospodinovim riječima na usnama: »Fiat voluntas tua! - Oče, budi volja tvoja!«
Značajne su njegove riječi upućene Okružnom sudu u Osijeku, 4. prosinca 1959: »Inozemni i domaći liječnici učinili su sve moguće da bi mi produljili život, no moje mi zdravlje nisu vratili niti de ga mogu ikad više vratiti. Do danas izvadili su mi 34 litre krvi, i zar još nije dosta? ... Ako organi Narodne Vlasti smatraju, da ja prepolagano umirem, neka narede moje fizičko likvidiranje, kao što su naredile moje juridičko likvidiranje prije petnaest godina ... ja se mogu samo moliti za onoga, koji bi to eventualno izvršio.”
J.E.
19.10.2007. 20:27
Anketa koju provodi Jutarnji list večeras ima slijedeće rezultate: 23% anketiranih ocijenjuje da je uhićenje novinara zbog odavanje državne tajne sramota za državu; 12 % onih koji su se odazvali anketi sudi da je taj čin stramota za novinara, dok apsolutna većina od 2010 ispitanika, 64% ocjenjuje da je uhićenje i pritvor legitimni čin državnih institucija.

I sam sam potvrdio svoje osjećaje za pravdom da je uhićenje ( i eventualno suđenje novinaru Željku Peratoviću) legitiman čin državnih institucija.

Mediji i novinari su ne sedma, već druga sila a moglo bi se reči i prva sila, izuzetno arogantna i n e o d g o v o r n a pa zašto prema njime ne postupati istom mjerom kao prema svakom drugom na- silniku.
Dapače,ima novinara i medija koji djeluju s pozicija koje se u svim demokratskim zemljama sankcioniraju.

U protivnom, ako vlast, demokratski izabrana, ustuke zgog straha ili pritisaka u "ime slobode" belosvetskih" udruga pokazat će da su jedni nedodirljivi i evo ti izvora svih bezakonja. Štoviše, pokazat će svoju upletenost, komplot, sramotnu svezu s onima kojima se na sudu dokažu nedozvoljene rabote.

Nitko na svijetu, nitko, baš nitko ne smije imati veća prava od svakog građanina.
Nikomu, baš nikomu, ne smiju biti uskraćana prava koju uživaju ostali.
jopa
19.10.2007. 19:42
ma da nisi i ti intelektualac, ili si lupina koja nema veze s mozgom što dokazje i izbor priloga
19.10.2007. 19:40
1997-2007. zaustavite to več jednom
19.10.2007. 19:38
Feral 1999..
za grebacka i velikogoricka policija izvrsile su pretrese stana i kuce u kojima stalno ili povremeno bora vi glavni urednik lista Nacional Ivo Pukanic. Istoga dana Pukanic je pozvan i na informativni razgovor, nakon cega je policija najavila kaznenu prijavu protiv njega "zbog odavanja sluzbene tajne". Po zakonima Republike Hrvatske, uredniku Nacionala prijeti visegodisnji zatvor.
19.10.2007. 19:13
19.10.2007. 19:11
1997-2007. RAZDOBLJE ZLOČINA PROTIV HRVATSKIH INTELEKTULACA.....

ZAUSTAVITE PROGONE INTELEKTUALACA
19.10.2007. 19:10
IZ SLOBODNE DALMACIJE....

HRVOJE HITREC O INFORMATIVNIM RAZGOVORIMA
S BIVŠIM DUŽNOSNICIMA:
Policija privodi noću
i ispituje nam djecu

Osim Škegre, priveden je i Mijo Jukić, bivši pomoćnik ministra financija, zatim legendarni zapovjednik obrane Bogdanovaca Miroslav Jelić koji je odveden pod optužbom da je lažni invalid
Hrvoje HitrecIspitivana je grubo i kći bivšeg ministra Milana Kovača, tvrdi Hitrec

— Doista ćemo uvesti, i to za dva-tri dana, telefon na koji će se moći javljati ugroženi i otpušteni članovi HDZ—a, ali i simpatizeri stranke te svi građani koji su od uspostave nove vlasti premješteni na nova, slabije plaćena, radna mjesta ili su dobili otkaz — potvrdio nam je Hrvoje Hitrec, potpredsjednik HDZ-a, nedavnu najavu Predsjedništva njegove stranke.
— Tek nakon što uvedemo telefon koji neki već zovu SOS-telefon, moći ćemo detektirati pravo stanje stvari, a nakon toga obratit ćemo se i saborskom Odboru za zaštitu ljudskih prava — kazao nam je Hitrec.
— Nove vlasti privele su na informativni razgovor Borislava Škegru, bivšeg ministra financija, i to noću, u Đorđićevu ulicu, a onda ga ostavili da satima čeka u društvu ljudi iz "polusvijeta" — upozorava Hitrec.
— Priveden je i bivši pomoćnik ministra financija Mijo Jukić. Tretiralo ga se na vrlo grub način, čak mu spočitavši da je lažni politički zatvorenik. Jukić im je uzvratio kako su njemu poznate udbaške metode — priča Hitrec i dodaje kako ništa bolje nije prošla ni kći bivšeg ministra privatizacije Milana Kovača, koja je otvorila vrata stana. Neprimjeren je način na koji je policajac razgovarao s djevojčicom, tvrdi Hitrec.
Prema njegovim riječima, nedopustiv je postupak nove vlasti prema legendarnom zapovjedniku obrane Bogdanovaca Miroslavu Jeliću, jer je privođen na informativni razgovor pod optužbom da je lažni invalid, a i njegova djeca su također bila izvrgnuta ispitivanjima.
Ono što Hitreca brine jest i najava velikog broja otpuštanja u Gradskom poglavarstvu grada Zagreba. On ističe kako nije zapošljavan veliki broj HDZ-ovaca u Poglavarstvu, ali da će mnogi ljudi svakako ostati bez posla.
19.10.2007. 19:05
1997-2007. - ZLOČINI PROTIV HRVATSKIH INTELEKTUALACA
19.10.2007. 19:04
IZ RAZGOVORA DANA 05.10.2007. (PETAK)

TUGOMIR PEMPER GLAVNI UREDNIK TJEDNIKA „REGIJA“
IMALI STE OBAVIJESNIH RAZGOVORA?

B. STOJKOVIĆ:
Da, upravo kad Vaš list „REGIJA“ izlazi 09. 10. 2007.g. (utorak) ja idem na 372. informativni razgovor u policiju. Mislim da će ovaj moj intervju s vama izaći, ako ga objavite. Opet su me prijavili lažni svjedoci, kojima ću lako proturječiti. Ovaj put neće jeftino proći, jer ću ustati kaznenom prijavom za lažno prijavljivanje. Usporedno ću pokrenuti privatnu tužbu za nadoknadu troškova. Za ovaj informativni razgovor, već sam dobio poziv, a i vi to vjerojatno već znate.

UREDNIK:
PROCESUIRAN ILI OSUĐEN?

B. STOJKOVIĆ:
Ja sam se pojavio oko 150 puta pred sudom. Nikad ni jedan sud nisam izbjegao, ili na njega ne došao. Jedino u dva navrata uspjeli su mi lažno montirati optužnicu. U tom procesu sam osuđen da sam mladića F. M. tukao lancem u parku „Borik“. Barem da jesam, onda bih znao zašto sam nosio tu uvjetnu kaznu. Uredno imam arhivirane predmete koji su, kad bi ih složio u stup, visoki 1,5 metara. Nekada netko će morati na ta sva pitanja odgovoriti. Samo sudac D. L. me sudio oko 50-tak puta. Nijedna presuda mu nije uvažena na drugostepenom sudu. Ja sam i dalje neosuđivan.
19.10.2007. 18:37
1997 - 2007 - ZLOČINI PROTIV HRVATSKIH INTELEKTUALACA !?
19.10.2007. 18:29
A neki još gopvore i o Isusu
ervin
19.10.2007. 18:23
nek se očigledno još uvijek nalaze u prošlom stoljeću
19.10.2007. 18:09
Izjava g. župnika Antuna Goreka od 29. listopada 1999.



I Z J A V A

Pred Bogom, savješću dajem hrvatskoj javnosti izjavu, da su me htjeli privesti na Općinski sud u Koprivnici dvojica policajaca Policijske postaje iz Koprivnice, dne 28. listopada 1999. godine oko 11.50 minuta. Gospoda policajci našli su me na župnome dvorištu radeći manuelno u vrtu. Nisam dobio poziva za sud, a oni su se pozivali na nalog suca g. Vesne Piškorec.

Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici po zamjeniku g. Krunoslavu Kunštiću podnijelo protiv mene optužni prijedlog Općinskom sudu u Koprivnici, insenirane izjave denuncijanta iz Ždale Marka Horvata i Tišljarić Vladimira i Snježane. Oni su g. Krunoslavu Kunštiću podnjeli nebuloznu neistinitu izjavu, da sam se verbalno prijetio njihovoj malodobnoj djeci (prilažem fotokopiju optužnoga prijedloga Broj DOK-149/99, Koprivnica, 14. 09. 1999, primljeno na Općinskom sudu u Koprivnici 22. 09. 1999., poziv za raspravu 19. 10. 1999.)

Zamjenik Opć. državnoga odvjetnika predlaže 4. točke, dok u 3. točki traži "da se pročitaju priloženi dopisi Nadbiskupskog duhovnog stola Zagreb i Biskupije Varaždinske" to je zadiranje u stvari Crkve, a kod nas su Crkva i Država odvojene.

Kleveta Horvata i Tišljarića su poznate građanima-vjernicima u Ždali, te im narod ne vjeruje, već im je cilj oblatiti svećenika i lišiti me građanskih sloboda i strpati u zatvor!

Malodobna djeca ne mogu svjedočiti na sudu, te ne postoji materijalna ni pravna osnova za krivični postupak. To je sramni scenarij politički proces protiv mene hrv. katoličkog svećenika i građanina. Horvat Marko je donačelnik Općine Gola (stranka na vlasti HDZ).

Horvat sa svojom kumom Tišljarić više od tri godine provodi teror protiv mene, naglašavajući "ja sam vlast". Horvat je od ondašnjega zagreb. nadbiskupa g. Franje Kuharića tražio, da mu predam na čuvanje "župnu blagajnu i žig", kao i od mene!

U ime vjernika u više navrata slao je tužbe usmene i pismene poput ovih bisera: "U Ždali je rat, sa sjekirom tjeram ljude oko crkve"..." Horvat je seoski krčmar, zar iz krčme što dobro može biti? Već dulje vrijeme javno me napada, prijeti se, pljuje po meni, grozeći se "progoniti ću te dok te ne uništim!"

Postoje ozbiljne indicije, da je organizator kriminalnih radnji. 21. 04. 1999. iza ponoći dok smo ja i majka spavali drvenim cjepanicama porazbijani su novi prozori (dupla stakla) i cjepanice su bačene u naše sobe uz prasak stakla, mogli su nas ubiti ili ozlijediti! Odmah sam obavijestio policiju u Koprivnici, ali do danas nisu uzeti otisci, niti je fotografirano. Obavjestio sam i g. ministra Ivana Penića, te sam dobio službeni odgovor od Načelnika g. Dražena Ivanušeca. U dokumentu MUP-a navodi se da su "izvjestili Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici izvješćem pod brojem 511-06-10-4/184/999. od 26. travnja 1999 godine. (prilažem dokument: MUP-Kabinet, Ured za unutarnju kontrolu, Broj 511-01-05-6538/1-99, Zagreb, 20. svibnja 1999.) Do danas, na žalost nije ništa riješeno, zataškalo se, jer dio policije u Koprivnici štiti Horvata, a naš integritet je ugrožen: život, zdravlje, lijepi glas...

Horvat je zajedno sa Tišljarićkom uoči kriminalnih radnji, i poslije slao prijeteća anonimna pisma, policija je obavještena, ali opet ništa!

Za sv. misu polnoćku minule godine 24. 12. 1998. držao je stražu sa kumom Ivice Šaleković oboružani oružjem! Njih dvoje su pozvali novinare "Večernjeg lista", te su me javno ocrnili pred hrvatskom javnošću iznoseći neistine putem tiska, pa su naškodili mojoj časti i ugledu. (prilog članak u "Večernjem listu", od 28. 04. 1999.)

Načelnik općine Gola Dr. Milinković i Horvat su putem plakata sazivali nelegalni skup građana, to je bio javni linč na mene kao osobu-svećenika. Umjesto da me brane oni me progone, zar je to demokracija? Horvatov otac je za vrijeme sv. mise urlao na mene ovim riječima: "Luđak jedan, crkvu ćemo zatvoriti!"Horvat ide po kućama napada ljude da ne idu u crkvu, prati tko ide na župni stan, želi me izolirati.

Mati starica g. Ana koja sa mnom živi poradi šikaniranja leži u koprivničkoj bolnici, kuda to vodi?

Ovo sa sudom i lažnim prijavama je kulminacija Horvatove samovolje i diktature. Bio sam župnik u Saborskome, htjeli su nas uništiti četnici, sada u Hrvatskoj državi progoni nas stranka na vlasti (HDZ) u općini Gola, dijelom i u Županiji. Na današnji dan je Sv. Otac Papa primio u audijenciju Predsjednika RH, a mene jedinoga svećenika progoni sud preko policije!

SVEĆENIK ANTUN GOREK
19.10.2007. 17:04
NITKO NIJE NIKADA NIŠTA ODGOVARAO KORUPCIJE OD DOLE DO GORE
19.10.2007. 17:03
ATVARANJE, PROGANJANJE, NAMJEŠTANJE KAZNENIH DJELA
FIZIČKO I PSIHIČKO MALTERETIRANJE JEDNOG INTELEKTUALACA


Ono što je nekada pravosuđe u Koprivnici i Jugoslaviji radilo intelektualcima koji su željeli ukazati na neke neprihvatljive stvari zbog Tita i partije, danas to isto rade Hrvatskim intelektualcima, kao odmazdu na ukazivanje korupcije, sprege kriminala i pojedinaca u institucijama . Svaki intelektualac u Hrvatskoj ima samo dva izbora, šuti i dobit ćeš pare, pričaj i ideš u zatvor. I dok su u Jugoslaviji jasno napisali suci u svoje presude da se čovjek osuđuje jer je rekao nešto protiv Tita i partije, danas u Hrvatskoj se pišu protiv nepočutnih intelektualaca lažne optužnice, lažni istražni zahtjevi, provode prikriveni informativni razgovori, prisilni psihijatrijski pregledi, oduzimaju sredstava pisanja, provode se linčevi putem novina i onemogućuje bilo kakav posao dostojan čovjeka. Uglavnom, izmišljaju se priče o kaznenim djelima kazivača istine i pravednika. Umjesto medalje za hrabrost, jer danas je najteže biti pravednik, dobivaju je lisice. Intelektualac umjesto da dobije nagradu što u biti štiti u konačnici njen Zakonski i Ustavni poredak, bude ne kukavički i licemjerni način uništen. Taj život koje vam namjene prije svega korumpirani suci je gori od prijašnjih atentata Udbe. Kad vas ubiju ne mučite se i ne znate ništa, ali kada vas zatvore, uzmu vam čast i ugled, novac i sve ono što ste u životu imali i nevinog vas izjednače sa ubojicama, ne daj Bože nikome. Javnost ima pravo znati, pa makar isto bilo zadnje. Ovo je priča o jednom intelektualcu koji umjesto novca je odabrao pomagati starim, nemoćnim, djeci i majkama, obiteljima, često sam otrpjevši nepravdu i bezakonje. Intelektualac, koji je uvijek bio na strani Boga i svog naroda. Bože čuvaj građane ove zemlje Hrvatske, jer oni koji dobiju položaje uvijek zaboravljaju što su prije bili, pa uzimaju pravo Boga da gaze naroda svoga. Kada se radi sranje, onda na višim položajima umjesto da pravedno i zakonito sude u biti štite kriminalne radnje onih na nižim položajima šutnjom ili zagovaranjem, svodi se na isto. Što više se neki korumpirani pojedinac iskaže u Koprivničkom pravosuđu u rađenju zla i teroriziranju nevinih ljudi, to će kao nagradu dobiti veći položaj. Samo budala (a budalama smatraju svoje obične građane) može vjerovati u ono što su napisali, za jednog časnog i poštenog čovjeka Darka Dugu. Često su Darka i njegovu obitelj pitali što je bilo, je li to istina što se piše, pa evo istine. Evo istine, pa kakva god ona bila. Držat ćemo se u ovoj priči, o jednom Hrvatskom intelektualcu golih činjenica, svjedočanstvu njega i njih.

Uspio sam od 1994. do 1997. napisati tri knjige. Jedna knjiga je roman "Paklena igra života" i dvije knjige pjesama "Iza kulisa savršenstva" i "Kamo ide ovaj svijet". Za knjige sam dobio pohvale od predsjednika Hrvatske, magistara, Ministarstva prosvjete, Zavoda za školstvo, novinara i svih mogućih ljudi koji su išta i ništa značili u to vrijeme u Hrvatskoj, održavao sam po školama predavanja učenicima. Uglavnom zahvaljujući isključivo svome predanom radu i trudu uspio sam se uzdignuti zahvaljujući svojim sposobnostima u sam vrh Hrvatske kulture (kao Janica u skijanju). Ne samo to, uspio sam ono što nikome u to vrijeme nije uspjelo, ja sam svoje knjige uspio i prodati, nisam čekao pomoći za tiskanje. Primijenio sam sustav prodaje knjiga, sasvim uobičajen u Zemljama razvijenih zapadnih civilizacija. Knjige sam prodavao doslovno posjećujući knjižnice, škole, Đačke domove i sve ostale institucije koje su u svom sklopu imale knjižnicu, te novopečenim poduzetnicima, koji su ih isto rado kupovali, jer su htjeli ipak ispasti kulturni i načitani. Reklamu u mojim knjigama sam isto tako prodavao osobno poduzetnicima koji su se rado reklamirali. Kako više nisam mogao sam, a osnova kapitalizma, kao novog sustava koji je tada zamijenio stari sustav je proizvoditi što više uz što manja ulaganja, knjige je počeo prodavati i moj otac Martin Duga, ali je on to budući je bio u mirovini radio telefonom i telefaksom. Te knjige koje nakon što je Martin Duga zaprimio pristanak su ljudima prema dogovoru slane poštom uz otkupninu ili uz račun, pa su ih kupci plaćali odmah po preuzimanju ili nakon 15 dana po računu, ovisno o dogovoru. Vlastitim trudom i radom sam uspio ostvarivati prosječni osobni dohodak u Hrvatskoj. Mojih knjiga danas ima u cijeloj Hrvatskoj, jer iza toga stoji veliki trud i rad. Vjerovao sam u to vrijeme da će dobiti svatko šansu koji je sposoban, da putem svojih sposobnosti uspije u životu. Jedina greška mi je bila što nisam mogao preći preko sprege Pravosuđa, Kriminala i Korupcije.
Darko Duga


U Hrvatskoj je 1997 i 1998. godina prvih priča o basnoslovnim prevarama i utajama poreza prema državi, ali u to vrijeme nije bilo nikakve volje da se tome stane na kraj, a pogotovo da bi zbog toga netko bio kažnjen. Naime svi su od toga dobro živjeli i direktno (oni koji su bili direktno u mogućnosti) i indirektno (korumpirani pojedinci u pravosuđu, takozvani novinari, pojedinci u lokalnoj i državnoj upravi). Svi su oni, danas je to javna tajna grabili što su više mogli. Osobno bogatstvo su stvarali krađom Hrvatskog bogatstva i sebe prikazivali, da su veliki prijatelji toj istoj Hrvatskoj. Hrvatski intelektualci su isto na svojoj šutnji dobro zarađivali i zato su šutjeli. To je bila njima bila afirmacija sposobnosti, a ne onako kako je to Darko Duga mislio i radio. Međutim Hrvatski narod je trebao krivce, jer građanima kao posljedica toga je bivalo sve gore. Darku koji je vjerovao u kršćanske vrijednosti i kojem nije baš odmah bilo jasno, što se događa oko njega, a oni prijazni ljudi, koji su obećavali slobodu su se najednom promijenili, čim bi dao i najmanju ideju kako da se riješi pljačka Hrvatske i korupcija u Koprivničkom pravosuđu, naime Darko je vjerovao i u njihove silne priče o silnoj ljubavi prema Hrvatskoj. Da su Hrvatsku voljeli i danas da je vole isto joj ne bi radili. To su ljudi koji ne mrze samo Hrvatsku, već i čovjeka i sva demokratska načela, poštovanje Zakona i slobode. Nažalost stara poslovica je i ovdje u svoj svojoj afirmaciji "Govna uvijek isplivaju na površinu", samo im dragi Bog i Majka priroda tome zauvijek može stati na kraj, a mi rijetki dobri ljudi koji ne želimo šutjeti, pokušat ćemo im priskrbiti povijesnu osudu. Naime ni danas, a kamoli tada Korupciju, Kriminal, nepoštenje nije nikome bilo u interesu riješiti, već što više isto je postao način života u Hrvatskoj. Darko je u to vrijeme postao idealan objekt korumpiranom pravosuđu u Koprivnici i ostalima za privremeno rješenje sve većih problema. Mislilo se što može glupi pjesnik. Nikada se neće saznati što ćemo mu napraviti, ako se sam ubije nikome neće faliti, proglasit ćemo ga kriminalcem i privremeno ćemo glupom narodu dati zabavu, ali i onim budalama u Evropi i Svijetu, za to vrijeme pare koje smo opljačkali će nestati (kao što i jesu) i nikada nećemo za isto odgovarati. Osim toga Darko i ovako se ne da potplatiti i to je idealna prilika za njegovo ušutkavanje. Kako, otvorit ćemo staru knjigu "HOOO RUK TITO PARTIJA". I tako su se mudre glave sjetile kako riješiti sve probleme. S riječi su prešli na djela. Kao što je i pljačka vršena na fini način udruženo i prikriveno, tako je i Darka trebalo riješiti na fini i prikriveni način.
NEKA IGRE POČNU !!
Napad je počeo bez najave. Jednog dana u svim dnevnim (režimskim) novinama Večernji list i kolege, te ostali prepisivači, lešinari i njihove sluge, zavrtili su priču o jednom pjesniku koji u biti ne prodaje svoje knjige, već eto dobro živi na prijevarama, utajama poreza prema državi, te svim ostalim kaznenim djelima. Da se ovdje nije radilo o organiziranom zločinu, mogao bi čovjek pomisliti da se radi o prvoaprilskoj šali. Redali su se članci o basnoslovnoj zaradi na pjesmama od čak 600,000,00 kuna. Jadni ljudi, ako su u istu priču povjerovali. Međutim nije se radilo o šali, već o organiziranom pamfletu, kriminalu, na stari komunjarski način (jer za prave komuniste bi isto bila uvreda). Zatim se je u igru uključila Koprivnička policija. U velikom su se stilu nosili pozivi za informativne razgovore Darku. Policija je pred Darkovom kućom trubila, palila rotirke i sirene, i redovito uručivala za sutrašnji dan poziv za informativni razgovor. "Kada bi se odazvao pozivu policije redovito bi me pojeli i rekli neka čekam kad će me koji kriminalistički inspektor moći primiti. Uvijek sam takav informativni razgovor čekao od jutra do podne najmanje. Svaki puta me je primio drugi inspektor, a kada su se svi izredali, onda svi ispočetka. Na tim informativnim razgovorima, ja sam njima u tančine morao pričati o svojim knjigama, o načinu svoje prodaje, tko su moji kupci knjiga i sl. Više nisam imao vremena prodavati svoje knjige, već sam sve svoje vrijeme posvećivao u Koprivničkoj policiji. Dobro, možda sam bio naivan, ali ja sam spremno njihovo maltretiranje trpio, misleći sve će se razjasniti i pustit će me na miru. Nisam u to vrijeme mogao shvatiti, da njih istina uopće ne zanima. Od tih svih razgovora mi je najviše ostao u sjenčanju jedan takav informativni razgovor, gdje sam doveden u sobu za ispitivanje i to taj dan slučajno sam zakasnio, nisam se odazvao točno na minutu kako sam pozvan, jer sam smatrao da ću i ovako čekati do podne. Došao sam u sobu za ispitivanje, a tamo dvoje nazovi inspektora i jedna nazovi inspektorica (koju poslije nije bilo sram doći i u pljačku i imovine moje obitelji). Počelo je unakrsno ispitivanje, o svim već prije navedenim pitanjima, a na kraju i upozorenje "Ako još jednom zakasniš na naš poziv, razvući ćemo te sa dva policijska automobila na središtu Koprivnice" i savjet Gđe "najbolje da odeš u Ameriku, ovdje si nepoželjan, idi tamo gdje isto tako prodaju svoje knjige", šala ili prijetnja. Moram kazati da isto u to vrijeme uopće nisam razumio, pa o takvim stvarima su nam pričali da se nikada neće događati u Hrvatskoj. Protumačio sam to njihovom ljutnjom što sam zakasnio i zavaravao se da će shvatiti istinu i prestati. Nakon toga, valjda su zvali telefonom te moje kupce novina, za čija su imena saznali na takvim informativnim seansama, pa su se u dnevnim novinama počeli pojavljivati jadni ljudi, vlasnici po nekoliko tvornica, koje sam ja navodno prevario. Želim samo napomenuti, da ih većina ni do danas nije platila knjige, toliko o poštenju. Znam da je bilo preko tisuću naručenih knjiga, koje nisu nažalost preuzete od onih koji su ih naručili, "da slučajno ne budu prevareni", a sumnjam da su te knjige uopće putem pošte i pokušane, da budu uručene, već je iz Koprivnice došla direktiva da se od mene traži da joj Koprivničkoj pošti platim 9.000,00 kuna povratne poštarine. Isto nisam mogao više platiti, što su i znali, pa su si uzeli pravo iste kako su mi rekli spaliti (Hitlerovske metode). Nakon toga počelo je svakodnevno zvonjenje telefona. Otac se je obično javljao na taj telefon, a s druge strane prijetnje sa zoljama, razni navodno prevareni "siromasi", koji su htjeli natrag svoje novce, koje usput nisu ni platili. Stigla je i prva optužnica. Optužen da sam prevario, tri tajkuna - svakog za 126,00 kuna. To je po službenoj dužnosti napisalo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici. Opet je to ispalo komično, budući isti knjige nisu niti platili, nisu došli čak niti svjedočiti i radilo se je o optužbi za koju se prema Kaznenom zakonu može voditi samo postupak po privatnoj tužbi. Sud u Koprivnici je zakazao ročište, na kojem je postupak obustavljen. Došao sam naime sa odvjetnikom Dejanom Đerićem, iz Bjelovara, kojeg mi je preporučila moja bivša razrednica. Normalno, nitko nije htio napisati da nisam kriv za tu strašnu "prijevaru" zbog koje mi je uništen život. Što više badava sam zvao i pokušavao da se čuje što imam za reći, već su o tome htjeli govoriti i na televiziji, čak i u pola ure " (ne) kulture", od čega se je ipak odustalo." priča Darko i ostali dokazi.

I u svakoj normalnoj društvenoj okolini, trebalo bi čovjeka pustiti na miru. Nije se kazneno djelo dokazalo ali …

Zazvoni telefon a s druge strane glas: "Dobar dan, ja sam inspektor Financijske policije iz Koprivnice MARIJAN PIETRI, da li mogu ja sutra doći do vas da pregledam vaše financijsko poslovanje"? Molim, prvi puta sam uopće čuo da bi Financijska policija obrađivala nekog pjesnika. Osim toga pristao sam, kao što sam mislio prije, tako i sada nemam se čega bojati. Dođe meni kući taj MARIJAN PIJETRI, a budući sam ja ipak podnosio porezne prijave, koje mi je sastavljao jedan tu lokalni knjigovođa Franjo Sučević, pitao sam se čega se ja imam bojati? Kad sam bio s njim na samo, kazao mi je ja vas moram kazniti, bez obzira što tu piše i zatražio da ja njemu svu dokumentaciju predam. To sam odbio, pa je bilo dogovoreno da ju odnesem sutradan u Koprivnicu. Tamo si je on dokumentaciju fotokopirao, i kad je nalaz bio gotov, imao sam što i vidjeti. Unutra su napisane tolike laži i insinuacije. Nalaz je MARIJAN PIJETRI temeljio isto na svjedočenju neka tri tipa koji su bez moje prisutnosti iznosili na moj račun cijeli niz objeda. Dodao je mojim primicima poštanske uputnice koje ja nikada nisam potpisao, niti novac po njima primio i onako komunjarski mi rekao neka nalaz potpišem i da mi se neće ništa dogoditi. Još mi je govorio o tome kako sam se prije izvukao zbog dobrog advokata, ali da ću sada najebati. Nisam potpisao, ali svejedno poslana su mi iz Koprivnice Rješenja sa hrpom gluposti i zatraženo da ono što je MARIJAN PIETRI napisao ja platim. Napisao je u svojim sranjima MARIJAN PIJETRI da sam prodavajući knjige državi izbjegao plaćanje poreza u iznosu 38.803,02 kune (da bar jesam, ne bi mi bilo žao) pokrenut je i prekršajni postupak. Na jedno i drugo sranje od nalaza i Rješenja sam se žalio pobijajući osnovanost u Ministarstvo financija u Zagreb.

Nakon toga, počela su namještanja po koprivničkoj mafiji, odnosno u njihovom takozvanom sudu. KRUNOSLAV KUNŠTIĆ, zamjenik općinskog državnog odvjetnika prvo je opet inicirao paradu sa policijom, sada smo se već trebali sakrivati pred istom po grabama, hraniti ono malo stoke što smo imali po noći, jer jasno je bilo kamo sve to vodi. Cijeli život se je meni i obitelji pretvorio u rasprave sa koprivničkom policijom. Zakon , Ustav, ljudska prava, sve vam je to ništa. Zatim je KRUNOSLAV KUNŠTIĆ, a MILOŠ LOJEN IZ ŽUPANIJSKOG SUDA KOPRIVNICA, objeručke prihvatio istražno ročište. I opet, sve o prodaji, da se ne ponavlja ponovo. MARIJAN PIJETRI je bio ključni svjedok optužbe, on i njegove nebuloze u od nalaza i Rješenja. Sjećam se da sam, već umoran od njihovih komunjarskih postupaka pitao MILOŠA LOJENA: "dobro gospodine kakve ima veze, moj način prodaje i utaja poreza"? "Sve je to povezano jedno sa drugim" bio je odgovor. Ubrzo nakon toga KRUNOSLAV KUNŠTIĆ, ispisuje i dostavlja svoju optužnicu, gdje se u biti navodi na temelju krunskog korumpiranog svjedoka MARIJANA PIETRIA i njegovih Rješenja, to su kao bila uvažena rješenja Financijske policije u Koprivnici da je Darko izbjegao plaćanje svojih poreznih obveza od 38.803,02 kune, pa se navodno iz toga može zaključiti da je počinio kazneno djelo utaje poreza. U prilogu. Ubili su svojim postupcima oca Martina Dugu, na kojeg je to djelovalo tako da je umro od infarkta, jer bio je dobar čovjek i nikada nije imao posla sa policijom. Majka Ankica Duga oboljela je od šećerne bolesti. Počeo je nazovi postupak. Nazovi sudac je bila VESNA PIŠKOREC, ona je zastupala kao interese pravde i Koprivničkog suda. Zadatak je bio jasan, nevinom čovjeku Darku Duga priklamati kazneno djelo, ma koliko mi šutjeli, ili se zavaravali da je pravda zadovoljena, to se je u biti dogodilo. Prvi puta sam shvatio iste kriminalce ozbiljno. Sam sam si stao pred Općinski sud i prosvjedovao protiv takvog kriminala i korupcije. Reakcija VESNE PIŠKOREC - uputnica za prisilni pregled psihijatra RADOMIRA DROBCA iz Bjelovarske psihijatrije. Budući se Darko nije odazvao, odredila mu je VESNA PIŠKOREC, UZ POMOĆ KREŠIMIRA KRALJIC I LIDIJE VULJAK godinu dana pritvora u Zatvoru Bjelovar. Uhvatila je Darka policija, strpala u plavu Maricu, taj prvi puta bez lisica, te sprovela u Zatvor u Bjelovaru. U prilogu. Taj puta su se još lijepo odnosili prema Darku u Zatvoru, a i nije isti Zatvor bio pretvoren u logor. Poslije se je stavio unutar zatvorskog kruga kavez, međutim o tome poslije. Tri je Darko sjedio u Bjelovaru u pritvoru, da bi trećeg dana bio pušten van. Kada je Darko došao kući, eto opet policije pred vratima i opet u plavu Maricu i hajdemo u Bjelovar na psihijatriju. Policajci su se sa plavom Maricom isparkirali na sam ulaz psihijatrije i sa dokumentima VESNE PIŠKOREC predali Darka PSIHIJATRU RADOMIRU DROBCU. Začudo nakon pregleda je Darko ispao normalan (nalaz u prilogu) iako je VESNA PIŠKOREC napisala takve dokumente DA RADOMIR DROBAC nije znao što bi s njima. Naime VESNA PIŠKOREC je napisala ulaznicu za psihijatriju, ali ništa o izlazu.
Međutim, to je bio samo početak.

K-393/00 OPĆINSKOG SUDA KOPRIVNICA.
Bog će ih kazniti, jer uvijek tako bude. Istina se uvijek sazna, a istina je bolna, prosto nestvarna i nevjerojatna za 21 stoljeće.
MARIJAN PIJETRI biva saslušan kao svjedok. Laže sve u šesnaest.
MINISTARSTVO FINANCIJA U ZAGREBU ukida sve nalaze i mišljenja MARIJANA PIJETRIJA, kao nezakonite. U prilogu se lijepo vidi i korumpiranost cjelokupnog koprivničkog sustava, navodni porezni dug je ukinut od Ministarstva Financija u Zagrebu, ali usprkos tome i dalje stoji u računalu Porezne Uprave u Koprivnici da je taj dug važeći i uredno se svake godine traži plaćanje istog, nepostojećeg, duga
"SUDAC" VESNA PIŠKOREC, i dalje radi zlo Darku Duga, tako da i dalje "vjeruje" MARIJANU PIJETRIU iako je dokazano s Rješenjima MINISTARSTVA FINANCIJA, da MARIJANČEK JE korumpiran za to što radi, a radi zločin i Bogu i svom narodu i svojoj državi koju navodno jako voli i koja ga nažalost i danas plaća. VESNA PIŠKOREC takvim načinom i sama dokazuje da je dio organizirane igre sa nevinim čovjekom. FANTOMSKA ĐURĐA DUŠIĆ IZ KOPRIVNICE, kao nešto utvrđuje. Fiktivno se kao zalaže za istinu, pa nekoliko puta, baca floskule, sa različitim svojim nalazima i mijenjanima mišljenja tijekom postupka (valjda je u pozadini povisivala svoju cijenu za izdaju i predaju nevinog čovjeka). Budimo usputno rečeno i ona je dio tog mafijaškog klana i ona je radila u Financijskoj policiji u Koprivnici, a sada kao ugledni privatnik se pojavljuje da uzme paruštinu od države, za svoje kao utvrđivanje primitaka i izdataka Darka Duge u 1997. godini. Postupak traje i traje. U međuvremenu dr. ŽELJKO SABOL IZ ZAGREBA daje svoj nalaz i mišljenje da određene poštanske uputnice Darko nije primio. U prilogu se nalaze potpisi koji su navodno svi od Darka Duge, iako bi i budali bilo jasno da se radi o potpisima različitih osoba, a to je još i potvrdio sam dr. Željko Sabol, grafološki vještak iz ZAgreba, čiji se nalaz može vidjeti u prilogu. Međutim ĐURĐI DUŠIĆ, na kraju kada pokaže svoje pravo sotonsko lice ništa nije smetalo izračunati priljev novaca koje Darko nikada nije vidio. I ne samo to. ĐURĐA DUŠIĆ ide tako daleko da izbacuje iz svog izračuna izdatke za putne troškove jer jedino Darko bi kao morao imati putne račune, uz račune za cestarinu i tunelarinu, iako na tim cestama se ista nije niti plaćala. Svima u Hrvatskoj u to vrijeme se je priznalo putni trošak, na temelju ispisanih putnih računa, jer to je bila vjerodostojna dokumentacija, osim Darku, koji je trebao imati još i dodatne dokaze. Posebno je tragikomičan dodatak Đurđe Dušić, da Darko nije mogao biti na putu jer je potpisivao poštanske uputnice na pošti, te da je poštanska uputnica vjerodostojna, usprkos tome što je grafološki vještak za rukopise dr.Željko Sabol utvrdio da poštanske uputnice NISU VJERODOSTOJNE. U prilogu dio nalaza i mišljenja Đurđe Dušić iz kojeg je potpuno jasna namještaljka Darku Dugi. Eto to je način na koji je "sudac" VESNA PIŠKOREC, osudila nevinog Darka Dugu, i to za navodnu utaju poreza od 15.024,61 kuna a ostali su samo potvrđivali taj kriminal i sramotu za cijelo pravosuđe. E da, odugovlačenje postupka je otežavajuća okolnost za nevinog Darka Dugu, a olakšavajućih okolnosti kao prijašnja neosuđivanost nije se pronašlo. Kao i nekad, tako i danas za nevine ljude nema olakšavajućih okolnosti. Nevini ljudi uvijek se kažnjavaju najstrože. Ustavna tužba je odbačena, jer nije bilo bitno što je čovjek koji ju je trebao predati ustavnom sudu, pod batinama i frakturama završio u zatvoru, pa nije stigao do Ustavnog suda. Najteži zločin u Hrvatskoj je, kao što se vidi iz priloženog, BITI POŠTEN, PRAVEDAN I UVIJEK GOVORITI ISTINU.

Od istine nikada ne treba odustati, pa čak i kada se kao u ovom slučaju nema kome obratiti. Treba se uvijek boriti za istinu, pa makar je očito da je borba uzaludna, zbog grcanja institucija u politici, kriminalu i korupciji, kao što je to u ovom sramotnom slučaju Koprivnice. Istraga je nastavljena. Uporno je podneseno nekoliko inzvarednih pravnih lijekova koji su rezultirali smanjenjem navodne utaje poreza na 11.405,40 kuna odlukom Županijskog suda Koprivnica od 25. siječnja 2005., a koja se nalazi u prilogu. Postavljena su i pitanja Ministarstvu financija glasnogovornici SANJI BAH u prilogu, ali očekivano službeno očitovanje nije dano, a tu bi se mogla započeti i priča o pravu na informaciju. Do danas upravni postupak nije završen, niti je donesena ikakva odluka. U ovom montiranom procesu ima mnogo stvari o kojima bi se glede njihove zakonitosti moglo raspravljati. ĐURĐA DUŠIĆ iz Koprivnice, na čijem se nalazu i mišljenju bazira ova fingirana presuda K-393/00 Općinskog suda Koprivnica, nije priznala cijeli iznos troškova telefona (priznala je samo 70%), troškove kancelarijskog materijala, (zato jer je trgovac u računu napisao "kancelarijski materijal", a Darko je kao kriv što isti nije specificirao što misli pod kancelarijskim materijalom), čak niti troškove za kupnju poštanskih markica. ĐURĐA DUŠIĆ je išla toliko daleko u svojoj gluposti, da je izbacila iz troškova i kupljeni kazneni zakon, kao nije trebao? Međutim to su sitnice u odnosu na činjenicu da je popljuvala vlastitu struku radi bolesne ideje osude nevinog Darka Duge. Putne račune je ĐURĐA DUŠIĆ bila dužna priznati, jer u vrijeme 1997. godine, to je bila vjerodostojna dokumentacija i nije imala zakonskog uporišta tvrditi da su putni računi nevjerodostojni. Podsjetimo se ona je tvrdila da su putni računi nevjerodostojni, jer uz njih nema računa za cestarinu, tunelarinu i sl. Danas istragom je utvrđeno da takovo iskazivanje pred sudom predstavlja LAŽAN ISKAZ. Stoga je ĐURĐA DUŠIĆ, IZ KOPRIVNICE, ĐURE ESTERA 11/1 prijavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici zbog kaznenog djela iz Člana 303. stav 3. Kaznenog zakona. Međutim danas je jasna igrica ĐURĐE DUŠIĆ sa sudbinom nevinog čovjeka. Ona je u biti u svom nalazu i mišljenju umanjivala zakonom priznate izdatke Darku, te nezakonito uvećavala primitke za koje je bila svjesna da ih Darko nije primio. Iz tih razloga je ĐURĐA DUŠIĆ prijavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, zbog kaznenog djela iz Članka 312 stav 1. Kaznenog zakona, jer je u svoj nalaz unosila neistinite podatke, te je izradila na taj način lažan nalaz i ovjerila pečatom sudskog vještaka. Na tom lažnom dokazu - lažno izrađenom nalazu, utemeljena je i lažna presuda K-393/00 Općinskog suda Koprivnica. Budući su sve strukture u Koprivnici očito korumpirane, što nedvojbeno dokazuje i dosadašnji tijek postupka, ne treba previše očekivati, a o konačnom ishodu informirat će se javnost, budući je prihvaćena politika Svjetske Građanske Zajednice da ne ulazi u sam tijek postupka sa javnim istupima. Treba dati još jednu šansu pravosuđu, da ispravi nepravdu.




www.sgz.hr.
19.10.2007. 16:43
Zbog sličnih stvari naš predsjednik je sjedio u pritvoru prvo tri dana, a zatim još dva tjedna. Činjenica je da korumpirane osobe drže pravosuđe. Zamjeri im se letiš u pritvor i uopće nije bitan razlog. Postaješ običan kriminalac. Što više bolje se isplati doći negdje do love nemoralno, nego puštati jezika, tamo gdje mu nije mjesto. To se počelo događati od 1997., kada jednostavno počinju ponovno politički procesi, protiv onih koji su odgojeni da budu pošteni, pa vrlo nepromišljeno, pozivajući se na nekakvu javnost, koja ih sigurno nikad nije, a i sumnjam u sljedećih sto godina da će im pružiti zaštitu. Tako je moralnije biti običan kriminalac, krasti aute i sve do čega stigneš, nego pisati o tome i biti intelektualac. Apelira se na sve političke stranke, da zaustave progone hrvatskih intelektualaca, VEĆ ŠTO VIŠE ULAŽU U ISTE, jer samo tako će doista suzbiti korupciju u8 Hrvatskoj

SVJETSKA GRAĐANSKA ZAJEDNICA

RED, ZAKON I POŠTENJE


Još iz kategorije Blog urednika