Državna tajna

branimiru stojkoviću o tebi, tvojim umotvorinama i ideologiji dobio si odgovor na ovim izborima!!!! pametnom čovjeku bi to bilo dosta, a ti zapeo ko bos u trnje! Pametan bi već shvatio da te niko ne šjlivi, ali ti ko pokvarena ploča!
MA NIJE SAMO STOJKOVIĆ VEĆ I ONA BUDALESINA I KRELE IZ SZG-a. TO SU TI MANIJACI I UMOBOLNICI KOJIMA NI PSIHIJATAR NEMOŽE POMOĆI

Papiga!!?

Hrvatska. Demonska. Zavjera !!!

seks....video,,,,,laži - ZNA SE !!!!!!!

HDZ Zna : krasti, muljati,partijati,stranačiti,rodjaćiti,obmanjivati - Zato se ne zove HDZ NEZNA?????????????????

Gazdek škare u ruke, spašavaj nas Stojkovića i sličnih. Nemam ništa protiv da čovjek sudjeluje ovdje, ali bože, neka si otvori blog pa tamo piše do mile volje.

Tko je htio radit za vreme TITA je mogo i zaradit, jer je TITO šakom i kapom davo dok nas " ZNA SE " neradnici,lepoglavci,partijski odmetnici ( zli anđeli ) nije POKRAO ( 200 bogatih po županiji, 3 generala_30 bojni_i još nekoliko tisuća bojni i pukovnija_3000 ratnika - sljedbenika) a šta se tiče carinarice 43(63) sada je rezultat 43:0 za HDZ, nedaj bože 4 ili 3:0 još dok je vremeee , pa evo zašto sada i bez objave rezultata NATJEČAJA. Ali ipak pomoz bog bračo Arkangeli jer ovaj put nam neće pomoći ni mobilizacija od nekoliko TISUĆA novih "RATNIKA" od 2005 g. (PTSP se produljuje , šta će nama vještačenje ovako je jednostavnije ili MPi2 test nismo mi marinci več " ZNA SE " svi smo mi bolesni "ZNA SE " 500.000 nas ima _ al nema pa " ZNA SE " već , zato JADNICI moji Odmobilizirajte se ako nemate pismene i po zakonu čvrste garancije jer sve ostalo su pusta obečanja, jer CRNI nas vreba i samo vreba pa da nas odvede u ponor ( crnu rupu ). Jer baš takvi se pozivaju na BOGA (a i poistovječuju se s njim, a vi ste za njih samo jadnici čije duše kradu i na njima se goste.....Milošević je PAO , a i još bi neko da se onoj drugoj strani nije DAO !!!

I ja se slažem, s prethodnim komentarom.

puno riječi za ništa, reci jednostavnije, pravna država ne funkcionira

Bojim se da mi ni ne znamo što se krije u vezi s uhićenjem i zadržavanjem g. Željka Peratovića.
Svatko od involviranih ima svoje "dokaze" a mi znamo ono što nam novinari napišu.
Koliko interesnih grupa, toliko novinara, toliko istina.
Zašto sada pred izbore?
Sama ta činjenica osporava svaku vjerodostojnost u čistu igru.

Zato nikoga ne abolirati. Pogotovo ne prije završene istrage.
Istragu na sunce.
Tako dakle. Neka se zna tko je krtica
Ne samo osobno podaci već i podaci o patronunatu.
Vidjeli smo kako se jedna prometna nezgoda sa smrtnom posljedicom pokušavala prikrivati duže od desetak godina.
Politička garnitura koja je stajala iza istrage, riječ je o ljudima bivšeg SK, sadašnjeg SDP-ea,
zataškala je i onemogućila istragu.
Istražiteljsko novinarstvo se zaustavlja kada je pritisak velikih igrača snažniji.
Kada ništa nije sukcesivno već vezano uz poolitiku a ne interes građanina, onda nema snage da se u sve to vjeruje.

Zato ne mogu prihvatiti neodgovornost.
Što veća sloboda, to veća odgovornost.

Ideolozi i filozofi koji stvaraju potku krvavim epohama rijetko, vrlo rijetko odgovaraju.
Zašto?
Zato što drugi vuku konce
Mi vjerujemo u pravdu a ne želimo časne ljude u politici.

U svim čak i prividno pravno uređenim državama slučaj "Peratović" završio bi u najblažem slučaju ostavkom ministra policije i ministrice pravosuđa. U Hrvatskoj to nije slučaj, jer iza svega stoji bagra iz HDZ-a, na čelu sa Ivom Sanaderom, koji je već nebrojeno puta javno izjavio da će "naložiti" svom potrčkaralu Mladenu Bajiću da radi svoj posao. Ne samo slučaj Peratović već i mnogi drugi slučajevi dokazuju da je HDZ poput zločinačke organizacije, a svi znamo da je zločinačka organizacija sastavni dio HDZ-ovog grijeha strukture!!!!!!!!
Stjepan Tot, Slatina

Gosponu Baretiću:
- Tajna je informacija, informacija je roba, a svaka roba ima svoju cijenu! Svaka roba ima i svog kupca! Nešto za ćevape i pivu, nešto za kakvo zemljište, ali ipak najviše nešto za keš lovu.
Kako kod nas tajna može uopće opstati kada imamo ljude sa malim plaćama - koji s tajnama rukuju, a istovremeno nemaju nacionalnog osjećaja!?!?!?!

Gle, gle !
Kao Renato Baretić, književnička fora javlja se na virovitica.netu.
Oho.


A kad tamo netko potiče partizanske krijesove kopiranjem članaka iz Slobodne.

Kaže ugledni Renato i da iz anonoimnosti treba ubadati, pa u šunu.

Ali se zalaže i plaženje jezika. Još nije zaboravio.

Poštovani !
Možete se i sami uvjeriti u raskorak zalaganja i djelovanja.
Neki moji prilozi nisu uspjeli doći u naslovnice "Najnoviji komentar" kada su bili potpisani.
Nepotpisani su prolazili.

Sudi li se ?
Samo nepoćudnima.
Samo onima koji misle da je sloboda odgovornost.

Ova je presuda bez potpisa.

Možda ostali sugovornici nisu suglasni .
Ili je to odgovor : U ime ....

Zašto bi išli u širinu i spominjali nešto izvan ovog članka i ovih komentara. Držimo se samo ovoga što je ovdje napisano i dajmo konačni zaključak.

Nema među osobama zbirnih imenica. Odgovoran je pojedinac .
Na sudu nema intelektualaca, seljaka, avangarde, radnika, novinara, znanstvenika ......

Znači bio bi izuzet i OFR Suljo.

Nije se sudilo nikome zato što je intelektualac već što je maznuo lovu ili znanstveniku zato što je prepisao magisterij.

Osim toga odgovornost prvo za notorna kaznena djela, koja su svakom normalnom za osuditi, a tek onda rasprava o ostalim odgovornostima. Pričati o odgovornosti intelektualca u situaciji neodgovornosti notornog kriminalca, je doista smiješno i idiotski

Zašto vi mene poštovani sugovorniče žalite ?

Očito se ne razumijemo.
Probajte pročitati još jednom.
Ukoliko želite totalitarizam, nemojte su truditi.

Riječ proganjanje ste vi izmislili.

Pomoći ću vam. Naočale kroz koje trebate gledati su: Sloboda je odgovornost.
Ako ih nemate, nitko vam ne može pomoći.
Dakle, sloboda je odgovornost.
Neodgovornost je onarhija.

Žao mi te je J.E. što i dalje misliš vrlo destuktivno i razarajuće za društvo, jer nacistička Njemačka je propala, kao i Staljinova Rusija. Nema napredka društva, nastavkom takvih proganjnja, jer ponovno ti kažem Isus je bio uvjeren, da ga razapinju zbog krive stvari, novinar je isto tako uvjeren da je nevin. Znaš kazna prije svega mora utjecati na svijest počinitelja da je nešto učinio krivo, kao i proizvoditi moralnu osudu i zgražavanje društva, inače se poput buberanga, događa osuda vlasti, a navodni počinitelj će i umrijeti uvjeren u "ipak se kreće"

Svakoga se kažnjava za prekršaj/krivično djelo.
Svakoga,svakoga,svakoga.

Nikoga se ne optužuje bez razloga

Zašto uvodimo kategorije za koje nam je jasno da neće dovesti do ravnopravnosti neđu ljudima.

Ovaj je znanstvenik, ovaj je profesor, ovaj je trener, ovo je novinar, ovo je umjetnik, ovo je trgovac, ovo je mesar, ovo je prostitutka i td. i t.d. i svatko bi se svojim cehovsim uzusima zaštitio da ne bude čovjek.
Jer čovjek je odgovoran.

Društvena stvarnost je posljedica htjenja društvene nepravde.

Što onda tu treba otkrivati. Što.

Kada se nepravda želi ugraditi u temelje sustava.

Svi su ljudi jednaki pred zakonom. Svi!

Oslobađati neke od odgovornosti znači činiti zločin.

Ljudi, a ne titule krše zakone i čine krivična i ina djela.
A što je p r v o kod čovjeke?


Ime i prezime.
Dakle, ne titula, zvanje ili znanje većosoba

Kako se užasavamo kada bogati i politički podobni raznim smicalicama uspiju pobjeći od ruke pravde a s druge strane skloni smo zakonskim mrežama napraviti otvore za ....... po meni, nije u redu.

Pa zar ne susrećete ljude koji se ponašaju kao da nema zakona?
I kako sada?

On je novinar, nemoj ga kazniti jer će on napisati ......

Samo ljudi.
I ništa više.
A što se tiče svećenika zar i oni nisu ljudi? Pa barem oni nisu bili izuzeti iz sudskih procesa.

Ima jedna poslovica Mislimo globalno, djelujmo lokalno. Idemo to svesti na potpuno lokoalnu razinu. Bi li sada bilo uredu Gazdeka zatvoriti, zato jer je dao mogućnost slobodarskog izražavanja. Ne bi li on zbog toga trebao biti oslobođen svih odgovornosti, jer u konaćnici razvija svijest ljudi? Normalno da Gazdek, kao i svako drugi mora odgovarati za primjerice krađu banke.

Pa zar ne očekujemo od novinara da reagira na nemoralne stvari? Zašto ga onda kažnjavamo?
Zar ne očekujemo od profesora da ocjenjuje znanje? Pa zašto ga zbog toga kažnjavati?
Zar ne očekujemo od svećenika da stane na stranu ubogih? Pa zašto ga kažnjavamo?

Evo najsvježijeg primjera izokrenutih dioptrija iz pera utjecajnog Miljenka Jergovića.
Po njemu, se ne smije tužiti ni znanstvenike za gređanske prekršaje/krivična djela.
Oni su kao i drugi , koje on odabere oslobođeni su građanske odgovornosti.


Ako se kao osnovno postavi da smo pred zakonom svi jednaki, bili ribari, profesori, liječnici, znanstvenici, glazbenici, umjetnici, i novinari s v i smo kao građani u predsudsko i sudskom postupku jednaki, osim u totalitarističkim društvima.

Ne tuži se titulu već osobu.
I vidite kako to izmiče.

Kako u situaciji kada znanstvenik tuži znanstvenika, novinar novinara, umjetnik umjetnika.

Kako ćemo stići tim selektivnim slobodama ?
Samo će raja biti pretplaćena na ložu.

Na ložu pred sudcem.

Kada nešto uzme maha, ono se ponaša kao prirodna sila bez zakonitosti i katastrofe se svakodnevne.

Reci J.E da li pod katastrofom smatraš one koji zatvaraju intelektualce ili zatvorene intelektualce. Da li su ovakvi ljudi za koje imamo primjere da su proganjani, pisci, novinari, svećenici i ostali dar društva ili teret društva. Da li bi ih u budućnosti (pametno društvo) trebalo cijeniti ili maltretirati zbog njihovih raboti.

Tko uživa veću slobodu, treba imati veću odgovornost.
Kada o slobodama i pravima odlučuju osobe izabrane po političkoj a ne po m o r a l n o j podobnosti, uzaludno je očekivati odgovornost pa će tako " s l o b o d a " rasti geometrijskom progresijom..
Kada nešto uzme maha, ono se ponaša kao prirodna sila bez zakonitosti i katastrofe se svakodnevne.

Možda je to ideal društva J.E.

Tako ti i treba J.E. kada se povodiš za mišljenjem naroda

Temeljem čega etiketa k o m u n j a r a ?

Možda je to najednostavniji oblik komunikacije, osobe etiketirati i - fertik štreka - gotova je pruga.

A možda poštovani oponent provocira ?

On, međutim ne dijalogizira o sadržaju. Kao da sadržaj nije bitan, već je bitno što je netko inficran socijalizmom?

Godine mi ne daju lagati. Ako izostavim raznolike varijacije Jugoslavije nakon komunističkog preuzimanja vlasti krvavom revolucijom, preživio sam i osjetio "blagodati" i Kraljevine i Nezavisne i Narodne da bi starost dočekao u demokraciji Republike Hrvatske.
U socijalizmu sam školovanjem popio bezvjernički bujon koji me nije okrijepio. Naprotiv.
Prosudite sami.

Kada se vlakom vratio iz škole u Brodu, deset godina stariji bratić pripovjedao je ukućanima:
- Na stanici mi je baka Milka Maroševa dala korpicu da odneseb strini u zatvor. Dok sam se približavao OZN-i pitao sam se hoće li stražar iz mojih očiju pročitati misli kojima se nisam mogao oduprijet. Nisam mogao prekinuti lanac misli koje se se vrtjele u mojoj glavi U sebi sam se zaklinjao da neću više slušati što drugi šapću jer su samo neki glasno govorili. To su bili ljudi u dugačkim kožnim kaputima. Šapat koji sam u vlaku čuo ispunao je svu moju glavu to više što sam se približavao istražnom zatvoru.
Kada sam predavao stražaru korpicu i rekao da je to za moju strinu R.E. nisam ga gledao u uči.
- Šta ti je , mali?
Ništa. Nije mi ništa ! Uzeo sam praznu košaricu i potrčao.
Bio sam lagan i sretan. Nisu oni tako svemoćni.
Pravo je u onom šaptu rečeno:
"Ozna pita ko je posro Tita?
Neka ozna to po govnu dozna !"

Dok je otac bio u U Lepoglavi i Staroj Gradišci svi smo bili banda. Kada se dijelio unrin paket jedino za Jozu, jedinog u cijeloj školi nije bilo ničega u tom velikim kutijama. Ničega.Ni šarenog američkog papirića iako sam se na kraju prvog razreda fotografirao sa trotogom kapom na glavi. ( Nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga, Protiv popa i oltara i protiv časnih sestara.)
Učiteljica, draga moja učiteljica Anđela, se sigurno bojala. Imala je dvoje djece a komunizam je tek poćinjao. Ona se u Orioivcu osvjedočila o njegovu "dobrotu".
Kada sam nedavno otkrio zajedničku fototogarfiju iz I rezreda ( od kuda mi dinari da je kupim) razmišlajo sam o svom djedu koji je promatraom moju baku kako mi tu trorogu kapu smanjuje. Što li je mislio. Sigurno me je želio sačuvati.
Je li zaboravio kako su mu oriovački milicajci izbili četiri zuba. Evo kako je bilo.
-Reci ti, Marijane ,kako ono kaže did Joza Marošev! u punom dućanu trgovac Zlatarić pita dječaka kojeg je udomila nakon kozaračkog zbijega udomila porodica Pocrnić,, kumovi Maroševi.
- Did Joza kaže vako: Dok je bio Faljen Bog, imao sam dosta svog a sad došo zdravo već tri dana nisam srao; zbrzao je , uzeo bonbon nagrade i odbježao.
A kada ga već nisu milicajci svezanoga prerezali pilom, izbili su mu četiri zuba. Nije da su baš brojali. Uvijek je dobro četiri, pet, svejedno.

Ta, njegov ćeJozo s patrizanskom kapom na glavi biti Titin pionir ?

Poslije mi je o tome pripovijedao:...............ipak smo ih zaobišli, pa samicu u ruke: Što je Jozo, takvog više nema, nit će biti, nit će se roditi!

Samo dva, tri razloga za dobrog "komunjaru".
Nazdravlje Vam !

Mislim da je to dovoljno i da `71. ne treba spominjati.

Međutim ........

Fala Bogu. Ipak su to samo priče

Daj J.E. skockaj se malo. Što bi ti htio ponovno uvođenje Staljinizma ilio nečeg sličnog. Pa zašto su onda toliki ljudi završili u Sibiru? Čovječe, zar nisi ništa naučio iz povjesti " DRŽAVNIH TAJNI" .

Gore navedeni: Nacional, Feral itd. Možda nekome predstavljaju žutilo i antinovine, ali ti su tjednici prije svih ostalih ( i dnevnih tiskovina ) obrađivali i objavljivali teme koje su se u većini slučajeva htjele sakriti od očiju javnosti. Tko sada još piše o kornatskoj tragediji? Tu očito nešto ne štima, ali niti jedne novine, osim Slobodne Dalmacije i Ferala ( i lokalac Šibenski list ) to više ne prate! Zar npr. Feral ne kritizira bilo koga tko je na vlasti bet dlake na jeziku? U tome je njegova vrijednost.
A sad me zanima jedno, tko mi može suvislo objasniti što je to državna tajna?
U državi koja ima stanovnika kao manji gradić u SAD? U državi čiji predsjednik lifra sve papire u Haag? Tu kod nas koji imamo vojsku koja stane u jednu kompoziciju vlaka Podravke, a rat završio prije 10 g.? Što to mi imamo za tajiti kada smo sve pokazali svijetu? Kako mi možemo sačuvati pravu tajnu i kada bi je imali?Mišljenja sam da instituciju DRŽAVNE TAJNE koriste pojedinci u tajnim službama za svoje posle i interese. Kornatska tragedija je čini se jedna od tih....

šta je s novinarima sa htv-a? novine se slabo čitaju jer sirotinja nema novaca da ih kupi, ali televizija se gleda. najgori su novinari na radiu i televiziji, a iznimaka je malo.

dodatak: aktivist udruge je intelektualac, jer jedini staje u obranu žrtve za koju se zalaže, pa čak i pod cijenu da ga ista povuće zajedno sa sobom.

ma čovjek ti je odgovorio, a ti uporno kao na vašaru, intelektualca ne čini godine provedene na školovanju, nego djela i uspjeh kojeg postiže, naravno u pozitivnom smislu, jer keo što vidiš i pretvorbeni pljačkaši dolaze iz redova "inteligencije"

kaja te verzija zanima po Tesli, ili godinama provedenim na školovanju.

puno grešaka u razmišljanju i procjeni tko je intelektualac, a tko novinar. Pogotovo je apsurdno ono da je intelektualac uvjeren da radi dobro za svoj narod i državu. Pa koliko je intelektualac odsjedilo u Saboru a radili su isključivo za voljenog vođu i vlastiti džep.

Novinari se izgovaraju za svoje prelaženje granica dopuštenog da je to radi interesa javnosti.
Što je istina?
Još se ne zna što je javnost. Ako nju čini ona polupismena većina korisnika pisanih i elektroničkih medija, onda hvala lijepo.
Drugim su interesima vođeni novinari.
U prvom redu to je interes da se mediji i njihovi proizvodi što bolje prodaju a pojedinac stekne adekvatnu novčanu nadoknadu.
Ako se to slučajno podudara sa ostvarivanjem pozicije kojom mogu prijetiti i izdići se kao sila tada proizvodi/e korupciju.
Treba li to obrazlagati?
Mislim da ne i onoj večini na koju se kao javnost poziva.
Dakle, što veća tajna, veća lova. Zar ne?

Novinari, zašto to tajiti, spadaju u elitu, financijsku elitu i pojedini komentatori su daleko ispred predsjednika Republike Hrvatske, predsjednika vlade i ministara. Saborski su zastupnici sa svojih četrnaest tisuća sitna riba pljuckavica. .Oni ne mogaju imati javne financijske kartice. Kome je još nepoznato da su njihove financije obavijene velom tajni. Kao, diskreciono pravo vlasnika.

Oni se bore za povlašteni financijski i društveni status.

Solidarni se među sobom, ali ispitivanje - i one- javnosti pokazuju da ih se ne prihvaća bez obzira na motive koje oni nose kao zastavu.

hmmmmmm

ako si ti intelektualac, ona laku noć inteligencijo

Ovdje je riječ, ako sam dobro shvatio o pripremljenom materijalu kojim se žele ostvariti neki od ciljeva.
No, to je posebna tema.
Ovje je riječ o tome jesu li novinari svete krave.
Jesu li novinari ljudi iznad drugih.
Ankete pokazuju što misle čitatelji. No, haranga, za trenutak može sve preokrenuti kao ono kad je Banac izjavio da Tita treba izbaciti iz svih gradova.
Vratimo se novinarima.
Prepričati ću jednu crticu kojom u izboru Vrhovi svjetske književnosti Crnković ilustrira Turgenjevljevo doživljavanje novinara.

U kavani dvojica intelektualaca razgovaraju. Začuju larmu i vide okupoljenu svjetinu koja se okomljuje na usamljenog čovjeka.
-Hajde da ga obranimo !
- Pa i da je kriv, zašto dopustiti svjetini da sama sudi!
Kada su ustali iziđe pred njih konobar.
-Ono je novinar...
- Ohladit će nam se kava. Sjednu i prepuste se čavrljanju.

Slobodna dalmacija: NESLAVAN KRAJ PROPAO PRVI POSTUPAK
SPLITSKOG USKOK-a PROTIV AUTOMAFIJE
Oslobođen kradljivac mercedesa
predsjednika Općinskog suda
PORAZ Nakon što je Vrhovni sud ukinuo presudu suca Slavka Lozine, i posljednji član skupine, koja je ukrala najmanje 17 skupocjenih automobila, uz položenu kauciju je pušten na slobodu

Marinko Petrović ispričao je sve o lancu krađe vozilaSPLIT - Uz jamstvo od 20.000 eura, položeno u računovodstvo Županijskog suda u Splitu, iz pritvora na Bilicama jučer je pušten 26-godišnji Vjenceslav Sabljo iz Posušja. Sabljo je pripadnik četveročlane grupe, optužene za organizirane krađe automobila na području Makarske, Omiša, Splita i Kaštela, počinjenih u ljeto 2002. godine. Među 17 ukradenih automobila bio je i mercedes predsjednika Općinskog suda u Splitu Vlade Madunića. Riječ je o prvoj optužnici splitskog USKOK-a uopće.
Godinu dana pritvora

U pritvoru na Bilicama, kamo je dospio u travnju 2005. nakon uhićenja u Njemačkoj po međunarodnoj tjeralici, Sabljo je proveo gotovo godinu dana. Radi se o ponovljenom suđenju budući da je Vrhovni sud ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu, kojom je Sabljo u odsutnosti bio osuđen na šest godina i pet mjeseci zatvora. Ostali članovi grupe su Marinko Petrović (28) iz Mostara, Božo Tokić (22) iz Rakitna Vrpolja u BiH te Mate Jakovljević (23) iz Posušja, kojemu je kao i Sablji suđeno u odsutnosti.
Kako je posvjedočio Petrović, automobili su preko granice odvoženi u Posušje, gdje ih je preuzimao upravo Sabljo, a potom ih odvozio u Banju Luku. Premda je presuda ukinuta još u travnju 2004. godine, s obzirom na to da je dio okrivljenika i svjedoka nedostupan, novo suđenje ni do danas nije počelo, pa je neizvjesno kad će postupak uopće biti okončan. Upravo ta neizvjesnost, imovinske prilike Sablje i vrijeme koje je proveo u pritvoru, razlozi su što je izvanraspravno vijeće Županijskog suda prihvatilo prijedlog za određivanje jamstva.
Novac ’iskeširao’ brat

Ukradeni automobili pored Policijske postaje ImotskiNovac je na Županijski sud donio okrivljenikov brat Tomislav Sabljo iz Posušja. U slučaju da Sabljo ipak pobjegne, jamstvo se proglašava propalim i pripast će državnom proračunu.
Puštanje Sablje iz pritvora, pa makar i uz jamstvo, potvrda je neslavnog kraja prve optužnice temeljene na Zakonu o USKOK-u. Zbog duljine trajanja postupka, odnosno vremena provedenog u pritvoru, Bilice su još ranije napustili Petrović i Tokić, dok Jakovljević nikada nije ni uhićen. Da se radilo o dobro organiziranoj grupi, bilo je jasno iz priznanja Petrovića koji je do u detalje ispričao način na koji su na hrvatskom području krali automobile visoke klase.
Jadranka MATIĆ

Anketa koju provodi Jutarnji list večeras ima slijedeće rezultate: 23% anketiranih ocijenjuje da je uhićenje novinara zbog odavanje državne tajne sramota za državu; 12 % onih koji su se odazvali anketi sudi da je taj čin stramota za novinara, dok apsolutna većina od 2010 ispitanika, 64% ocjenjuje da je uhićenje i pritvor legitimni čin državnih institucija.

I sam sam potvrdio svoje osjećaje za pravdom da je uhićenje ( i eventualno suđenje novinaru Željku Peratoviću) legitiman čin državnih institucija.

Mediji i novinari su ne sedma, već druga sila a moglo bi se reči i prva sila, izuzetno arogantna i n e o d g o v o r n a pa zašto prema njime ne postupati istom mjerom kao prema svakom drugom na- silniku.
Dapače,ima novinara i medija koji djeluju s pozicija koje se u svim demokratskim zemljama sankcioniraju.

U protivnom, ako vlast, demokratski izabrana, ustuke zgog straha ili pritisaka u "ime slobode" belosvetskih" udruga pokazat će da su jedni nedodirljivi i evo ti izvora svih bezakonja. Štoviše, pokazat će svoju upletenost, komplot, sramotnu svezu s onima kojima se na sudu dokažu nedozvoljene rabote.

Nitko na svijetu, nitko, baš nitko ne smije imati veća prava od svakog građanina.
Nikomu, baš nikomu, ne smiju biti uskraćana prava koju uživaju ostali.

1997-2007. zaustavite to več jednom

IZ SLOBODNE DALMACIJE....

HRVOJE HITREC O INFORMATIVNIM RAZGOVORIMA
S BIVŠIM DUŽNOSNICIMA:
Policija privodi noću
i ispituje nam djecu

Osim Škegre, priveden je i Mijo Jukić, bivši pomoćnik ministra financija, zatim legendarni zapovjednik obrane Bogdanovaca Miroslav Jelić koji je odveden pod optužbom da je lažni invalid
Hrvoje HitrecIspitivana je grubo i kći bivšeg ministra Milana Kovača, tvrdi Hitrec

— Doista ćemo uvesti, i to za dva-tri dana, telefon na koji će se moći javljati ugroženi i otpušteni članovi HDZ—a, ali i simpatizeri stranke te svi građani koji su od uspostave nove vlasti premješteni na nova, slabije plaćena, radna mjesta ili su dobili otkaz — potvrdio nam je Hrvoje Hitrec, potpredsjednik HDZ-a, nedavnu najavu Predsjedništva njegove stranke.
— Tek nakon što uvedemo telefon koji neki već zovu SOS-telefon, moći ćemo detektirati pravo stanje stvari, a nakon toga obratit ćemo se i saborskom Odboru za zaštitu ljudskih prava — kazao nam je Hitrec.
— Nove vlasti privele su na informativni razgovor Borislava Škegru, bivšeg ministra financija, i to noću, u Đorđićevu ulicu, a onda ga ostavili da satima čeka u društvu ljudi iz "polusvijeta" — upozorava Hitrec.
— Priveden je i bivši pomoćnik ministra financija Mijo Jukić. Tretiralo ga se na vrlo grub način, čak mu spočitavši da je lažni politički zatvorenik. Jukić im je uzvratio kako su njemu poznate udbaške metode — priča Hitrec i dodaje kako ništa bolje nije prošla ni kći bivšeg ministra privatizacije Milana Kovača, koja je otvorila vrata stana. Neprimjeren je način na koji je policajac razgovarao s djevojčicom, tvrdi Hitrec.
Prema njegovim riječima, nedopustiv je postupak nove vlasti prema legendarnom zapovjedniku obrane Bogdanovaca Miroslavu Jeliću, jer je privođen na informativni razgovor pod optužbom da je lažni invalid, a i njegova djeca su također bila izvrgnuta ispitivanjima.
Ono što Hitreca brine jest i najava velikog broja otpuštanja u Gradskom poglavarstvu grada Zagreba. On ističe kako nije zapošljavan veliki broj HDZ-ovaca u Poglavarstvu, ali da će mnogi ljudi svakako ostati bez posla.

IZ RAZGOVORA DANA 05.10.2007. (PETAK)

TUGOMIR PEMPER GLAVNI UREDNIK TJEDNIKA „REGIJA“
IMALI STE OBAVIJESNIH RAZGOVORA?

B. STOJKOVIĆ:
Da, upravo kad Vaš list „REGIJA“ izlazi 09. 10. 2007.g. (utorak) ja idem na 372. informativni razgovor u policiju. Mislim da će ovaj moj intervju s vama izaći, ako ga objavite. Opet su me prijavili lažni svjedoci, kojima ću lako proturječiti. Ovaj put neće jeftino proći, jer ću ustati kaznenom prijavom za lažno prijavljivanje. Usporedno ću pokrenuti privatnu tužbu za nadoknadu troškova. Za ovaj informativni razgovor, već sam dobio poziv, a i vi to vjerojatno već znate.

UREDNIK:
PROCESUIRAN ILI OSUĐEN?

B. STOJKOVIĆ:
Ja sam se pojavio oko 150 puta pred sudom. Nikad ni jedan sud nisam izbjegao, ili na njega ne došao. Jedino u dva navrata uspjeli su mi lažno montirati optužnicu. U tom procesu sam osuđen da sam mladića F. M. tukao lancem u parku „Borik“. Barem da jesam, onda bih znao zašto sam nosio tu uvjetnu kaznu. Uredno imam arhivirane predmete koji su, kad bi ih složio u stup, visoki 1,5 metara. Nekada netko će morati na ta sva pitanja odgovoriti. Samo sudac D. L. me sudio oko 50-tak puta. Nijedna presuda mu nije uvažena na drugostepenom sudu. Ja sam i dalje neosuđivan.

A neki još gopvore i o Isusu

Izjava g. župnika Antuna Goreka od 29. listopada 1999.



I Z J A V A

Pred Bogom, savješću dajem hrvatskoj javnosti izjavu, da su me htjeli privesti na Općinski sud u Koprivnici dvojica policajaca Policijske postaje iz Koprivnice, dne 28. listopada 1999. godine oko 11.50 minuta. Gospoda policajci našli su me na župnome dvorištu radeći manuelno u vrtu. Nisam dobio poziva za sud, a oni su se pozivali na nalog suca g. Vesne Piškorec.

Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici po zamjeniku g. Krunoslavu Kunštiću podnijelo protiv mene optužni prijedlog Općinskom sudu u Koprivnici, insenirane izjave denuncijanta iz Ždale Marka Horvata i Tišljarić Vladimira i Snježane. Oni su g. Krunoslavu Kunštiću podnjeli nebuloznu neistinitu izjavu, da sam se verbalno prijetio njihovoj malodobnoj djeci (prilažem fotokopiju optužnoga prijedloga Broj DOK-149/99, Koprivnica, 14. 09. 1999, primljeno na Općinskom sudu u Koprivnici 22. 09. 1999., poziv za raspravu 19. 10. 1999.)

Zamjenik Opć. državnoga odvjetnika predlaže 4. točke, dok u 3. točki traži "da se pročitaju priloženi dopisi Nadbiskupskog duhovnog stola Zagreb i Biskupije Varaždinske" to je zadiranje u stvari Crkve, a kod nas su Crkva i Država odvojene.

Kleveta Horvata i Tišljarića su poznate građanima-vjernicima u Ždali, te im narod ne vjeruje, već im je cilj oblatiti svećenika i lišiti me građanskih sloboda i strpati u zatvor!

Malodobna djeca ne mogu svjedočiti na sudu, te ne postoji materijalna ni pravna osnova za krivični postupak. To je sramni scenarij politički proces protiv mene hrv. katoličkog svećenika i građanina. Horvat Marko je donačelnik Općine Gola (stranka na vlasti HDZ).

Horvat sa svojom kumom Tišljarić više od tri godine provodi teror protiv mene, naglašavajući "ja sam vlast". Horvat je od ondašnjega zagreb. nadbiskupa g. Franje Kuharića tražio, da mu predam na čuvanje "župnu blagajnu i žig", kao i od mene!

U ime vjernika u više navrata slao je tužbe usmene i pismene poput ovih bisera: "U Ždali je rat, sa sjekirom tjeram ljude oko crkve"..." Horvat je seoski krčmar, zar iz krčme što dobro može biti? Već dulje vrijeme javno me napada, prijeti se, pljuje po meni, grozeći se "progoniti ću te dok te ne uništim!"

Postoje ozbiljne indicije, da je organizator kriminalnih radnji. 21. 04. 1999. iza ponoći dok smo ja i majka spavali drvenim cjepanicama porazbijani su novi prozori (dupla stakla) i cjepanice su bačene u naše sobe uz prasak stakla, mogli su nas ubiti ili ozlijediti! Odmah sam obavijestio policiju u Koprivnici, ali do danas nisu uzeti otisci, niti je fotografirano. Obavjestio sam i g. ministra Ivana Penića, te sam dobio službeni odgovor od Načelnika g. Dražena Ivanušeca. U dokumentu MUP-a navodi se da su "izvjestili Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici izvješćem pod brojem 511-06-10-4/184/999. od 26. travnja 1999 godine. (prilažem dokument: MUP-Kabinet, Ured za unutarnju kontrolu, Broj 511-01-05-6538/1-99, Zagreb, 20. svibnja 1999.) Do danas, na žalost nije ništa riješeno, zataškalo se, jer dio policije u Koprivnici štiti Horvata, a naš integritet je ugrožen: život, zdravlje, lijepi glas...

Horvat je zajedno sa Tišljarićkom uoči kriminalnih radnji, i poslije slao prijeteća anonimna pisma, policija je obavještena, ali opet ništa!

Za sv. misu polnoćku minule godine 24. 12. 1998. držao je stražu sa kumom Ivice Šaleković oboružani oružjem! Njih dvoje su pozvali novinare "Večernjeg lista", te su me javno ocrnili pred hrvatskom javnošću iznoseći neistine putem tiska, pa su naškodili mojoj časti i ugledu. (prilog članak u "Večernjem listu", od 28. 04. 1999.)

Načelnik općine Gola Dr. Milinković i Horvat su putem plakata sazivali nelegalni skup građana, to je bio javni linč na mene kao osobu-svećenika. Umjesto da me brane oni me progone, zar je to demokracija? Horvatov otac je za vrijeme sv. mise urlao na mene ovim riječima: "Luđak jedan, crkvu ćemo zatvoriti!"Horvat ide po kućama napada ljude da ne idu u crkvu, prati tko ide na župni stan, želi me izolirati.

Mati starica g. Ana koja sa mnom živi poradi šikaniranja leži u koprivničkoj bolnici, kuda to vodi?

Ovo sa sudom i lažnim prijavama je kulminacija Horvatove samovolje i diktature. Bio sam župnik u Saborskome, htjeli su nas uništiti četnici, sada u Hrvatskoj državi progoni nas stranka na vlasti (HDZ) u općini Gola, dijelom i u Županiji. Na današnji dan je Sv. Otac Papa primio u audijenciju Predsjednika RH, a mene jedinoga svećenika progoni sud preko policije!

SVEĆENIK ANTUN GOREK

ATVARANJE, PROGANJANJE, NAMJEŠTANJE KAZNENIH DJELA
FIZIČKO I PSIHIČKO MALTERETIRANJE JEDNOG INTELEKTUALACA


Ono što je nekada pravosuđe u Koprivnici i Jugoslaviji radilo intelektualcima koji su željeli ukazati na neke neprihvatljive stvari zbog Tita i partije, danas to isto rade Hrvatskim intelektualcima, kao odmazdu na ukazivanje korupcije, sprege kriminala i pojedinaca u institucijama . Svaki intelektualac u Hrvatskoj ima samo dva izbora, šuti i dobit ćeš pare, pričaj i ideš u zatvor. I dok su u Jugoslaviji jasno napisali suci u svoje presude da se čovjek osuđuje jer je rekao nešto protiv Tita i partije, danas u Hrvatskoj se pišu protiv nepočutnih intelektualaca lažne optužnice, lažni istražni zahtjevi, provode prikriveni informativni razgovori, prisilni psihijatrijski pregledi, oduzimaju sredstava pisanja, provode se linčevi putem novina i onemogućuje bilo kakav posao dostojan čovjeka. Uglavnom, izmišljaju se priče o kaznenim djelima kazivača istine i pravednika. Umjesto medalje za hrabrost, jer danas je najteže biti pravednik, dobivaju je lisice. Intelektualac umjesto da dobije nagradu što u biti štiti u konačnici njen Zakonski i Ustavni poredak, bude ne kukavički i licemjerni način uništen. Taj život koje vam namjene prije svega korumpirani suci je gori od prijašnjih atentata Udbe. Kad vas ubiju ne mučite se i ne znate ništa, ali kada vas zatvore, uzmu vam čast i ugled, novac i sve ono što ste u životu imali i nevinog vas izjednače sa ubojicama, ne daj Bože nikome. Javnost ima pravo znati, pa makar isto bilo zadnje. Ovo je priča o jednom intelektualcu koji umjesto novca je odabrao pomagati starim, nemoćnim, djeci i majkama, obiteljima, često sam otrpjevši nepravdu i bezakonje. Intelektualac, koji je uvijek bio na strani Boga i svog naroda. Bože čuvaj građane ove zemlje Hrvatske, jer oni koji dobiju položaje uvijek zaboravljaju što su prije bili, pa uzimaju pravo Boga da gaze naroda svoga. Kada se radi sranje, onda na višim položajima umjesto da pravedno i zakonito sude u biti štite kriminalne radnje onih na nižim položajima šutnjom ili zagovaranjem, svodi se na isto. Što više se neki korumpirani pojedinac iskaže u Koprivničkom pravosuđu u rađenju zla i teroriziranju nevinih ljudi, to će kao nagradu dobiti veći položaj. Samo budala (a budalama smatraju svoje obične građane) može vjerovati u ono što su napisali, za jednog časnog i poštenog čovjeka Darka Dugu. Često su Darka i njegovu obitelj pitali što je bilo, je li to istina što se piše, pa evo istine. Evo istine, pa kakva god ona bila. Držat ćemo se u ovoj priči, o jednom Hrvatskom intelektualcu golih činjenica, svjedočanstvu njega i njih.

Uspio sam od 1994. do 1997. napisati tri knjige. Jedna knjiga je roman "Paklena igra života" i dvije knjige pjesama "Iza kulisa savršenstva" i "Kamo ide ovaj svijet". Za knjige sam dobio pohvale od predsjednika Hrvatske, magistara, Ministarstva prosvjete, Zavoda za školstvo, novinara i svih mogućih ljudi koji su išta i ništa značili u to vrijeme u Hrvatskoj, održavao sam po školama predavanja učenicima. Uglavnom zahvaljujući isključivo svome predanom radu i trudu uspio sam se uzdignuti zahvaljujući svojim sposobnostima u sam vrh Hrvatske kulture (kao Janica u skijanju). Ne samo to, uspio sam ono što nikome u to vrijeme nije uspjelo, ja sam svoje knjige uspio i prodati, nisam čekao pomoći za tiskanje. Primijenio sam sustav prodaje knjiga, sasvim uobičajen u Zemljama razvijenih zapadnih civilizacija. Knjige sam prodavao doslovno posjećujući knjižnice, škole, Đačke domove i sve ostale institucije koje su u svom sklopu imale knjižnicu, te novopečenim poduzetnicima, koji su ih isto rado kupovali, jer su htjeli ipak ispasti kulturni i načitani. Reklamu u mojim knjigama sam isto tako prodavao osobno poduzetnicima koji su se rado reklamirali. Kako više nisam mogao sam, a osnova kapitalizma, kao novog sustava koji je tada zamijenio stari sustav je proizvoditi što više uz što manja ulaganja, knjige je počeo prodavati i moj otac Martin Duga, ali je on to budući je bio u mirovini radio telefonom i telefaksom. Te knjige koje nakon što je Martin Duga zaprimio pristanak su ljudima prema dogovoru slane poštom uz otkupninu ili uz račun, pa su ih kupci plaćali odmah po preuzimanju ili nakon 15 dana po računu, ovisno o dogovoru. Vlastitim trudom i radom sam uspio ostvarivati prosječni osobni dohodak u Hrvatskoj. Mojih knjiga danas ima u cijeloj Hrvatskoj, jer iza toga stoji veliki trud i rad. Vjerovao sam u to vrijeme da će dobiti svatko šansu koji je sposoban, da putem svojih sposobnosti uspije u životu. Jedina greška mi je bila što nisam mogao preći preko sprege Pravosuđa, Kriminala i Korupcije.
Darko Duga


U Hrvatskoj je 1997 i 1998. godina prvih priča o basnoslovnim prevarama i utajama poreza prema državi, ali u to vrijeme nije bilo nikakve volje da se tome stane na kraj, a pogotovo da bi zbog toga netko bio kažnjen. Naime svi su od toga dobro živjeli i direktno (oni koji su bili direktno u mogućnosti) i indirektno (korumpirani pojedinci u pravosuđu, takozvani novinari, pojedinci u lokalnoj i državnoj upravi). Svi su oni, danas je to javna tajna grabili što su više mogli. Osobno bogatstvo su stvarali krađom Hrvatskog bogatstva i sebe prikazivali, da su veliki prijatelji toj istoj Hrvatskoj. Hrvatski intelektualci su isto na svojoj šutnji dobro zarađivali i zato su šutjeli. To je bila njima bila afirmacija sposobnosti, a ne onako kako je to Darko Duga mislio i radio. Međutim Hrvatski narod je trebao krivce, jer građanima kao posljedica toga je bivalo sve gore. Darku koji je vjerovao u kršćanske vrijednosti i kojem nije baš odmah bilo jasno, što se događa oko njega, a oni prijazni ljudi, koji su obećavali slobodu su se najednom promijenili, čim bi dao i najmanju ideju kako da se riješi pljačka Hrvatske i korupcija u Koprivničkom pravosuđu, naime Darko je vjerovao i u njihove silne priče o silnoj ljubavi prema Hrvatskoj. Da su Hrvatsku voljeli i danas da je vole isto joj ne bi radili. To su ljudi koji ne mrze samo Hrvatsku, već i čovjeka i sva demokratska načela, poštovanje Zakona i slobode. Nažalost stara poslovica je i ovdje u svoj svojoj afirmaciji "Govna uvijek isplivaju na površinu", samo im dragi Bog i Majka priroda tome zauvijek može stati na kraj, a mi rijetki dobri ljudi koji ne želimo šutjeti, pokušat ćemo im priskrbiti povijesnu osudu. Naime ni danas, a kamoli tada Korupciju, Kriminal, nepoštenje nije nikome bilo u interesu riješiti, već što više isto je postao način života u Hrvatskoj. Darko je u to vrijeme postao idealan objekt korumpiranom pravosuđu u Koprivnici i ostalima za privremeno rješenje sve većih problema. Mislilo se što može glupi pjesnik. Nikada se neće saznati što ćemo mu napraviti, ako se sam ubije nikome neće faliti, proglasit ćemo ga kriminalcem i privremeno ćemo glupom narodu dati zabavu, ali i onim budalama u Evropi i Svijetu, za to vrijeme pare koje smo opljačkali će nestati (kao što i jesu) i nikada nećemo za isto odgovarati. Osim toga Darko i ovako se ne da potplatiti i to je idealna prilika za njegovo ušutkavanje. Kako, otvorit ćemo staru knjigu "HOOO RUK TITO PARTIJA". I tako su se mudre glave sjetile kako riješiti sve probleme. S riječi su prešli na djela. Kao što je i pljačka vršena na fini način udruženo i prikriveno, tako je i Darka trebalo riješiti na fini i prikriveni način.
NEKA IGRE POČNU !!
Napad je počeo bez najave. Jednog dana u svim dnevnim (režimskim) novinama Večernji list i kolege, te ostali prepisivači, lešinari i njihove sluge, zavrtili su priču o jednom pjesniku koji u biti ne prodaje svoje knjige, već eto dobro živi na prijevarama, utajama poreza prema državi, te svim ostalim kaznenim djelima. Da se ovdje nije radilo o organiziranom zločinu, mogao bi čovjek pomisliti da se radi o prvoaprilskoj šali. Redali su se članci o basnoslovnoj zaradi na pjesmama od čak 600,000,00 kuna. Jadni ljudi, ako su u istu priču povjerovali. Međutim nije se radilo o šali, već o organiziranom pamfletu, kriminalu, na stari komunjarski način (jer za prave komuniste bi isto bila uvreda). Zatim se je u igru uključila Koprivnička policija. U velikom su se stilu nosili pozivi za informativne razgovore Darku. Policija je pred Darkovom kućom trubila, palila rotirke i sirene, i redovito uručivala za sutrašnji dan poziv za informativni razgovor. "Kada bi se odazvao pozivu policije redovito bi me pojeli i rekli neka čekam kad će me koji kriminalistički inspektor moći primiti. Uvijek sam takav informativni razgovor čekao od jutra do podne najmanje. Svaki puta me je primio drugi inspektor, a kada su se svi izredali, onda svi ispočetka. Na tim informativnim razgovorima, ja sam njima u tančine morao pričati o svojim knjigama, o načinu svoje prodaje, tko su moji kupci knjiga i sl. Više nisam imao vremena prodavati svoje knjige, već sam sve svoje vrijeme posvećivao u Koprivničkoj policiji. Dobro, možda sam bio naivan, ali ja sam spremno njihovo maltretiranje trpio, misleći sve će se razjasniti i pustit će me na miru. Nisam u to vrijeme mogao shvatiti, da njih istina uopće ne zanima. Od tih svih razgovora mi je najviše ostao u sjenčanju jedan takav informativni razgovor, gdje sam doveden u sobu za ispitivanje i to taj dan slučajno sam zakasnio, nisam se odazvao točno na minutu kako sam pozvan, jer sam smatrao da ću i ovako čekati do podne. Došao sam u sobu za ispitivanje, a tamo dvoje nazovi inspektora i jedna nazovi inspektorica (koju poslije nije bilo sram doći i u pljačku i imovine moje obitelji). Počelo je unakrsno ispitivanje, o svim već prije navedenim pitanjima, a na kraju i upozorenje "Ako još jednom zakasniš na naš poziv, razvući ćemo te sa dva policijska automobila na središtu Koprivnice" i savjet Gđe "najbolje da odeš u Ameriku, ovdje si nepoželjan, idi tamo gdje isto tako prodaju svoje knjige", šala ili prijetnja. Moram kazati da isto u to vrijeme uopće nisam razumio, pa o takvim stvarima su nam pričali da se nikada neće događati u Hrvatskoj. Protumačio sam to njihovom ljutnjom što sam zakasnio i zavaravao se da će shvatiti istinu i prestati. Nakon toga, valjda su zvali telefonom te moje kupce novina, za čija su imena saznali na takvim informativnim seansama, pa su se u dnevnim novinama počeli pojavljivati jadni ljudi, vlasnici po nekoliko tvornica, koje sam ja navodno prevario. Želim samo napomenuti, da ih većina ni do danas nije platila knjige, toliko o poštenju. Znam da je bilo preko tisuću naručenih knjiga, koje nisu nažalost preuzete od onih koji su ih naručili, "da slučajno ne budu prevareni", a sumnjam da su te knjige uopće putem pošte i pokušane, da budu uručene, već je iz Koprivnice došla direktiva da se od mene traži da joj Koprivničkoj pošti platim 9.000,00 kuna povratne poštarine. Isto nisam mogao više platiti, što su i znali, pa su si uzeli pravo iste kako su mi rekli spaliti (Hitlerovske metode). Nakon toga počelo je svakodnevno zvonjenje telefona. Otac se je obično javljao na taj telefon, a s druge strane prijetnje sa zoljama, razni navodno prevareni "siromasi", koji su htjeli natrag svoje novce, koje usput nisu ni platili. Stigla je i prva optužnica. Optužen da sam prevario, tri tajkuna - svakog za 126,00 kuna. To je po službenoj dužnosti napisalo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici. Opet je to ispalo komično, budući isti knjige nisu niti platili, nisu došli čak niti svjedočiti i radilo se je o optužbi za koju se prema Kaznenom zakonu može voditi samo postupak po privatnoj tužbi. Sud u Koprivnici je zakazao ročište, na kojem je postupak obustavljen. Došao sam naime sa odvjetnikom Dejanom Đerićem, iz Bjelovara, kojeg mi je preporučila moja bivša razrednica. Normalno, nitko nije htio napisati da nisam kriv za tu strašnu "prijevaru" zbog koje mi je uništen život. Što više badava sam zvao i pokušavao da se čuje što imam za reći, već su o tome htjeli govoriti i na televiziji, čak i u pola ure " (ne) kulture", od čega se je ipak odustalo." priča Darko i ostali dokazi.

I u svakoj normalnoj društvenoj okolini, trebalo bi čovjeka pustiti na miru. Nije se kazneno djelo dokazalo ali …

Zazvoni telefon a s druge strane glas: "Dobar dan, ja sam inspektor Financijske policije iz Koprivnice MARIJAN PIETRI, da li mogu ja sutra doći do vas da pregledam vaše financijsko poslovanje"? Molim, prvi puta sam uopće čuo da bi Financijska policija obrađivala nekog pjesnika. Osim toga pristao sam, kao što sam mislio prije, tako i sada nemam se čega bojati. Dođe meni kući taj MARIJAN PIJETRI, a budući sam ja ipak podnosio porezne prijave, koje mi je sastavljao jedan tu lokalni knjigovođa Franjo Sučević, pitao sam se čega se ja imam bojati? Kad sam bio s njim na samo, kazao mi je ja vas moram kazniti, bez obzira što tu piše i zatražio da ja njemu svu dokumentaciju predam. To sam odbio, pa je bilo dogovoreno da ju odnesem sutradan u Koprivnicu. Tamo si je on dokumentaciju fotokopirao, i kad je nalaz bio gotov, imao sam što i vidjeti. Unutra su napisane tolike laži i insinuacije. Nalaz je MARIJAN PIJETRI temeljio isto na svjedočenju neka tri tipa koji su bez moje prisutnosti iznosili na moj račun cijeli niz objeda. Dodao je mojim primicima poštanske uputnice koje ja nikada nisam potpisao, niti novac po njima primio i onako komunjarski mi rekao neka nalaz potpišem i da mi se neće ništa dogoditi. Još mi je govorio o tome kako sam se prije izvukao zbog dobrog advokata, ali da ću sada najebati. Nisam potpisao, ali svejedno poslana su mi iz Koprivnice Rješenja sa hrpom gluposti i zatraženo da ono što je MARIJAN PIETRI napisao ja platim. Napisao je u svojim sranjima MARIJAN PIJETRI da sam prodavajući knjige državi izbjegao plaćanje poreza u iznosu 38.803,02 kune (da bar jesam, ne bi mi bilo žao) pokrenut je i prekršajni postupak. Na jedno i drugo sranje od nalaza i Rješenja sam se žalio pobijajući osnovanost u Ministarstvo financija u Zagreb.

Nakon toga, počela su namještanja po koprivničkoj mafiji, odnosno u njihovom takozvanom sudu. KRUNOSLAV KUNŠTIĆ, zamjenik općinskog državnog odvjetnika prvo je opet inicirao paradu sa policijom, sada smo se već trebali sakrivati pred istom po grabama, hraniti ono malo stoke što smo imali po noći, jer jasno je bilo kamo sve to vodi. Cijeli život se je meni i obitelji pretvorio u rasprave sa koprivničkom policijom. Zakon , Ustav, ljudska prava, sve vam je to ništa. Zatim je KRUNOSLAV KUNŠTIĆ, a MILOŠ LOJEN IZ ŽUPANIJSKOG SUDA KOPRIVNICA, objeručke prihvatio istražno ročište. I opet, sve o prodaji, da se ne ponavlja ponovo. MARIJAN PIJETRI je bio ključni svjedok optužbe, on i njegove nebuloze u od nalaza i Rješenja. Sjećam se da sam, već umoran od njihovih komunjarskih postupaka pitao MILOŠA LOJENA: "dobro gospodine kakve ima veze, moj način prodaje i utaja poreza"? "Sve je to povezano jedno sa drugim" bio je odgovor. Ubrzo nakon toga KRUNOSLAV KUNŠTIĆ, ispisuje i dostavlja svoju optužnicu, gdje se u biti navodi na temelju krunskog korumpiranog svjedoka MARIJANA PIETRIA i njegovih Rješenja, to su kao bila uvažena rješenja Financijske policije u Koprivnici da je Darko izbjegao plaćanje svojih poreznih obveza od 38.803,02 kune, pa se navodno iz toga može zaključiti da je počinio kazneno djelo utaje poreza. U prilogu. Ubili su svojim postupcima oca Martina Dugu, na kojeg je to djelovalo tako da je umro od infarkta, jer bio je dobar čovjek i nikada nije imao posla sa policijom. Majka Ankica Duga oboljela je od šećerne bolesti. Počeo je nazovi postupak. Nazovi sudac je bila VESNA PIŠKOREC, ona je zastupala kao interese pravde i Koprivničkog suda. Zadatak je bio jasan, nevinom čovjeku Darku Duga priklamati kazneno djelo, ma koliko mi šutjeli, ili se zavaravali da je pravda zadovoljena, to se je u biti dogodilo. Prvi puta sam shvatio iste kriminalce ozbiljno. Sam sam si stao pred Općinski sud i prosvjedovao protiv takvog kriminala i korupcije. Reakcija VESNE PIŠKOREC - uputnica za prisilni pregled psihijatra RADOMIRA DROBCA iz Bjelovarske psihijatrije. Budući se Darko nije odazvao, odredila mu je VESNA PIŠKOREC, UZ POMOĆ KREŠIMIRA KRALJIC I LIDIJE VULJAK godinu dana pritvora u Zatvoru Bjelovar. Uhvatila je Darka policija, strpala u plavu Maricu, taj prvi puta bez lisica, te sprovela u Zatvor u Bjelovaru. U prilogu. Taj puta su se još lijepo odnosili prema Darku u Zatvoru, a i nije isti Zatvor bio pretvoren u logor. Poslije se je stavio unutar zatvorskog kruga kavez, međutim o tome poslije. Tri je Darko sjedio u Bjelovaru u pritvoru, da bi trećeg dana bio pušten van. Kada je Darko došao kući, eto opet policije pred vratima i opet u plavu Maricu i hajdemo u Bjelovar na psihijatriju. Policajci su se sa plavom Maricom isparkirali na sam ulaz psihijatrije i sa dokumentima VESNE PIŠKOREC predali Darka PSIHIJATRU RADOMIRU DROBCU. Začudo nakon pregleda je Darko ispao normalan (nalaz u prilogu) iako je VESNA PIŠKOREC napisala takve dokumente DA RADOMIR DROBAC nije znao što bi s njima. Naime VESNA PIŠKOREC je napisala ulaznicu za psihijatriju, ali ništa o izlazu.
Međutim, to je bio samo početak.

K-393/00 OPĆINSKOG SUDA KOPRIVNICA.
Bog će ih kazniti, jer uvijek tako bude. Istina se uvijek sazna, a istina je bolna, prosto nestvarna i nevjerojatna za 21 stoljeće.
MARIJAN PIJETRI biva saslušan kao svjedok. Laže sve u šesnaest.
MINISTARSTVO FINANCIJA U ZAGREBU ukida sve nalaze i mišljenja MARIJANA PIJETRIJA, kao nezakonite. U prilogu se lijepo vidi i korumpiranost cjelokupnog koprivničkog sustava, navodni porezni dug je ukinut od Ministarstva Financija u Zagrebu, ali usprkos tome i dalje stoji u računalu Porezne Uprave u Koprivnici da je taj dug važeći i uredno se svake godine traži plaćanje istog, nepostojećeg, duga
"SUDAC" VESNA PIŠKOREC, i dalje radi zlo Darku Duga, tako da i dalje "vjeruje" MARIJANU PIJETRIU iako je dokazano s Rješenjima MINISTARSTVA FINANCIJA, da MARIJANČEK JE korumpiran za to što radi, a radi zločin i Bogu i svom narodu i svojoj državi koju navodno jako voli i koja ga nažalost i danas plaća. VESNA PIŠKOREC takvim načinom i sama dokazuje da je dio organizirane igre sa nevinim čovjekom. FANTOMSKA ĐURĐA DUŠIĆ IZ KOPRIVNICE, kao nešto utvrđuje. Fiktivno se kao zalaže za istinu, pa nekoliko puta, baca floskule, sa različitim svojim nalazima i mijenjanima mišljenja tijekom postupka (valjda je u pozadini povisivala svoju cijenu za izdaju i predaju nevinog čovjeka). Budimo usputno rečeno i ona je dio tog mafijaškog klana i ona je radila u Financijskoj policiji u Koprivnici, a sada kao ugledni privatnik se pojavljuje da uzme paruštinu od države, za svoje kao utvrđivanje primitaka i izdataka Darka Duge u 1997. godini. Postupak traje i traje. U međuvremenu dr. ŽELJKO SABOL IZ ZAGREBA daje svoj nalaz i mišljenje da određene poštanske uputnice Darko nije primio. U prilogu se nalaze potpisi koji su navodno svi od Darka Duge, iako bi i budali bilo jasno da se radi o potpisima različitih osoba, a to je još i potvrdio sam dr. Željko Sabol, grafološki vještak iz ZAgreba, čiji se nalaz može vidjeti u prilogu. Međutim ĐURĐI DUŠIĆ, na kraju kada pokaže svoje pravo sotonsko lice ništa nije smetalo izračunati priljev novaca koje Darko nikada nije vidio. I ne samo to. ĐURĐA DUŠIĆ ide tako daleko da izbacuje iz svog izračuna izdatke za putne troškove jer jedino Darko bi kao morao imati putne račune, uz račune za cestarinu i tunelarinu, iako na tim cestama se ista nije niti plaćala. Svima u Hrvatskoj u to vrijeme se je priznalo putni trošak, na temelju ispisanih putnih računa, jer to je bila vjerodostojna dokumentacija, osim Darku, koji je trebao imati još i dodatne dokaze. Posebno je tragikomičan dodatak Đurđe Dušić, da Darko nije mogao biti na putu jer je potpisivao poštanske uputnice na pošti, te da je poštanska uputnica vjerodostojna, usprkos tome što je grafološki vještak za rukopise dr.Željko Sabol utvrdio da poštanske uputnice NISU VJERODOSTOJNE. U prilogu dio nalaza i mišljenja Đurđe Dušić iz kojeg je potpuno jasna namještaljka Darku Dugi. Eto to je način na koji je "sudac" VESNA PIŠKOREC, osudila nevinog Darka Dugu, i to za navodnu utaju poreza od 15.024,61 kuna a ostali su samo potvrđivali taj kriminal i sramotu za cijelo pravosuđe. E da, odugovlačenje postupka je otežavajuća okolnost za nevinog Darka Dugu, a olakšavajućih okolnosti kao prijašnja neosuđivanost nije se pronašlo. Kao i nekad, tako i danas za nevine ljude nema olakšavajućih okolnosti. Nevini ljudi uvijek se kažnjavaju najstrože. Ustavna tužba je odbačena, jer nije bilo bitno što je čovjek koji ju je trebao predati ustavnom sudu, pod batinama i frakturama završio u zatvoru, pa nije stigao do Ustavnog suda. Najteži zločin u Hrvatskoj je, kao što se vidi iz priloženog, BITI POŠTEN, PRAVEDAN I UVIJEK GOVORITI ISTINU.

Od istine nikada ne treba odustati, pa čak i kada se kao u ovom slučaju nema kome obratiti. Treba se uvijek boriti za istinu, pa makar je očito da je borba uzaludna, zbog grcanja institucija u politici, kriminalu i korupciji, kao što je to u ovom sramotnom slučaju Koprivnice. Istraga je nastavljena. Uporno je podneseno nekoliko inzvarednih pravnih lijekova koji su rezultirali smanjenjem navodne utaje poreza na 11.405,40 kuna odlukom Županijskog suda Koprivnica od 25. siječnja 2005., a koja se nalazi u prilogu. Postavljena su i pitanja Ministarstvu financija glasnogovornici SANJI BAH u prilogu, ali očekivano službeno očitovanje nije dano, a tu bi se mogla započeti i priča o pravu na informaciju. Do danas upravni postupak nije završen, niti je donesena ikakva odluka. U ovom montiranom procesu ima mnogo stvari o kojima bi se glede njihove zakonitosti moglo raspravljati. ĐURĐA DUŠIĆ iz Koprivnice, na čijem se nalazu i mišljenju bazira ova fingirana presuda K-393/00 Općinskog suda Koprivnica, nije priznala cijeli iznos troškova telefona (priznala je samo 70%), troškove kancelarijskog materijala, (zato jer je trgovac u računu napisao "kancelarijski materijal", a Darko je kao kriv što isti nije specificirao što misli pod kancelarijskim materijalom), čak niti troškove za kupnju poštanskih markica. ĐURĐA DUŠIĆ je išla toliko daleko u svojoj gluposti, da je izbacila iz troškova i kupljeni kazneni zakon, kao nije trebao? Međutim to su sitnice u odnosu na činjenicu da je popljuvala vlastitu struku radi bolesne ideje osude nevinog Darka Duge. Putne račune je ĐURĐA DUŠIĆ bila dužna priznati, jer u vrijeme 1997. godine, to je bila vjerodostojna dokumentacija i nije imala zakonskog uporišta tvrditi da su putni računi nevjerodostojni. Podsjetimo se ona je tvrdila da su putni računi nevjerodostojni, jer uz njih nema računa za cestarinu, tunelarinu i sl. Danas istragom je utvrđeno da takovo iskazivanje pred sudom predstavlja LAŽAN ISKAZ. Stoga je ĐURĐA DUŠIĆ, IZ KOPRIVNICE, ĐURE ESTERA 11/1 prijavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici zbog kaznenog djela iz Člana 303. stav 3. Kaznenog zakona. Međutim danas je jasna igrica ĐURĐE DUŠIĆ sa sudbinom nevinog čovjeka. Ona je u biti u svom nalazu i mišljenju umanjivala zakonom priznate izdatke Darku, te nezakonito uvećavala primitke za koje je bila svjesna da ih Darko nije primio. Iz tih razloga je ĐURĐA DUŠIĆ prijavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, zbog kaznenog djela iz Članka 312 stav 1. Kaznenog zakona, jer je u svoj nalaz unosila neistinite podatke, te je izradila na taj način lažan nalaz i ovjerila pečatom sudskog vještaka. Na tom lažnom dokazu - lažno izrađenom nalazu, utemeljena je i lažna presuda K-393/00 Općinskog suda Koprivnica. Budući su sve strukture u Koprivnici očito korumpirane, što nedvojbeno dokazuje i dosadašnji tijek postupka, ne treba previše očekivati, a o konačnom ishodu informirat će se javnost, budući je prihvaćena politika Svjetske Građanske Zajednice da ne ulazi u sam tijek postupka sa javnim istupima. Treba dati još jednu šansu pravosuđu, da ispravi nepravdu.