Slučajno ili ne, sto dana vlasti Kukuriku koalicije obilježeno je posjetom prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića Ruskoj Federaciji. Prvi potpredsjednik vratio se s iskazanim ruskim interesom za, opet ta čarobna riječ, investiranje u Petrokemiju Kutinu, elektranu Plomin 3, HPB i još svašta.
Taj posjet tipičan je primjer onog što je u prvih sto dana radila Vlada na čijem je čelu samozatajni premijer Zoran Milanović. Ispravljala je početničke propuste prošle vlade. Koliko god to tražilo energije, ipak je to bio lakši dio posla u prvih sto dana. Za ovu Vladu odlučno će biti kako će odvoziti sljedećih sto dana. Kad će se promijeniti kriteriji javnosti, ali i kad će se vidjeti kakav kapacitet, po dubini i širini, ima ekipa ministara okupljena u Banskim dvorima.
Ignoriranje bilo koje svjetske ekonomske sile osim SAD-a i članica EU bila je značajka vladanja u vrijeme Jadranke Kosor, a i prije Ive Sanadera. Čak i svaki mali poduzetnik zna da mu je kad prodaje svoju robu bolje imati više zainteresiranih.
Poruka Bruxellesu Čačićev je posjet Rusiji prije svega poruka Bruxellesu. Još ako bude hrabrosti otvoriti se Kinezima, a i mudrosti pronaći zajedničke teme s drugim brzorastućim zemljama u svijetu, Njemačka i SAD neće Hrvatsku više moći tretirati kao svoju koloniju u kojoj mogu po niskim cijenama dobiti što požele.
Milanovićeva vlada u prvih je sto dana donijela i niz drugih logičnih odluka za koje je samo trebalo političke hrabrosti. Od brodogradilišta preko Diokija do Dalmacijavina. To su bili zreli i zapravo jednostavni slučajevi. E, sad, donijeti odluku nije isto što i uspješno završiti proces. Sljedeći će mjeseci pokazati koliko je Vlada sposobna u toj disciplini.
Ako bi se prvih sto dana ove Vlade mjerilo prema unaprijed najavljenom najvažnijem kriteriju - izbjegavanju pada kreditnog rejtinga i, 'de facto', bankrotu zemlje, onda se u tome uspjelo. Ali ako je kriterij uvjerljivost u viziji dugoročnog smjera u kojem će se hrvatska razvijati, onda tu pozitivne ocjene za sada nema.
Vlada se pokazala kao relativno dobra u rješavanju hitnih slučajeva. Nažalost, čini se da je opsjednutost privlačenjem stranih investicija pretjerana. Odnosno da je zasjenila svu slojevitost pretpostavki za dugoročno zdrav razvoj nacionalne ekonomije.
Postojeću garnituru poduzetnika pušta se na milost i nemilost tržištu i vjerovnicima. Ima među njima, naravno, dosta onih koji zaslužuju da ih se makne sa scene, ali nebrigom se uništavaju i oni koji se neće uspjeti zamijeniti ruskim ili nekim drugim kapitalom. Ako se za investitora koji dolazi s obećanjem o ulaganju od 20 milijuna kuna jamči poseban državni činovnik da se brine za njega, zar to ne bi zasluživali i domaći poduzetnici koji se bore da bi sačuvali stotine i stotine radnih mjesta?
Za njih je u prvih sto dana Vlada najavljivala rješenje u tzv. internoj devalvaciji. Kao, smanjit će im troškove poslovanja. Na kraju od toga neće biti ništa. Poskupljenja energije i zidanje cijena lokalnih monopolista iz državnih usluga poništit će najavljeno smanjenje doprinosa za zdravstvo.
Blefiranje više ne pali U prvih sto dana Vlada je, treba priznati, imala loše karte u rukama. A kad je tako, onda je često izlaz i u blefiranju. Sljedećih sto dana od toga više neće biti mnogo koristi.
Primjera radi, odluka o prodaji državnih udjela u većini tvrtki koje nisu u stvarnome nacionalnom interesu načelno se može prihvatiti. Hajde, nećemo u detalje... Ali pitanje je, naprimjer, u što će se utrošiti tako prikupljena sredstva. Ekipa s vizijom novac od prodaje obiteljskog srebra izdvojila bi u poseban fond i iskoristila ga za pomoć dijelu nacionalne privrede koji ima izglede za međunarodnu utakmicu. Bude li to potrošeno za plaćanje državnog aparata u koji se ministri ne usude dirnuti (kad trebaju donijeti odluku da ugase nekoliko stotina radnih mjesta u nekom poduzeću, tu su odlučni; ali kad u svojoj 'tvrtki', tj. ministarstvu, treba smanjiti broj ljudi, e, onda su kriteriji drukčiji), onda će to biti argument da se nakon pola godine Vladi dade loša ocjena.
Iskreno rečeno, nakon sto dana ove Vlade teško se može dati crno-bijela ocjena. Početkom ljeta to će ipak biti lakše. Pokazat će se ima li fokus na energetiku i državne investicije u energetsku učinkovitost ličenjem vrtića i škola multiplikativni efekt dovoljan da se izbjegne recesija. Ili je trebalo napokon napraviti jasnu industrijsku politiku usmjerenu na izvoz.
