Boom je bio premalen da primi sve one koji su željeli vidjeti i čuti kako danas zvuči Drugi način, bend koji je u Virovitici u krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća imao gotovo kultni status pa je samo u Omladincu svirao najmanje sedam puta, a gostovao je i u okolini - Milanovcu, Suhopolju, Bušetini…
Neprimjeren i skučen prostor za ovakve koncerte, gužva kakva se u Boomu ne pamti i zvuk koji se u takvim okolnostima ne može ugoditi onako kako bi trebalo baš nikome nisu smetali – bila je to večer nabijena emocijama, nostalgijom, ljubavlju, srećom i veseljem. I teško je reći tko je u toj rapsodiji pozitivne energije više uživao, Branko Požgajec (i dečki iz grupe) ili mi koji smo uz pjesme njegovog benda odrastali, sazrijevali, pili, pušili, ljubili, plakali, smijali se i dobili sijede.
Počelo je s legendarnom "Lile su kiše", a onda zvuci flaute i već s prvim taktovima prepoznajemo pjesmu „Dileme“... Ovacije, aplauzi, odobravanje… „Dobra večer nema više nikakve dileme: nakon više od 20 godina Drugi način ponovo u Virovitici. Ni nama nije jasno, ali eto. Netko je rekao da se zločinac uvijek vrati na mjesto zloćina. Ali mi smo ponosni što smo u gradu u kojemu smo svirali najmanje sedam puta zlatnih sedamdesetih i osamdesetih godina. Mnogi se toga sjećaju. Sviralo se u Omladincu, žao nam je što ta dvorana više nije u funkciji. Ali, evo sada smo ovdje i drago nam je što smo tu. Počašćeni što smo dio kazališnog festivala Virkasa koji se ove godine održava 13. puta. Nama je to sretan broj“, rekao je na početku koncerta Branko Požgajec.
Uslijedila je stvar „Prave riječi“, pa onda „Jer postoji ona“ i sve one divne pjesme s dva albuma i singlica od kojih su mnoge već postale evrgreeni.
„Ponosni smo što imamo prilike upravo s vama proslaviti našu nominaciju za Porin u kategoriji rock album godine“, rekao je Požgajec i najavio pjesme s albuma „Zgubidan“ na kojemu je osam novih pjesma, dvije obrada („House of the king“ Jana Akkermana i „Mogao sam, ali nisam“ Drage Mlinarca) i kao bonus - koncertna verzija pjesme „Prođe ovaj dan“.
Sve je bilo kao na nekoj obljetnici mature! Mnoge nismo godinama vidjeli, neke sretnemo tu i tamo. Bend svira „Piši mi“, „Carstvo samoće“ , „Prođe ovaj dan“, „Obećaj mi proljeće“, a u zraku punom dima struji čežnja za vremenom u kojem je i glazba u klubova bila umjetnost, fluid nesputane i kreativne mladosti u olovnom dobu i sentimentalni žal za minulim vremenima kada je svatko do nas imao svoje točno određeno mjesto u Omladincu.
Obožavatelji su fotkali selfije i tražili autograme, a netko je donio i ploču na potpis. Pričalo se o legendarnim koncertima u Omladincu, radnim akcijama i ferijalnim odmaralištima na kojima su svakog ljeta svirali. Bilo je i mladih, onih koji nisu bili rođeni u doba kada su se stvarale besmrtne melodije. Jedna je djevojka prišla Branku i kazala je Drugi način bio omiljeni bend njene mame pa je sada i njoj.
Došao je i Mravac, vjerojatno najveći fan Drugog načina, čovjek koji je od benda dobio propusnicu za sve njihove koncerte u bilo kojem mjestu bivše države. Nije ga Branko zaboravio, bio je to srdačan i dug stisak ruke. „On je Baladu o osmijeh preveo u Baladu o zaklanim ovcama“, prisjetio se vođa benda jedne od anegdota vezanih uz Mravca.
Na bisu, Branko je predstavio članove benda (Božo Ilić Dugi, bas gitara, Ernest Vinković gitara, Damir Vuk, klavijature, Mario Domazet. gitara i Mladen Palenkaš, bibnjevi), a nakon njega zahvalio Miranu Hajošu i Kazalištu Virovitica što su bili dio festivala i obećao da će svakako doći ponovo u Viroviticu ako ga pozovemo.
„Hvala što ste bili divna publika, ostanite uvijek takvi. Drugi način vas iskreno voli“.
