DRAŽEN ŽERIĆ ŽERA, PJEVAČ CRVENE JABUKE: Za moj je posao važno imati dobru pjesmu, a ne frizuru

Na potezu od «Bolera» gdje smo popili kavu do kavane «Nova» gdje je Dražena Žerića Žeru frontmena Crvene jabuke čekala tjestenina i gdje smo razgovarali za Virovitica.net, popularnog pjevača zaustavili su mnogi Virovitičani želeći se fotografirati za uspomenu ili zatražiti autogram. Neki su ga samo dozvali i pozdravili, drugi zamolili da stave ispruženi dlan na frizuru, a prilazili su mu i znanci koji su ga, tko zna gdje i pod kojim okolnostima, upoznali. Pa i razgovor, svako malo, prekidali su klinci noseći listove papira i izgovarajući svoja imena.
NET: Kako se nosite s ovom popularnošću? Smeta li vam katkad sve ovo što se događa oko vas?
ŽERA: Nama glazbenicima to ne pada teško! I ja sam bio klinac poput ove djece, po Sarajevu ganjao Čolu, Dugme i ostale legende. Sjećam se jednog detalja kad mi Bebek nije htio dati potpis što sam mu užasno zamjerio. Ganjao sam taj potpis mjesecima, a on je uporno sve odbijao. Čak smo mu i u zgradu dolazila, zvonili na vrata, a on nije htio otvoriti. Čuješ da hoda po stanu, pušta vodu u WC-u, sluša glazbu i ne haje za nas klince koji smo željeli imat njegov autogram
Mi smo samo ljudi kao i svi ostali. Nema veze s čim se tko bavi, drago mi je da nas ljudi tako osjećaju i da možemo normalno komunicirati. Svaki se čovjek rodi za nešto. Neko za pekara, neko za konobara, neko za pilota neko za ovo, drugi za ono. Ovo ide uz to s čime se mi bavimo pa nije neka težina.
NET: Jeste li Bebeku poslije rekli što ste osjećali kao klinac koji od zvijezde nije mogao dobiti autogram?
ŽERA: Jesam. Kada smo snimili prvu ploču, kada smo postale kolege rekao sam mu. Ne samo ja nego cijeli kvart u Sarajevu.
NET: Spomenuli ste Zdravka Čolića i Bijelo Dugme. Tko su još bili vaši idoli?
ŽERA: Indeksi na prvom mjestu, zatim Kemal Monteno. Njegove smo pjesme voljeli jer si uz njih uvijek mogao maznuti curu na derneku.
NET: Jeste li vi danas sarajevski ili zagrebački bend?
ŽERA: Nas u Bosni predstavljaju kao zagrebački, a u Zagrebu kao sarajevski bend, a ja bih najviše volio da za nas kažu sa smo bend planeta Zemlje što i jesmo. Stjecajem okolnosti ja sam već deset godina stalno nastanjen u Hrvatskoj. U početku smo bili sarajevski bend, a sada je većina ljudi koju u njemu sviraju iz Zagreba pa se može reći da smo zagrebački.
NET: Pamtite li svoje nastupe?
ŽERA: Pamtim koliko stignem. Previše je toga.
NET: Sjećate li se koliko ste puta svirali u Virovitici, na primjer?
ŽERA: Možda dva put! Prije rata u nekoj diskoteci, tamo (pokazuje u pravcu Vanadisa), a poslije rata na nekom stadionu (pokazuje u pravcu Rukometnog igrališta TVIN). Čini mi se da se dobro orijentiram. Sjećam se da je na stadionu bilo problema sa svjetlom. Mi smo u Sarajevu bili oštra publika, nema toga da nam portir pali svjetla. Može ih upaliti tek završi koncert.
NET: Koja je razlika svirati u Dalmaciji i Slavoniji? Gdje vas više vole?
ŽERA: Isto ti je to. Ljetos, osim Makarske i nismo imali nastupa na moru. Više sviramo na kontinentu, čak i u Sloveniji. Publika nas, međutim, isto prima. Ono što je ljepota Hrvatske to je ta širina ljudi. Svi su predivni i dobri od Slavonaca do Dalmatinaca, svi osim Bračana. Oni su malo škrti.
Sve ima svoje, svaki kraj nosi neke posebnosti. Drago mi je da mogu upoznati sve krajeve Hrvatske. Eto, kada su me jutros pitali gdje ideš rekao sam u Viroviticu, a mnogi nisu znali gdje je to. Ja imam privilegiju da upoznajem ljude i krajeve i znam gdje se nalazi koje mjesto.
NET: Svako ljeti izbacite po neku lijepu morsku pjesmicu. Radite li to planski kako bi imali sezonski hit?
ŽERA: Nije planski. Kad nisam u Zagrebu živim u Makarskoj. More nam je dakle sastavni dio života. Kad se s bivšom sarajevskom ekipom skupim, okupimo se kod naših prijatelja na moru pa onda krene zezancija, pa malo sira, pršuta i vina. Tako nastaju i pjesme.
NET: Da li bi napisali takvu pjesmu o Slavoniji kada vas nakon kolinja, na nekom tulumu nahrane kulenom, kulenovom sekom ili čvarcima i napiju dobrom graševinom ili silvancem? Ima i tu dobrih delicija!
ŽERA: Ima, znam. Imamo u planu svašta za Slavoniju, ali to se još nije desilo. No, ove godine Kemo i ja probijamo led pa ćemo nastupiti na festivalu u Požegi. A na novoj ploći jedna prekasna ljubavna pjesma malo vuče na Slavoniju.
NET: Kad smo već kod toga volite li više laganu dalmatinsku spizu ili tešku slavonsku harnu?
ŽERA: Sve volim podjednako. I kulen i pršut, i ribu i meso. U Međimurju jedem meso iz tiblice, a u Sarajevu, naravno, ćevape. Eto, zato mi je drag ovaj posao jer upoznajem i različite kulture jela i pića.
NET: Kako često idete u Sarajevo?
ŽERA: Zadnji put smo bili kada smo radili koncert za dvadeset godina, a privatno kad stignem, kada sam blizu navratim.
NET: Kako prolaze nove pjesme?
ŽERA: CD je trebao izaći još za radijski festival, ali kao naš dizajner živi u Nizozemskoj malo smo kasnili s omotom, pa je došlo ljeto kada se takve stvari ne rade pa sada moramo čekat jesen. Koliko čujem na radiju nove pjesme dobro prolaze.
NET: Moram vas i ja pitati za frizuru. Namjestite li ju ujutro pa cijeli dan tako stoji ili samo pred nastup?
ŽERA: Namjestiš ju ujutro, pa ako se pokvari popraviš je. Ja to ne smatram frizurom. To jednostavno tako stoji od novog talasa osamdesetih. Novopečeni stilisti misle da sve znaju pa pametuju da je to neki imidž. A po mome, za ovaj je posao najbolje imati dobru pjesmu, a ne frizuru.