KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Aktualnosti

Dražen Majetić: Sklonište za pse educira i najmlađe o brizi za životinje

  Sandra Pocrnić Mlakar           28.08.2015.
Dražen Majetić: Sklonište za pse educira i najmlađe o brizi za životinje

Briga o psima lutalicama higijenska je mjera u urbanim sredinama i dio kulture gradskog života, a virovitičko je sklonište za pse jedno od šest u Hrvatskoj koje ne eutanazira životinje. Zdravi i cijepljeni, u Virovitici su psi bez vlasnika zbrinuti u skloništu za pse na adresi Matije Gupca 63, u krugu nekadašnje vojarne. O njima brine veterinarska praksa Feliks i veterinar Dražen Majetić, koji je istraživanjem Jutarnjeg lista iz 2013. godine proglašen jednim od 50 najboljih veterinara u Hrvatskoj. Veterinarska praksa Feliks koncesionar je skloništa za pse bez vlasnika od 2011. godine. U dijelu vojarne koji je nekada bio namijenjen držanju stoke, danas su uređeni boksovi za pse koji se ovdje nude na udomljavanje i u dobrom stnju predaju novim vlasnicima ili pak vraćaju starima. Sa skloništem surađuju volonteri koji brinu o životinjama i veterinar Dražen Majetić ima samo lijepe riječi o odnosu Virovitičana prema napuštenim psima.

 * Kako ste zadovoljni suradnjom građana sa azilom za pse? Koliko je pasa udomljeno, a koliko zbrinuto od njegova osnivanja? Može li sklonište djelovati i edukativno?

- U Virovitici sklonište je postalo svojevrsna institucija. Virovitičanke i Virovitičani prihvatili su sklonište baš onako kako i treba kao svoje. Sklonište je danas jedno od rado posjećenih mjesta u gradu, a posjećuju ga i mladi istari. Kroz sklonište je u proteklih četiri godine prošlo više od 550 životinja a udomljeno ih je preko 400, što je za malu sredinu kao Virovitica odlično. Sklonište se u život zajednice savršeno uklopilo i rekli bi da naši sugrađani dišu s njim. Sklonište se uključilo i u život osnovnih škola i vrtića koje redovito posjećujemo i educiramo naše najmlađe sugrađane o važnosti brige za životinje

 

* Mladi psi vjerojatno lakše nađu udomitelje zbog stava da će se odmalena lakše prilagoditi vlasniku. Koje su ipak prednosti udomljavanja starijih pasa?

- Mlađi psi istina je prije nađu udomitelje međutim kod nas se u skloništu dobro udomljuju i starije životinje. Prednost udomljavanja starijih životinja je u tome što novi vlasnici dobiju gotovu životinju što znači socijaliziranu sa svim razvijenim dobrim navikama i " poništenim" lošim.

 

* Što treba učiniti kad se pronađe napušteni pas lutalica? Kako mu pomoći i kome se treba javiti?

- Kada se pronađe napuštena životinja o tome svakako treba obavijestiti sklonište koje će istu skloniti sa javne površine. Treba reći da se za svaku životinju ne treba zvati sklonište. Npr. kada vidite psa koji je počešljan, s ogrlicom i uhranjen, taj pas je nečiji i mogao je odlutati od kuće. O tome treba obavijestiti komunalnog redara grada koji je opremljen mikročitačem i u svakom trenutku može provjeriti vlasništvo nad životinjom. Za naše nemarne sugrađane čiji psi slobodno šeću po javnim površinama predviđene su novčane kazne koje propisuje grad. U slučaju nestanka životinje iz dvorišta vlasnik je o istom dužan obavijestiti svog veterinara i sklonište ali to ne umanjuje njegovu odgovornost u slučaju da životinja prouzrokuje određenu štetu.

U želji da pomognete napuštenoj životinji možete se dovesti u vrlo nezgodnu situaciju da vas pas ugrize i odluta dalje, a njegov status zaštićenosti protiv bjesnoće nije poznat. U tom slučaju svakako potražite liječnikovu pomoć. Ne sakupljajte sami životinje s ceste, šuma i sl. već o nađenoj životinji obavijestite službu koja će se za nju pobrinuti.

 * Zbrinjava li sklonište i mačke? Jesu li mačke lutalice problem u gradu, s obzirom da se brzo razmnožavaju? Kako građani mogu pomoći da se taj problem ublaži?

- Sklonište zbog malih kapaciteta trenutno nije u mogućnosti zbrinjavati i mačke. Mačke su

slobodnoživuće životinje i svoje dane provode u skitnji što ne znači i da su napuštene ili lutalice. Sobzirom da se brzo razmnožavaju i ima ih puno odgovornost je na vlasnicima da sterilizacijom svojih životinja smanje prekomjerno razmnožavanje.

 Jelena Balenović, volonterka skloništa za životinje

Građani pomažu volontiranjem i donacijama

Volonteri Skloništa za životinje Virovitica ljudi su koji vole životinje i nastoje im pomoći svojim radom. Osim povremenih volontera koji su uglavnom srednjoškolski učenici, možemo se pohvaliti i našim stalnim volonterima Domagojem, Dominikom, Elom, Vlatkom, Viktorijom i Jelenom koji se redovito brinu za aktivnosti životinja (redovne šetnje, maženje, igru, druženje, socijalizaciju) te održavanje vanjskog i unutarnjeg prostora skloništa. Raspon godina naših stalnih volontera kreće se od osnovnoškolskih učenika do odraslib ljudi zrelih godina, što samo dokazuje da ljubav prema životinjama ne poznaje dobne niti bilo kakve druge granice.
Iako smatram da i umirovljenici i učenici podjednako vole pse, mlađi ljudi skloniji su doći ponuditi pomoć u obliku šetanja pasa i ostalih aktivnosti. No, osim izravnim volonterskim radom, skloništu građani mogu pomoći donacijama hrane, igračaka, povodaca, starih deka, jastuka, tepiha, posteljine i slično, kao i diljeljenjem objava Skloništa putem društvenih mreža.
Točno je da mlađi psi lakše nađu udomitelje zbog stava da će se odmalena lakše priviknuti na vlasnika, ali i zato što su ljudima oni najčešće slađi, ljepši, veseliji i zaigraniji. No, i udomljavanje starijih pasa ima svoje prednosti. Radi se o psima koji se često osjećaju napušteno, usamljeno i bezvrijedno, ali topla riječ, bacanje loptice, šetnja ili neki drugi oblik pažnje vraćaju im povjerenje u ljude. Stariji psi također su nerijetko doživjeli neki oblik zlostavljanja, naglo su odvojeni od obitelji koju su voljeli i sredine koju su poznavali da bi bili bačeni na ulicu, a potom dovedeni među druge, sebi slične pse. Međutim, kada se nađe čovjek koji u njihovu pogledu prepozna tugu i potrebu za toplim domom, njihovoj sreći i odanosti nema kraja, a udomitelj može biti siguran da je kući poveo privrženog prijatelja koji će ga znati cijeniti.

Komentari




Još iz kategorije Aktualnosti