VIROVITICA, 8. siječnja – Na Općinskom sudu u Virovitici danas je nastavljena glavna rasprava u sudskom postupku što se vodi protiv Muje Ajdinovića zvanog Mišo, osumnjičenog da je 28. studenoga prošle godine plinskim pištoljem pucao na Dražena i Ivana Jerešića, oca i sina, službenika i pravnog zastupnika Štedno kreditne zadruge Virovitica. Mujo Ajdonović je jedan od 1617 štediša ŠKZ Virovitica koji je ostao bez svoje ušteđevine – 40.000 eura koje je povjerio na čuvanje zadruzi.
Dražen Jerešić je detaljno opisao napad i okolnosti koje su mu prethodile.
TO ĆU PAMTITI CIJELI ŽIVOT
«Išao sam predati preporučenu pošiljku u poštu koja se nalazi preko puta odvjetničkog ureda oca i sestre. Planirao sam svratiti do njih i čim sam stupio na pješački prijelaz osjetio sam jak udarac tupim predmetom, najvjerojatnije drškom pištolja, u potiljak. Nisam se uspio ni okrenuti a već sam dobio drugi udaraca od kojega sam pao na tlo. Okrenuo sam se i na udaljenosti od 20 do 40 centimetara ugledao upereni revolver u moju glavu. Čovjek u crnoj jakni i crnoj kapi je pucao u mene, a zatim me još nekoliko puta uradio nogom u predjelu glave. Te scene ostati će mi u glavi cijeli život», ispričao je Dražen Jerešić negiravši da ga je osumnjičeni Mujo Ajdinović prethodno dozvao i da su razgovarali. Negirao je i Ajdinovićevu tvrdnju da je iz džepa toga dana izvadio pištolj. «Izvadio sam mobitel kako bi nazvao policiju. Da sam imao pištolj, vjerujte mi, znao bih se obraniti», rekao je.
Dražen Jerešić je poznavao Ajdinović, ali nije od njega dobio novac niti ga je nagovarao da ga povjeri zadruzi. «Nikada nije bio kod mene u obiteljskoj kući niti sam znao da ima problema dok nije došao tražiti novac nakon čega je nekoliko puta i prijetio», ispričao je sucu Iliji Samardžiji.
SMS PRIJETNJE
Prema tvrdnji Dražena Jerešića Ajdnović mu je poslao dvije prijeteće SMS poruke 30. i 31. ožujka prošle godine. U prvoj piše: «Dražen, molim te ko Boga, gori mi po nogama. Vrati mi glavnicu, kamata mi ne treba. Zadužio sam se, ljudi me ganjaju. Učini dobro i meni i sebi. Ako tako ne bude, budi siguran da ćeš se kajati», a u drugoj: «Volio bih znati kako bi ti reagirao. Ja sam u tvoju kuću ušao kao prijatelj. Tvoj službenik mi je rekao da mogu biti upisan na nekakvu kuću».
Ivan Jerešić rekao je kako je kroz prozor ureda vidio Dražena kako ulazi i potom izlazi iz pošte. Potom mu se izgubio iz vidokruga nakon čega je čuo pucanj. «Kćerka mi je viknula da pucaju na Dražena pa sam istrčao van i vidio kako krvave glave sklupčan leži na cesti. Nesmotreno sam, vjerojatno vođen očinskim instinktom, goloruk krenu prema napadaču i pitao ga što to čini. On je izbezumljen skakao, mahao pištoljem i prijetio. Potom je prislonio revolver na moje čelo i opalio. Osjetio sam prasak i bljesak, a onda je došla policija», rekao je Ivan Jerešić.
Glavna rasprava bit će nastavljena nakon sudskog vještačenja medicinske dokumentacije o Ivanovim i Draženovim ozljedama, a bit će saslušana još dva svjedoka.
LOPOVI, LOPOVI !
Pred Općinskim sudom okupilo se pedesetak prevarenih štediša. Kada su Ivan i Dražen Jerešić uz pratnju pravosudnih policajaca i lisičinama na rukama dovezeni iz istražnog zavora u Bjelovaru gdje se nalaze zbog sumnje da su zlouporabom položaja oštetili štediše za 115 milijuna kuna okupljeni su vikali: «Ma dajte ga nama», «Lopovi!», «Treba njemu vrat odrezat», «Na vile ga nabodite». Među okupljenima je i bio Zlatko Spevan iz Virovitice, koji tvrdi da je vidio pištolj kod Dražena Jerešića na kojeg se u obrani pozivao Mišo. «Ne prilazi, makni se», rekao je Jerešić i izvadio pištolj i tada je počela pucnjava…» Mislim da je propust to što nitko od policajaca nije pretražio sve sudionike događaja, nego su Jerešiće pustili da odu….
Mnogi od prosvjednika su i prijatelji, Jerešićevi školski kolege ili susjedi, ljudi, koji su mu vjerovali jer su ga osobno poznavali.
«Mišo je dobro napravio. Ako treba, pisat ćemo peticiju sudu da mu ništa ne sudi, da ga puste na miru. Ja sam zbog njih ostao bez svoje ušteđevine koju sam čuvao za sprovod, a sad sam izvisio. Ne znam gdje je tim ljudima karakter uopće, rekao nam je Mihael Mandić iz Milanovca.
