Akumulacijsko jezero Javorica koje je bilo planirano kao izletište, kupalište i tek na kraju ribička destinacija posjetio sam 1. lipnja I što sam zatekao: sramotu Slatine; hrpe smeća, neuređen dio koji je trebao biti namijenjen kupačima, mulj, žabokrečina... Prošle godine je Udruga mladih ''Krik'' volonterski čistila okolicu jezera povodom mjeseca svibnja, mjeseca zaštite prirode,''zelenog mjeseca'', ali... sve je to ostalo na fotkama od dva, tri dana šetanje po obali, sada slobodno mogu reći, ''SMRDLJIVE BARE''.
Najžalosnije u svemu je što su najveći zagađivači baš oni koji bi trebali skrbiti o prirodnim dobrima , u ovome slučaju HR šume, a čiji je direktor na našem području ujedno i dogradonačelnik grada Slatine. Naime uz pečenjar za janjce i prasce se nalazi uređena nadstrešnica za objedovanje, većinom fešte lokalnih moćnika, divno mjesto za prebrojavnje love koju su ugrabili u ova teška vremena, trpanje hrane u svoje napuhane trbušine i ispijanje neograničene količine gemišta.
Od grada do jezera je napravljena pješačka staza ili kako je aktualni gradonačelnik naziva, šetalištem, ali ni traga biciklističkoj stazi koja je trebala biti jedan od osnovnih projekata, ostala je samo staza širine oko jedan metar i kojih dvadesetak centimetara. Pogledavši postojeći zakon, staza za bicikliste treba biti minimalno osamdeset centimetara širine, što je sada neizvedivo na većem dijelu tzv šetališta.
Sama izgradnja jezera je (po nekim saznanjima) koštala oko 6,000.000 kn što najvjerojatnije nije konačna cifra koja je utrošena, pardon, utržena sa tim projektom i popratnom infrastrukturom . Dodajem da se već naziru radovi , odnosno krčenje , eksploatacija crnogorice na dijelu obale gdje je planirano vikend naselje, a čije su zemljišne čestice dobile imena vlasnika davno prije samog potapanja površine akumulacijskog jezera, što za lovu ili po stricu i babi ...ne znam ( ali ZNA SE ).
Biciklističke staze su općenito problem grada , jer u samom užem dijelu Slatine, kao i prigradskim naseljima nama niti jedne biciklističke staze, tako da su biciklisti primoreni voziti se državnom cestom D2 koja prolazi kroz sam grad, a uz sve to rubnici uz cestu su podignuti na visinu od 15 cm, tako kada naiđe kamion s prikolicom ili 'šlepa' jednostavno nemaš kuda , zapravo imaš;pod kotače ili u rubnik, pa slomiti vrat.
No da se vratim na temu koju sam i započeo, moj posjet jezeru Javorici.Kako sam spomenuo, biciklom sam posjetio mjesto jezera i zatekao smeće, mulj, žabokrečinu,nepokošenu travu, razbijenu telefonsku govornicu, tuševe u hrđavom stanju....kao da ljudska ruka nije godinama posjetila to ''turističko'' mjesto namijenjeno isključivo za kupanje Slatinčana koji nemaju novca za otići na more ili Orahovicu. Toliko grad brine o svojoj imovini i građanima grada.
Suprotnost viđenome na dijelu za kupaće i ugostiteljske objekte od koji je jedan u raspadu uslijed djelovanja viših sila, a drugi je spreman za rad , ali još nije otvoren, jest strana jezera za ribiče gdje sam zatekao 30-tak automobila i dva puta više ribiča koji u hladovini svojih suncobrana u tišini pecaju. S obzirom da sam bio mišljenja da neću zateći nikoga ili možda pokoji zaljubljeni par, začudio sam se i odvezao se do dva mlađa momka iz Slatine da ih upitam jel' ide? Ne ide vele, ali naići će nikada se ne zna......Tako saznajem da je baš taj dan dozvoljeno pecanje na ''dubinku'' ili ''blinkerima'' (1.6. 2011g.) , što dokazuje da ribička društva u koncesiji ipak brinu o svojem djelu odgovornosti , a što se dalo i vidjeti iz uređene obale, pokošene trave ....lijepo, stvarno lijepo. No sve je to bilo toliko predivno da bi dugo trajalo. Na moj upit ribolovcima , od kojih je jedan upravo vadio šarana iz jezera-ribnjaka, koliko košta dnevna karta za ribolov , reče mi 100 kuna.....molim vas?? NENORMALNO. Ali tko voli ,nek' izvoli ,ili bolje tko ima novaca.
Tako sam saznao neke pojedinosti radi kojih nisam ni došao na jezero ''Javorucu'', već da uputim javnost o nemaru institucije grada i Hr šuma , te na to da su u zabludi svi oni koji misle da se razina vode diže, jer jezero se napaja od par manjih izvora koji nemaju kapacitet ni za 20% potrebne vode , već najveći dio dolazi od oborinskih voda i proljetnog topljenja snijega na Papučkim obroncima što sa sobom donosi zemlju , tj. blato koje se taloži na dnu jezera i sa vremenom se pretvara u mulj.Dakle ne diže se razina vode nego razina mulja , dragi moj gradonačelniče.I još samo riječ , dvije....Gospodo, sa branom na rječici ili bolje potoku Javorici u samome gradu se u ljetne dane širi nesnošljiv smrad , jer ste pregradili jedini prirodni pročistač svih otpadnih voda iz ovoga našeg ,nekada lijepog i uspješnog grada.!!!!
Cijeli tekst napisan u povpdu 5. lipnja, Svjetskog dana zaštite okoliša i više fotografija na Domovina-blog by Dragutin Fišli
