Najveća pogreška koju možete učiniti u tako bezazlenoj situaciji je da se izderete na nju kojekakvim pogrdnim životinjskim i inim imenima i to joj gurnete pod nos svakih nekoliko dana ili - ne daj Bože - češće. Bez obzira na to da li se to vašoj savršenoj kuharici dogodilo prvi put u životu jer se, eto, javila kolegici na telefon pa su se dotakle teme o trećoj kolegici tek rastavljenoj od supruga odvjetnika koji je otperjao sa novom dragom na Brač, ili se to vašoj dragoj dogodilo po tko zna koji put jer je zaboravljiva. Ili je baš ugledala novi muški lik u svojoj omiljenoj seriji pa je zaboravila i na vas i na flekice s kupusom.
Nikako, ponavljam NIKAKO to nemojte ponoviti više od jednom, jer vam ni šaputanja na jastuku ni bilo kakav recept iz moje prve teme neće pomoći da sljedećih mjesec dana ne dobijete nikakav drugačiji pogled osim onog koji može zalediti i Jadransko more. Zamislite da će vam se osušiti i otpasti jezik već pri prvom slogu: „Za..."
Uvjerite samog sebe da ste špijun koji ne smije ni po cijenu života izgovoriti riječi „zagorjele flekice s kupusom". Jer što je bijes tajne službe spram bijesa vaše drage koja je prvi put u životu pogriješila i sad joj ne date da to zaboravi? A, uostalom, sami ste si krivi- pa tko još moli ženu da tri sata stoji kraj štednjaka i peče kupus?! I pri tom je uvjeren da se ona neće ni na sekundu odvojiti od vatre i kupusa i ne javiti se na telefon, a očekuje strašno važan poziv. Zaboravite, dakle, svjetlosnom brzinom dim koji vam nije dao da vidite unutrašnjost vaše kuće pri dolasku s posla. Što prije izbrišite iz sjećanja prizor koji ste ugledali jer će vas inače danonoćno proganjati mora u kojoj vaša draga vrišti raščupana i rumena od jada. Vjerujem da ćete biti sretniji i puno mirnije spavati ako reagirate pametno i mirno umjesto da rigate vatru odmah s vrata i kažete joj riječi kakve se izgovaraju u nekim emisijama na televiziji prigušene zvučnim signalom ili pjevom ptičica.
Što prije ju utješite da to nije tako strašno, da možete sačekati dok se dim ne raziđe i naručiti pizzu, a flekice će ona već napraviti kad malo odspava i potisne iz sjećanja sve što se dogodilo, kao i toliko puta prije. Eto, sad kad ste me shvatili ozbiljno udijelit ću vam još pokoji savjet: ukoliko imate sreće i vaša je draga izvrsna kuharica, jedite s ljubavlju i sa tekom i hvalite ono što skuha jer će vam ona uzvratiti još finijim jelima - svaka žena voli kad se pohvali njena kuhinja i kuhat će sa još većim žarom.
A ukoliko niste tako sretni pa je vaša draga u onih sitnih deset posto žena koje nemaju pojma o kuhanju - e tu je već malo veći problem: ako ju pohvalite, mislit će da je dobro, nastavit će kuhati jednako i pred vas servirati istu prekuhanu tjesteninu i iste presoljene odreske, a ako joj kažete istinu, opet se vraćamo na prvu temu i pogled koji ubija uz još slaniji gulaš nego što je bio prekjučer. Ako se o njenoj kuhinji našalite u društvu sa nevinom željom da joj ukažete na greške i nadajući se da ćete dobro proći samo zato jer ste okruženi prijateljima, e onda se gadno varate - jer vaša će kuhinja postati vaše bojno polje. Da ne govorim o spavaćoj sobi...
Kad vas upita kako vam se sviđa ručak, probajte okolišati: „Čuj ljubavi, nije tako loše, ali probaj malo kraće kuhati tjesteninu. Samo malo, ne puno. Inače je savršeno, topi se u ustima. I malo manje soli stavi, ne puno. Samo malo manje..."
