Na TV-u je važna nogometna utakmica, a vaša draga se želi maziti - dilema kakve nema... Naravno da ta dilema važi samo za vatrene navijače nogometa; oni muškarci koji nisu ljubitelji istog jednostavno će uzeti daljinski u ruku, zatvoriti prozor u svijet i svoju ljepšu polovicu odvesti u slatko ljubavno gnijezdo na put u sreću.
Ima jedan manji postotak muškog roda koji voli pogledati samo važne utakmice i oni će se naći u manjoj dilemi, ali na kraju će ipak radije odabrati rješenje u kojem se zavuku pod dekicu sa svojom dragom: jer tko će ga znati kad će im se sljedeći put tako posrećiti!!! E sad dolazimo do one najtvrdokornije vrste muškaraca koji su u najvećoj dilemi i najtežoj situaciji - vatreni navijači najvažnije sporedne stvari na svijetu iliti nogometa. Jedan dio te muške populacije izbjeći će sve ove probleme jer će otići do najdražeg im kafića sa svojim dragim prijateljima, slaviti pobjedu najdražeg tima uz pivo ili utopiti tugu poraza u boci tekućeg žutog zlata od hmelja ili nečeg žešćeg.
Jedan minimalni dio navijača ima takvu sreću da živi sa jednom isto tako vatrenom navijačicom koja će uživati kraj njega i strpljivo čekati kraj utakmice da mu šapne na uho da bi sad baš voljela da se zajedno izgube u intimi spavaće sobe. Onaj treći dio koji će se naći u najnezgodnijoj situaciji sjedit će sam na kauču uz najdraže im piće. Sad dolazimo do srži problema: dakle,vaša se ljubav želi maziti, a izjavila je to u najgore vrijeme - naime, drugo poluvrijeme je već dobrano u toku - zašto se toga, zaboga, nije sjetila na kraju prvog poluvremena??? Pa onda se još stigne nešto i napraviti, makar propustili početak drugog poluvremena. Ali ne - ona bi baš sad. A reprezentacija igra neobično dobro: sve im se poklopilo - nije petak 13., pun je mjesec , igrači su veselo razigrani i puni optimizma, spretni su kao Japanci, Pletikosa brani svaki udarac na gol - a ona bi u krevet, i to ne spavati!
Možete se praviti da ju niste čuli i odgoditi sve, ali to pali najviše tri minute,a ne 35! Koliko god ga želite izbjeći, problem je tu i valja se suočiti s njim: znači, morate je čuti i gotovo, što dalje? Ona sjeda kraj vas i očekuje da ostavite sve i povedete ju u krevet. Gleda vas u početku puna nade, a kako prolaze minute u gornjem lijevom kutu ekrana pogled joj se hladi i doslovno osjećate da temperatura u prostoriji pada. Glava vam tone u ramena, leđa se grbe, grlo vam se suši, jezik vam je omlitavio i, da sada pokušate nešto reći, bilo bi to samo frfljanje kakvo ispuštate nakon najmanje deset piva! Ruke vam otkazuju i nemoguće je podignuti čak i čašu piva koja bi vam dala hrabrosti da ju zamolite da pričeka. Naravno da neće! Ukoliko ju tvrdoglavo nastavite ignorirati, sljedećih mjesec dana neće vam pomoći nikakvo cvijeće ni čokolade da ju ponovo udobrovoljite i dobijete ono što vam je ona sada tako spremna dati! Čak vam pada na pamet da to namjerno radi: upravo sada, kad je tako fantastična i važna utakmica, a igrači tako dobre volje (zapravo - sigurno vam to namjerno radi tako da vam može barem 5-6 puta dnevno sljedećih nekoliko dana, pa čak i tjedana, nemilice nabijati na nos da je ona bila raspoložena, a vi ne! ) Ona bijesno ustaje; kao kroz maglu čujete poznate otrovne riječi: „Pa stvarno ne znam kako možeš gledati hrpu odraslih muškaraca kako jure po livadi i pokušavaju utjerati jednu lopticu u komadić mreže! I još su za to masno plaćeni - više nego što ćeš ti ikada biti! I uopće ne vole tu jurnjavu nego samo lovu koja im sjeda na ionako debeo račun!"
Sad je opako ljuta, stignete ugasiti TV i pokunjeno otklipsati za njom u krevet, još se nešto da spasiti. Ali tko još gleda rezultat na teletekstu ili reprizu utakmice, a mogao ju je odgledati uživo?! I tvrdoglavo se ugnijezdite u udubinu u kauču, namjerno popijete veliki gutljaj piva i nastavite gledati preostalih 20 minuta savršene igre dok ona mrmlja na putu prema budućoj borilačkoj areni i sprema se u krevet - bez vas. A da ipak odete s njom? Tko zna kad će vam se opet posrećiti...
