Dragica Barbarić predstavit će 18. listopada u virovitičkoj Gradskoj knjižnici svoju knjigu Pobijedite depresiju kognitivno-bihevioralnim tehnikama. Svi koji prate top listu emisije Pola ure kulture znaju da Dragičina knjiga ne silazi s nje otkako je proljetos objavljena. Knjigu preporučuje Hrvatsko psihološko društvo, a na promocijama u Zagrebu predstavile su je ugledne psihologinje prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić i mr. sc. Nada Anić.
To je prva hrvatska „knjiga na recept" namijenjena liječenju depresije. Na promocijama Dragica, naime, naglašava kako je u zapadnim zemljama uvriježeno da se „knjige na recept" propisuju od strane liječnika uz lijek ili umjesto lijeka i tada su učinci liječenja dugotrajniji i stabilniji nego ako se depresija liječi samo lijekovima. Kognitivno-bihevioralna terapija uči kako promijeniti negativne stavove o sebi (kognicija - razmišljanje) i kako upravljati vlastitim postupcima (behavior - ponašanje). Učinkovita je i brza, svi postupci koji se primjenjuju prošli su ozbiljnu znanstvenu provjeru i njome se, osim depresije, uspješno tretiraju i drugi psihički poremećaji. Kod nas se zasad primjenjuje u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru...
Dragica je odluku o studiranju psihologije donijela u srednjoj školi, gdje joj je psihologiju predavala profesorica Jadranka Puzak kod koje je obavljala i učeničku praksu. Danas je među desetak certificiranih kognitivno-bihevioralnih terapeuta u Hrvatskoj i zasad jedina naša autorica psihološkog priručnika namijenjenog liječenju depresije. Kako piše vrlo komunikativno i prisno, a na promocijama rado odgovara na brojna pitanja, publika od nje očekuje još priručnika iz njezine prakse.
Kako ste zadovoljni reakcijama publike na knjigu Pobijedite depresiju kognitivno.bihevioralnim tehnikama?
Više sam nego zadovoljna. Doista me jako veseli kada mi se ljudi jave i kažu kako im knjiga pomaže i kako zamjećuju male pomake koji ih ohrabruju na daljnji rad na sebi. Mnogi su rekli da im se sviđa realističnost pristupa: ne obećavaju se brda i doline niti promjene preko noći. Onima koji se dugo muče s depresijom to je posebno važno jer im je dosta toga da im se daju velika obećanja, pa kada se ona niti blizu ne dogode, bude im još gore. Zanimljivo je da je čitaju i ljudi koji nisu depresivni ali vole takvu vrstu literature, senzibilni su i vole raditi na sebi - kažu da im je neobično korisna u identifikaciji vlastitih nekorisnih obrazaca razmišljanja i ponašanja, te mijenjanju iracionalnih uvjerenja. Puno pozitivnih povratnih informacija dobivam i od kolega psihologa i psihoterapeuta koji mi prenose pozitivne reakcije svojih klijenata. Kolege koje rade kognitivno-bihevioralnu terapiju kažu kako klijenti sada brže i lakše mogu razumjeti određene postupke i tehnike pa se knjiga pokazala kao odlična nadopuna terapiji. Također, korisna je kolegama psiholozima koji ne rade u kliničkom području no kada kod svojih korisnika usluga zamijete naznake depresije i tjeskobe, mogu im nešto preporučiti „za prvu ruku".
Kognitivno-bihevioralna terapija vrlo je djelotvorna kod depresije. Kod kojih se još poremećaja uspješno primjenjuje?
Ozbiljna znanstvena istraživanja pokazala su neospornu učinkovitost kognitivno-bihevioralne terapije za cijeli niz psihičkih problema i poremećaja. Osim za depresiju, to je apsolutno najučinkovitija psihoterapija za sve vrste poremećaja straha i anksioznosti: napadaje panike, tjeskobu od društvenih situacija, sve vrste fobija, generaliziranu anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, hipohondriju itd. Kognitivno-bihevioralne tehnike sjajne su u tretmanu ljutnje i agresivnog ponašanja. Vrlo dobre rezultate pokazuje i za poremećaje hranjenja (anoreksija, bulimija), te poremećaje ličnosti koji su inače vrlo teški za tretman. Vrlo su djelotvorne i za rad na svakodnevnim problemima: razvijanju komunikacijskih vještina, asertivnosti, za upravljanje karijerom, poboljšanje partnerskih odnosa, povećanju samopoštovanja i samopouzdanja, optimizma, itd.
Koliko su kod nas poznate mogućnosti kognitivno-bihevioralne terapije? Primjećujete li da nakon izlaska vaše knjige povećalo zanimanje za kognitivno-bihevioralnu terapiju?
O kognitivno-bihevioralnoj terapiji dosta znaju mlađi ljudi ili tzv. „internet generacija" , jer doista, ako na engleskom jeziku ugulate bilo koji psihički poremećaj najprije će vam se bilo direktno bilo poveznicama ponuditi kognitivno-bihevioralna terapija. Mnogi mlađi klijenti dolaze mi na terapiju s priličnim predznanjem o kognitivno-bihevioralnoj terapiji i njezinim mogućnostima. Međutim, kod nas se u popularnim medijama o njoj malo piše i govori pa šira javnost nije dovoljno upoznata s njezinim mogućnostima. Čini mi se da je prošlo premalo vremena od izlaska knjige da bih mogla prosuditi je li se doista značajno povećalo zanimanje za kognitivno-bihevioralnu terapiju, ali vjerujem da će knjiga doprinijeti popularizaciji ove doista visoko učinkovite psihoterapije zasnovane na znanstvenim istraživanjima.
Danas je vrlo popularno studirati psihologiju jer se smatra da je široko primjenjiva i potrebna. Kako ste zadovoljni statusom psihologije danas u Hrvatskoj? Što se poduzima da se stanje promijeni?
Doista, studij psihologije danas je iznimno popularan u što sam se uvjerila kada se moja kći ove godine upisivala na studij psihologije: konkurencija je bila žestoka. Podržala sam je u toj odluci makar je trenutačno mnogo nezaposlenih psihologa. Mislim da će psiholozi biti rastuće potrebni u svakom društvu koje se intenzivno razvija. Jer, tehnološki gledano civilizacija kroči ogromnim koracima naprijed, ali gledano ljudski i psihološki, izrazito stagnira. Primjerice, menadžeri mi često kažu da kada trebaju zaposliti novog čovjeka, nije im više problem pronaći vrhunskog stručnjaka u bilo kojem području u smislu stručnih znanja i sposobnosti, ali ono što je puno teže je naći ljude s razvijenim tzv. ljudskim i psihološkim vještinama, a to su komunikacijske vještine, sposobnost rješavanja problema i nošenja s problemima, samokontrola, rješavanje konflikata, sposobnost samomotiviranja i motiviranja drugih, iskorištavanje vlastitih resursa. Tu su nam potrebni psiholozi koji će ljudima pomoći da razviju takve vještine. Također moramo biti svjesni da postoje mnogi sjajni i vrlo sposobni ljudi koji svoje potencijale nisu u prilici iskoristiti jer ih blokira neki bezazleni strah, primjerice socijalna anksioznost, koja se danas vrlo uspješno tretira. Osim toga, psiholozi najčešće rade na promicanju vrijednosti usmjerenih na ljude, a mislim da je svima jasno kolika je danas kriza istinskih ljudskih vrijednosti.
Status psihologije i psihologa u Hrvatskoj nije onakav kakav bi trebao i mogao biti. Mi smo relativno malobrojna struka i još radimo u vrlo različitim područjima pa kao da nas nigdje nema u dovoljnom broju da bi bilo dovoljno glasni u zastupanju svojih interesa. A morat ćemo naći načina da se sami izborimo. Trebali bi biti glasniji u medijima i upozoravati na psihološki štetne obrasce ponašanja i štetne utjecaje (npr. na TV programe tipa „Big Brother"), educirati javnost o najrazličitijim psihološkim temama i raditi na prevenciji psihičkih problema i poremećaja. Inače će ljudi biti prepušteni djelovanju raznoraznih samozvanih terapeuta, gurua, iscjeljitelja i sličnih koji su vrlo agresivni, iskorištavaju patnju naivnih ljudi, obećavaju brza izlječenja i mogu prouzorčiti veliku štetu. Također bi naša uloga bila poučavati ljude kako voditi ispunjeniji život, imati bolje odnose s drugima (partnerima, djecom, šefovima, kolegama) jer te stvari nas zapravo nitko ne poučava, nego se generacijama prenose iste greške naših predaka. Primjerice, često me iznenadi kada neki moj visokoobrazovani klijent uopće ne zna konstruktivno riješiti probleme sa svojim tinejdžerom ili sukob sa šefom. Često mi ljudi na predavanjima postave pitanje: „A zašto se takve stvari ne uče u školi?" Doista, zašto?
Intervju je objavljen na FB profilu Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu
