Plenković o štrajku sindikata u školama: Ucjena nema, rješenja ima, razgovarat ćemo
Kujundžić ironizirao Beljakove prognoze o prijevremenim izborima 5. siječnja
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Kujundžić očekuje "oporbenu predstavu" o njegovu opozivu u Saboru
Štromar: Puno je teže bilo ući u ovu Vladu nego što će biti izaći
Mediji i suicid: Odgovorno izvještavanje može pomoći u prevenciji samoubojstava

Dr Anka Dorić: Ab ovo usque ad mala (Od jajeta sve do jabuke) – Rimska poslovica


  Grad           Anka Dorić           21.10.2012.         2411 pogleda
Dr Anka Dorić: Ab ovo usque ad mala (Od jajeta sve do jabuke)  – Rimska poslovica

Ima li što finije od sočne pite od jabuka? Naravno da ima, ali vjerujem da ćete se složiti sa mnom - taj ukusni kolač, izrezan na kocke, posut finim 'štaub' - šećerom kraljica je sjećanja na mnoge dane sretnog djetinjstva i mladenaštva velike većine nas koji smo odrastali ispod stabala jabuka što i danas kite naša dvorišta, vrtove, voćnjake i vinograde.

Probadajući vilicom rumenu koricu kolača, onako kako je to radila moja mama (kojoj je tijesto bilo osobito prhko jer je umjesto maslaca stavljala domaću mast), a nju je naučila baka, prizivam miris i okus mamine, bakine, tetine i susjedine pite od jabuke, u mislima ga uspoređujući sa ovim današnjim. Mirisom pite od jabuka koju svome sinu spremam ja. Taj osjećaj, da je TO baš TO, dok pažljivo vraćam pitu u pećnicu, a Marko po peti put nestrpljivo pita: ''Koliko još trebam čekati, mama?

Ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Dovoljno je da zaklopim oči i prizovem TAJ OSOBITI slatki i sočni MIRIS DJETINJSTVA. Miriše kao sam život, a kako i ne bi kad mu je glavni sastojak, bez obzira na recepte stare i pedeset do stotinjak godina, koji su se prepisivali s koljena na koljeno, sočna i fina, premda često, ako je zrela otpala sa grane i malo natučena, i posmeđila, domaća JABUKA.

To voće spoznaje, plodnosti, grijeha, seksualnosti i strasti, prevare i smrtnosti, ali i ljubavi i zdravlja, koje je, prema Knjizi Postanka Eva ponudila Adamu kako bi ga zavela, kojim su stari Rimljani završavali svoje bakanalije, da bi se njime pročistili od preobilnog uživanja u jelu, a Englezi na brodovima prenijeli u zemlje Novog Svijeta, s pravom nosi naslov kraljice među svim voćem, jer kažu da je upravo ona najrasprostranjenije voće na svijetu, s više od 8 000 poznatih vrsta kojima se već tisućljećima vesele ljudi i životinje na svim kontinentima.

Malo je poznato da ova kraljica voća pripada porodici Ruža (Rosaceae uz svoje sestre: dunju, mušmulu šipak, i vjerovali ili ne i jagodu), Rodu Malus ((jabuka = lat. malus, zlo = lat. malum). Poznato je da su je Norvežani u svojoj mitologiji zvali voćem vječne mladosti, Kelti voćem života, plodnosti i braka, Kinezi voćem mira i ljepote, Grci voćem razdora među tri najljepše božice, jer se umjesto Ateni i Heri, dokotrljala u ruke lukavoj božici ljubavi, Afroditi.

Za Kršćane jabuka je voće iskušenja ali i simbol iskupljenja, te se kao znamen ljubavi , plodnosti i blagostanja , sreće i napretka, ali i simbol ženske ljepote i obećanja, u dane blagdana poklanja dragome, i onima koji su nam srcu mili, a često se spominjala i u brojnim narodnim pjesmama. Koliko su bile popularne govori i činjenica da je Franz Joseph Haydn, za glavnu temu svoje Londonske simfonije izabrao upravo našu tradicionalnu pjesmu u kojoj se ljepota djevojke Jelene personificira Jabukom Zelenom ...

Oj, Jelena, Jelena, jabuka zelena,
Oj, Jelena, Jelena, jabuka zelena,
Oj, Jelena, Jelena, jabuka zelena.
Pod njom rasla trava, ditelina,

Nju je žela Jelena, gizdava divojka,
nju je žela Jelena, gizdava divojka.
Zlatim srpom, zlatim srpom, bijelimi rukami,
zlatim srpom, zlatim srpom, bijelimi rukami.

Ča odriže Jelena sve pred konje vreže,
ča odriže Jelena sve pred konje vreže.
Jite, pijte, jite, pjite, moga braca konji,
jite, pijte, jite, pjite, moga braca konji.

Zutra ćete daleko, daleko putovat,
zutra ćete daleko, daleko putovat.
Novu cestu, nova cestu, po moju nevestu,
novu cestu, nova cestu, po moju nevestu.

Postoji i predaja kako je Adamova jabučica, koja je u muškaraca vidljiva na vratu, dok u žena nije, nastala od jabuke koju je Eva dala Adamu, a on je od straha ugledavši Boga čitavu progutao, te zaboravio gutnuti, pa je tako ostala vidljiva na vratu, kao znak izdaje. Ova je ukusna voćka, k nama u Europu došla iz Istočne Turske i Kavkaza . I tako nam je domaća jabuka, kakvih je svake jeseni i dalje prepuno i moje roditeljsko dvorište u zavičaju stigla iz Azije, putevima Aleksandra Velikog, koji je prema predaji oko 300 g. p.n.e. donio u Grčku jabuke koje su imale moć produžiti zdravlje i život čovjeka i 400 godina. Ne znam je li netko od njegovih doživio i 100-tu, i jesu li alkemičari uživali u finim pitama od jabuka, kakve je pravila moja baka, al čitala sam da su jabuke i oni smatrali božanskim voćem, a zbog pentagramskog oblika rasporeda sjemenki u središtu ploda smatrali su ih simbolom spoznaje i slobode.

Da ne pričam povijesne priče, prepun ih je Internet, nadam se da se i u Vašim domovima ovaj vikend priprema pita od jabuka kakvu sam i sama spremila, u čast Svjetskog dana jabuka, koji se od 1990. godine slavi u školama i po raznim udrugama kod nas u u svijetu. Radila sam je po receptu moje mame (s malom varijacijom, što sam umjesto masti stavila maslac) koji sam još kao djevojčica dobro upamtila, premda ju je ona bez po muke pravila bez šalabahtera, ''iz glave", kako joj je prenijela njena mama, a baki prabaka.

Za tijesto bi uzela oko pola kilograma glatkog brašna prosijanog sa jednom vrećicom praška za pecivo, uz jedan čitav, na kockice isjeckan hladni maslac (ako nije imala domaće masti) koji bi sa oko 120 grama šećera, 2 žumanjka i 2 jušne žlice kiselog vrhnja, sve skupa utrljala u brašno i mijesila dok ne bude glatko tijesto. Njega bi podijelila i umotano u čistu krpu stavila u hladnjak da odstoji neko vrijeme, dok napravi nadjev od jabuka i cimeta. Grubo bi naribala oko kilogram i pol naših domaćih jabuka, koje bi joj ubrao tata. Na jabuke bi dodala jušnu žlicu šećera, vrećicu vanil šećera i malo cimeta. Ubrzo bi krupno naribane jabuke pustile sok, koji smo moja sestra i ja voljele piti, kao što to voli i moj Marko.

 

Niti on, kao ni ja baš i ne voli grožđice, iako bi ih mama tu i tamo znala prošvercati u nadjev, jer ih je tata volio. U međuvremenu bi namazala lim maslacem i razvaljala prvi dio tijesta tanak oko pola centimetra, jer smo svi voljeli pitu s puno nadjeva i tankim tijestom. Nakon što rasporedi nadjev, razvaljanom drugom polovicom tijesta prekrila bi naribane jabuke i izbola vilicom, a često bi dala meni da to učinim, što bih jedva dočekala. Slijedilo bi nama djeci duuugih 40-ak minuta čekanja da se kolač ispeče, u peći na drva, koja bi moj otac posebno brižno nacijepao za tu priliku.

Gledam ovu svoju modernu pećnicu i razmišljam što bih dala da sad imam jednu takvu peć na drva na 6-om katu zgrade u kojoj samo mogu sanjati o pucketanju cjepanica u svojoj kuhinji....Al' što je tu je, dobra je i ova sa ''mali milijun'' tehnoloških čudesa na gumbe iako neće nikad zamijeniti ONAJ osjećaj kad osjetiš miris i zvuk još vlažne cjepanice u ognju i opojni miris pečenih jabuka mog djetinjstva.

Od pite od jabuka više sam voljela samo ušećerene jabuke koje sam kao dijete kupovala u slastičarnici pored škole, držala ih promrzlim prstima za drveni štapić u pletenim rukavicama za koje su se ušećerene crvene jabuke često lijepile, al' su bile najslađi slatkiš u hladnim zimskim danima, ako se ne računa sladosled od turskog meda i pečeni kesteni, kojih je bilo na svakome uglu, a prsti od njih bili bi crni kao u dimnjačara.

I dok završim ovu pričicu u gluho doba noći, u svome krevetu obraza rumenih k'o jabuka, s tragovima štaub šećera u kutu usana, spokojno sniva svoje dječačke snove moj sin. Miriše na komadić pite, koji je kradomice strpao u usta nakon što je već oprao zube. Možda sanja neku Jelenu, lijepu k'o Jabuku Zelenu ili Snjeguljicu koju će jednog dana poljupcem pretvoriti u živahnu kraljicu svog srca...Kako god, do tada će, nadam se pojesti još puuuno sočnih, zdravih jabuka i finih komadića pite . . .a to želim i Vama, jer vjerujem da se uz zdrave, domaće jabuke , kako je vjerovao i sam Aleksandar Veliki, može i te kako doživjeti 100-tu ( http://youtu.be/qDaT7xgFBs0 : ).... U istinitost stare engleske poslovice : "An apple a day keeps the doctor away" iliti u prijevodu: ''Jedna jabuka svaki dan potjerat će doktora iz kuće van. '', također nimalo ne dvojim pa odoh uz Jabuke...vino...i reš prepečen tost ... pjesmu koju smo tako rado pjevušili 80-tih u dugim zimskim noćima plešući sentiše u Omladincu, mirisni od pite, koju bismo sa tanjura skinuli, u prolazu iz kuće pred izlazak u grad, da se nađe, da se ne ogladni....

...Živi zdravi i veseli bili, čitavu zimu, uz JABUKE! : )

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Mikeš09
23.10.2012. 8:32
Jabuka danas, malo manje nego prije, puni dvorovi, jabuka danas puni stolovi ali ih na žalost slabo ljudi jedu a djeca pogotovo jer su im bolje banane... Priča je super...poučna i slatka kao naša Anka...


Još iz kategorije Grad



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: