Gotovo cijeli protekli tjedan više sam boravio u Đurđevcu, Kalinovcu i Koprivnici nego u Virovitici. Za Glas Slavonije i Hrvatsku prss grupu (Novi list, Glas Istre, Karlovačli list i Zadarski list) izvještavao sam o uhićenju razbojnika i dvostrukog ubojice iz đurđevačke poslovnice Fine. Razgovarao sam sa sucima, državnom odvjetnicom, odvjetnikom po službenoj dužnosti, susjedima, kolegama, prijateljima, sumještanima, rođacima i ocem hladnokrvnog ubojice. Pred zgradom Županijskog suda u Koprivnici čuo sam zveket lanaca kojima se bile vezane ruke i noge tog bešćutnog čovjeka.
Ne mogu vam opisati taj osjećaj. Kroz objektiv gledaš osobu koja je prije samo nekoliko dana ubila dva nedužna čovjeka, jednog, umirovljenika koji je sasvim slučajno baš u tom trenutku došao usitniti novac za svoju umirovljeničku udrugu i drugog, zaštitara - sumještanina i bratića, oca dvoje djece i to samo kako bi se dočepala novca za povrat kockarskih dugova. Pored tebe prođe čovjek kojeg si dan ranije na snimci sigurnosne kamere vidio kako hicima iz pištolja lišava dva života...
Neću ovdje ponavljati ono što sam već napisao . Htio sam samo objasniti zašto proteklih dana nisam stigao pisati blog.
Gledao sam večeras Latinicu s naslovom «Doživotni zatvor» Govorilo se o kaznama za okrutne zločince. Ako mene pitate, nisam za smrtnu kaznu, ali likovi poput Srđana Mlađana i ovog nesretnog kockara iz Kalinovca zaslužniju doživotnu robiju.
