I da sam ti samo tamnica, zlatna krletka u koju puštaš sve svoje strahove opet bi noćas zauzdao konje pored mojih usana.
Potez sam pera koji ostavi zarez na tvom dlanu.
Granica sam svih tvojih kaosa, pa puštam čuvare da ne udaraju pečate kada bježiš po dah razuma. A on ti slatko šapuće poput uklete kutijice s balerinom bez noge.
Cirkus ovdje ne gostuje. Imamo samo loše izvježban igrokaz sa jednim činom i 2 lutke popucalih šavova.
Ostavit ću noćas pustinju ispod tvojeg prozora. Odavde do Sibira pregršt neispričanih tragedija, pa ti ukazujem na to da oprečno ludilu nije čista svijest nego samo obrnuta proporcija tog istog uma.
Potpuno definirana sam ti apstrakcija. Nacrt koji se u tebe potpuno uklapa. Pa me hraniš svim tvojim napetostima.
Dodatak sam svim tvojim stimulansima, potenciram ih na entu. Bez ijednog dodira. Korijen sam mašte koja kreće iz tvojih zjenica. Pa me razapneš na križ vlastitih grijehova.
Bludnica sam. Sram sam skinula poput stare košulje. A ti me izgladnjuješ, te poslije ubireš sokove. Nasloniš me na zid i istražuješ sve proreze, da ti nisam možda skrila još ponešto što ti nedostaje.
Dekadentna sam u neumjerenostima. Potičem te na halucinacije, koje uspješno prisvajam pa te od njih odgovaram sve dok se ne stvori ovisnost.
Imam poneku šutnju za svaku tvoju strepnju. I lavinu odgovora za sve tvoje neizgovorene objede.
Znaš da sam neprocjenjiva i jeftina, koncizna i savršeno nedorečena.
Lascivna sam. Prijestup za koji se ne odgovara. Nisam kažnjiva. Samo sam plod svih tvojih nagona. I u to sam te savršeno uvjerila.
