KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Priroda društva

Dolje Windowsi, živio Linux

  Davor Suhan/Moja Rijeka           05.02.2016.
Dolje Windowsi, živio Linux

Svakoga dana na nekoliko sati ostavljam posao u kojem uživam, da bih obavio posao od kojega živim. Zaključujem kako je to nepravedno i zamišljam svijet u kojemu bih mogao neprestano raditi ono što volim. Vidim čistu zelenu prirodu. Sunčani je dan, temperatura zraka oko 22, sa sjeverozapada piri lagani maestral, more mirno do malo valovito, a cijena moga rada samo je unutarnja nagrada – osjećaj užitka koji se ne može platiti novcem. Kakav prekrasan san!

A u njemu sve je na svome mjestu. Nema krize, jer svaki čovjek radi za istu cijenu. U mome snu – ne smetnite s uma da ja ovo sanjam – to je psihološka, a ne ekonomska činjenica, što u nekom budućem vremenu (opet iz moga sna) u potpunosti mijenja fiziološku paradigmu gospodarskog upravljanja i organizacije društva, reprogramirajući načine razmišljanjaglavom u razmišljanje sa srcem. I tada, jasno to vidim, dešava se čudo:  

Društvena proizvodnja naglo raste, a čvrstu makroekonomsku ravnotežu gospodarstva jamči  stabilna psihička ravnoteža građana – održiva trajnim kolektivnim dogovorom koji svakom radnom čovjeku garantira pravo na korištenje cjelokupnog društvenog dobra za osobne potrebne, bez ikakvog ograničenja.

Da, dobro ste primijetili, rekao sam „dogovorom“, a ne ugovorom. U komunizmu nema ugovora, jer više ne postoji država – dakle ni sudovi – pa se ugovori smatraju nevažećim. Sve se radi na riječ, jer ljudi su savjesni i odgovorni.

I nema govora o tome da je to neka utopija!...San je doduše san, ali zbilja je zbilja – a u njoj je ova sanjana stvarnost apsolutno dosanjana istina. Pustimo na stranu sada Marksizam, i budimo realni: To je prirodna posljedica političke prosvijetljenosti Homo sapiensa na samom kraju njegove biološke evolucije – dugom razvojnom putu od neke davne zaostale vrste majmunskog primata u mudro i osjećajno misaono biće.

Više ne živi na kredit, ne skuplja, ne štedi, ne bankari i ne kamatari. Sada surađuje, stvara i dijeli. Daje i radi prema svojim mogućnostima, a dobiva i troši prema svojim potrebama. Njegovo ljudsko društvo je slobodni savez slobodnih građana, radnika i seljaka koji su odgojeni i obrazovani tako da brinu i skrbe jedni za druge.

No, da se odmah razumijemo. Ne prizivam prošlost, jer ona kao takva  nikada nije ni postojala, samo molim povjesničare, pisce, novinare, velečasne, političare i društveno-političke kritičare, one koji se plaše takvog  sna, da mi otvoreno objasne čega ih je strah? Ne tražim da se složimo u mišljenu, samo želim napokon čuti njihovu konačnu istinu:

Što je to u njemu krivo? Što je „zločinačko“? Što je „totalitarno“? Što je „diktatorski“?...

Ako je jedini problem u IMENU koje u nekima pobuđuje možebitne sablasne mentalne asocijacije, onda molim te učene ljude da mu izmisle neko drugo…Nema smisla da se obični ljudi u svojim zajedničkim snovima (u svijetlu neke pozitivne ideje o društvenom uređenju) spotiču i dijele na bizarnim nesporazumima oko čiste terminologije, a samo zato jer su školovani učenjaci pobrkali lončiće (miješajući krive putove i prave ciljeve).

Čudi me da se takva zbrka u glavi događa upravo u glavama kršćana, čije ostvarenje kršćanskog sna o pravednom društvu završava – gdje?...U kakvom društvenom uređenju?

I zato, opet vas pitam: Što je u njemu zločinačko, što je totalitarno, što je diktatorski?...

Možda postoji neka sistemska greška koja mi je promakla. San je ipak varljiva astralna zona misli i osjećaja pa je moguće da mi se nešto i potkralo. Ako se sjetite, probudite me.

 

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari




Još iz kategorije Priroda društva