Kada sam bila bosonoga klinka, kvrgavih koljena, žene od pedeset godina sam smatrala babama za otpis. Manje-više sve su nosile tada popularne trajne, lica su bila bez šminke, često izborana, a ruke su bile prepune žuljeva.
Sad kad sam ja pedesetogodišnjakinja, smatram da sam bila sasvim u krivu.
Osjećam se super i pedesete su godine u kojima se do sada najbolje osjećam u svojoj koži. Prestala sam brinuti što netko misli o meni. Neka selo priča ako ima što i ako im to predstavlja zadovoljstvo. Djeca su otfrknula, ne trebam trčati oko njih kao satelit, ne trebam im mijenjati pelene, pisati sa njima zadaće i brinuti kada će se vratiti sa večernjeg izlaska. Jedina briga je da budu financijski zbrinute. Kvrgava koljena i dalje imam, ali kompleksi su nestali. Štikle sam zamijenila patikama, a usku neudobnu odjeću trenirkom ili za svečane izlaske, tajicama. Prašine i paučine je oduvijek bilo i bit će je. Kratkovidna sam, pa ju zapravo ni ne vidim. A i sluh me pomalo napušta, čujem samo što mi odgovara. Kud ćeš bolje? Živjele pedesete.
PETAK
To je bilo sinoćnje razmišljanje. Oda o pedesetima. Danas je druga pjesma. Šepajući dolazim sa posla kući. Ona moja kvrgava koljena bole ko sto vraga. A i u kralježnici me nešto stisnulo. Kada bih bar imala vremena otići na kakvu masažu. Ali nemam. Paučina i prašina posvuda. Košara za prljavo rublje puna, a treba i nešto skuhati. Umorna sam ko pas. Petak je, dan za druženje, ali kome to treba? Jedino što želim je popiti nekakvu tabletu protiv bolova i je zavući se u krevet. Jebem ti pedesete, živjele dvadesete.
SUBOTA
„ Što je danas lijep i sunčan dan, što je danas lijep i sunčan dan..“ pjevušim od ranog jutra stihove Nene Belana perući prozore. Ustala sam ranom zorom prepuna elana i poleta. Skuhala sam duplu dozu kave i guštala u njoj sat vremena, a onda sam se bacila na posao. Volim kada mi je sve na mjestu, čisto i uredno. Prvo kućanski poslovi, a onda navečer druženje i ruženje do ranih jutarnjih sati. Dok petljam sa kućanskim poslovima, smišljam večernji outfit. Mislim da će pasti i brzinski šoping. Volim život i moje pedesete!
NEDJELJA
- Glupačo, znaš da nemaš dvadeset i da izlasci do ranog jutra nisu za tebe, to mi je prva pomisao. Ne pomaže mi ni trodupla doza kave. U glavi mi tutnji. Vučem se po kući kao prebita mačka. Kad sam kod mačaka, ova moja dva mačorana su glasniji nego inače ili mi se čini? Idem nešto skuhati za ručak, pa onda popodnevni odmor. Uh, jedva čekam. Bem ti, opet me boli kuk. Sinoć sam previše plesala. Ako popijem tabletu protiv bolova, boljet će me želudac. Sranje, kako god da okreneš, prestara sam za ovakve stvari.
PONEDJELJAK
U 5 i 30 se oglasio alarm. Volim rano ustati, popiti u miru kavu sama sa svojim mislima prije odlaska na posao. Guštam u tim malim ritualima. Treba znati uživati u sitnicama. Mi sa pet banki to znamo. Znamo si i organizirati dan i rasporediti posao. Genijalci smo u odnosu na ove klince od dvadeset.
UTORAK
Jebem ti alarm, tuli, a ja ne znam gdje sam. Treba mi još samo pet minuta. Samo toliko. I onda ustajem. Nakon 20 minuta otvaram oči. Sranje. Dobro da nisam zaspala na posao. Mrzim kada mi se to dogodi. Nema više još 5 minuta, nikada, obećavam sama sebi. Unutarnji glas šapuće - Aha, možeš misliti, do slijedeći puta. Nemam vremena za moje ranojutarnje rituale. Blažene dvadesete, bile su to godine dok još nisam bila rob navika. Vjerojatno ću cijeli dan biti nervozna i čangrizava. Ma hoću, sigurno.
SRIJEDA
Alarm, ustajanje, kava, posao, kuhanje, pranje suđa. To je sve što imam za reći. Ne priča mi se danas.
ČETVRTAK
Četvrtak mi je dobar dan. Prevalila sam polovicu radnog tjedna. Radujem se petku, vikendu i druženju sa dragim ljudima. Život je baš lijep. Treba se radovati malim stvarima i sitnicama. Uživati u njima. Mi sa pedeset to znamo. I cijenimo to. Ova dvadesetogodišnja klinčurija nema pojma o životu. Zato volim svoje pedesete.
I volim sve vas. A sutra..možda ću vas voljeti, a možda i ne. Ovisi kakav će mi biti dan. Pusa!
