Dobili smo stotine poruka podrške od kolega iz cijele Hrvatske i inozemstva. Od virovitičkih novinara ni jednu

Mrtvačke glave s ustaškim znakovljem i fašističkim pozdravom Za dom spremni, konstatacije da mrzimo sve što je Hrvatsko i da ne volimo grad u kojem živimo, etiketiranje da smo udbaši, četnici, petokolonaši, orjunaši, jugoslavenska bagra i što ti ja znam što sve ne, porukama da selimo iz Virovitice i začepimo gubicu prije nego što se spusti gusta magla naša su svakodnevnica nakon što objavimo kakav o članak o mlaćenju prazne slame u skupštinskim klupama, nepotizmu, lažima, podcjenjivanju građana, marifetlucima lokalnih dužnosnika ogrezlih u veći ili manji kriminal, nepoštivanju zakona, pogodovanju, ratnom zločinu ili o sramotnim nazivima ulicama iz nečasne povijesti hrvatskog naroda (10. travanja, Mile Budaka…)

To su tek prijetnje i sitne neugodnosti. Bilo je i fizičkih nasrtaja, razbijenih prozora, probušenih guma, otrgnutih brisača, crtarija oštrim predmetom po limu automobila i šaptanje na uhu u gužvi klubova: „Pazite kako pišete da se ne bi i vi strovalili niz stepenice“. Bilo je u tužbi, sve smo ih dobili!
Nakon najnovijeg vala prijetnji reagiralo je i Hrvatsko novinarsko društvo. Priopćenje je emitirala Hina, prenijeli su ga mnogi mediji. Riječima podrške javilo nam se na stotine kolega iz zemlje i inozemstva. Nude pomoć, ili ih jednostavno zanima što se događa.

Ugodan je osjećaj znati da u zemlji suženih medijskih sloboda imaš kolegijalnu podršku kad te vlast sofisticiranim metodama pritišće ili daje vjetar leđa budaletinama kojima je normalno uzvikivati fašističke pozdrave, prijetiti i na kraju, možda i udariti.

Rekoh, javile se kolege iz cijele Hrvatske. Osim Gradskog radija Virovitica, mediji naše županije ( i oni što u njima rade)šute: nit pitanja, nit poruke (makar u inbox ili sms), niti vijest da se dvojici novinara prijeti, nit tema da se kolegama otežava rad. Ništa!