Plenković o štrajku sindikata u školama: Ucjena nema, rješenja ima, razgovarat ćemo
Kujundžić ironizirao Beljakove prognoze o prijevremenim izborima 5. siječnja
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Kujundžić očekuje "oporbenu predstavu" o njegovu opozivu u Saboru
Štromar: Puno je teže bilo ući u ovu Vladu nego što će biti izaći
Mediji i suicid: Odgovorno izvještavanje može pomoći u prevenciji samoubojstava

Dobar dan, moje ime je Hrvoje. Kako Vam mogu pomoći?


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           30.12.2016.         1118 pogleda
Dobar dan, moje ime je Hrvoje. Kako Vam mogu pomoći?

Često puta dođem u psihološku napast da kritiziram vlast, i to na način da mi razne psihičke slike jure kroz glavu sto na sat. A onda se sjetim da sam i ja dio vlasti – jer više ne živimo u diktaturi, nego u demokraciji – pa se odmah u mislima prešaltam u prvu i počnem razmišljat polako i konstruktivno, svjestan da se u ovom modernom vremenu od mene traže drugarska rješenja, a ne samo kritike.

Tako se ovih dana, kao politički osviješten samoupravni demokrata, borim sa religijskim dogmama hrvatske Vlade u nacrtu proračuna za 2017., pokušavajući shvatiti ekonomske zakonitosti Božje providnosti, prema kojoj se očekuje nova ekspanzija mira i blagostanja, uz porast ukupnih rashoda iz državne kase za 6,7 milijardi kuna u odnosu na 2016.

Nisam ekonomista pa ne ulazim u zonu znanstvene računske analize, ali imam neka životna iskustva još iz ranog djetinjstva, koje sam stekao u doba takozvane društveno ekonomske stabilizacije, gdje smo uvijek bili u minusu, a živjeli kao ptice nebeske.  

Poanta je, sjećam se dobro, bila u štednji. I znam da je upalilo, jer nikada u podrumu i špajzi nije bilo više ulja, šećera, kave, sapuna, deterdženta, benzina i ostalih naftnih derivata nego u to vrijeme. Mi djeca bi se tome čudili. A roditelji su nam objasnili da je to radi gospodarske krize. Nisu nas dublje uvodili u teoriju i praksu samoupravnog socijalizma, pa je naš kolektivni pionirski zaključak bio da je gospodarska kriza neko stanje materijalnog blagostanja.

Tako je bilo onda. Ali gdje i kako uštedjeti danas? Onaj stari model više ne vrijedi, jer se socijalistička i kapitalistička kriza razlikuju kao nebo i zemlja. U socijalizmu je dno siromaštva bio dnevni post na mlijeku i žgancima, a rupe u proračunu krpale su se dobrovoljnim radnim akcijama. Time bi pokrili tekuće državne minuse, i još bi ostalo na kraju godine za podijeliti božićnice (što se onda zvalo trinaesta plaća). Sada je međutim drugo vrijeme, dno siromaštva praktički nema dna, i nema više radnih akcija jer svi su dobrovoljni akcijaši otišli u privatnike. A kad se nema, onda se nema, i tu jedino pomaže ušteda u proračunu. Pitanje je samo na koji način i na čiji račun.

Mišljenja sam da se oko toga ne treba raditi velika fama. Rješenje je izvedivo u jednom potezu: Smanjiti broj ministarstava. I to po jednostavnoj logici, da onaj resor kojemu se gubi svrha postojanja bude izbrisan iz registra izvršne vlasti – ili ga pripojiti Ministarstvu kulture, gdje se uvijek može kresati koliko treba.

No između ove dvije solucije, mislim da je bolje izabrati prvu, jer u slučaju navedenog pripajanja postoji opravdana bojazan da emisija Pola ure kulture dobije veću vremensku satnicu na nacionalnoj televiziji od trenutne – što znači više minuta za štiklece i komentare u S.P.N. rubrici „ispod crte“ (želite li to?).  

Ako se odlučimo na takav korak, onda je samo potrebno napraviti svaku pojedinačnu resornu analizu, red po red,  i zbrojiti dva i dva. Tek toliko da se ispoštuje pravna procedura i vrate ključevi od kabineta. Ili se može raspisati referendum, pa neka narod sam zaokruži koga treba prekrižiti.     

Da se mene pita, ja bih zaokružio Ministarstvo vanjskih poslova, čija svrha postojanja u sadašnjem političkom trenutku apsolutno gubi smisao. Razlog tome je tehnološki višak radne snage na svim radnim mjestima promišljanja i vođenja vanjske politike, jer smo tu u potpunosti, mentalno i duhovno, usklađeni sa stavovima i mišljenjima EU i SAD-a. I to u takvoj mjeri da teorijski i praktički ne trebaju postojati nikakvi realni rashodi. Čak ni telefonski troškovi – jer sa susjedima ionako ne razgovaramo, a naši prijatelji iz Bruxellesa i Washingtona uvijek zovu nas.

Dovoljno je samo ostaviti dežurnog kurira na centrali.

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu MOja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: