„Aj povuci ga, jače!"
Društvo je krivo za prvo uvlačenje dima u tebe? Postali ste ovisni o cigaretama, i dandanas proklinjete taj tinejđerski dan, kad ste pod odmorom na nagovor „zakon ekipe" zapalili, skoro se pogušili, želudac vam se zgrčio, došla vam je mučnina, zavrtjela vam se u glavi, al' najbitnije je bilo da ne budeš p*čka pred ekipom, i da postaneš dio super kul čopora.
„A de, pa neš' valjd' sok pit j*bote?!!"
Eh, a tek onaj dan kad ste kao jumferi izašli prvi put u grad, ono naučili na fine sokiće, Cappy, Cedevita, Bože sačuvaj alkohola pa to ne valja, a nije ti ni dobro od njega..
Ali opet nađeš se u malo „naprednijem čoporu vršnjaka" koju su ispraksirani dovoljno da bi te navukli na „aj jedna piva, druga", malo bambusa, i na kraju da te hitna vozi na ispumpavanje, presjela je „Dum dum" vodka! Ala baš te opalilo, ne vidiš gdje si, možda i propustiš kakvu zgodnu curu, zbog tog jer izgledaš kao kreten, zujiš, teturaš,padaš, zabijaš se.. Blaaaam!
A onaj ljepši spol, nimalo nije tako lijep kad popije..
Brže se šire nevine nogice, brže se predaje, izblamira se do bola, al bitno da je ispala uberkul svojim frendicama.
„Ovo moraš probat, vidim plave zmajeve!"
I ona najgora što se može dogoditi. Ekipa fuura ono neku travu, pa dok i zeleno postane lagano i dosadno, ide se na jače, na jače „halove", depresije, maštarije, lebdenje..
Bolje da lebdiš dok ljubiš djevojku, nego da se „rokačiš" tim glupostima.
Loše. Previše je dostupno, previše je ljudi koji pokleknu zbog okoline, na ono što zapravo ne žele, i na kraju postaju OVISNI.
I to sve samo, da budemo zakon među zakonom.
„Ima'l tko cigar?"
Tu nastupa svojevrsna agresija, ona najblaža, ponestane ti cigara, jaooo kaos, ludiš, „štrikaš", žicaš, kradeš, samo da nabaviš ono što trebaš, a trebaš otrov, trebaš se otrovati kako si navikao svakodnevno to činiti..
I tu nastaje agresija u tijelu,možda možeš s tim svojim govnima nekome narušiti život.
„E imaš za pivu?!"
Ona malo gora, alkoholna, od onih pijanih subotnjih noći, i nedjeljnog mamurluka, život ti se pretvara u komu.. Ti svaki dan imaš potrebu popit', pa makar maznio par piva. Pa kaže „Moja draga i ja i gajba puna piva, sunčan dan ma sve nam je milina.." Oopaaa.
A što činiš sebi? Svom tijelu? Svom zdravlju? Nebitno jel?. Eh da, a što je to?. Sve je stvar navike..
I tu nastaje agresija u tijelu. I možda možeš s tim svojim govnima nekome narušiti život.
„Vrijeme je za „pikicu" sreće!"
I došli smo na onu tabu, na najgoru ovisnost. Droge. Pikanje u vene, gutanje duginih tabletica za osjećaj zadovoljstva, za dizanje i spuštanje raspoloženja?. I to samo zbog jednog super partyja, gdje je ekipa bila luda, i nebi bilo fora da ne probaš jel?
I šta si napravio? Sr*nje, od sebe, i od budućeg života.
I tu nastaje agresija u tijelu. I možda možeš s tim svojim govnima nekome narušiti život, ponajviše sebi samnome..
„Počeli s dva kunića, sad bacamo na stol sto,dvesto,'iljadu!!"
Nisam htjela ni ovo preskočiti, neki su ostavili kuće i aute, i vikendice, i žene, na kocki.
Zakon je u jutarnjim satima, dok te nitko ne vidi, otići na roulette, bacit koju milju.
Ali ne dobiješ ništa, i tu postaje agresija u tijelu. I možda možeš s tim svojim govnima nekome narušiti život.
Najviše obitelji.
„Uvijek može i ide na bolje"
Ne kažem da trebamo bit' sveci, i živjeti pod staklenim zvonom, bez ičega.
Ok, i ako smo vezani za cigaretu, alkohol toliko jako da ne možemo odmah sad prestati, pokušajmo barem svaki dan smanjiti, zaigrati mozak, usmjeriti na nešto drugo u slučaju „traženja otrova" u tijelo..
Za drogu ne želim ni pisati, jer tko uđe u to, mislim da ne izlazi tako lako van iz toga, žalosno, ali eto realno..
Jel ne bi bilo bolje izlaziti van s ekipom, na cugu dvije, svjesni onog što činimo, da se dobro isplešemo, napjevamo, i uhvatimo neku zanimljivu osobu, a ono lijepo buđenje dan poslije bez mamurluka?
Jel ne bi bilo super, da si međusobno pomažemo, ako vidimo, ako je netko u nevolji, tipa „Puši ko' turčin"!, „Pije ko' smuk"!
Barem ću probati odvratiti pozornost, na ono što prvenstveno činiš sebi, a ujedno i drugima oko sebe..
I ja sam u ovisnosti prokletog „Bijelog Ronhilla", i svakodnevno govorim „Prestajem", al ne prestajem, ali prestati ću, jer znam da to mogu.
A možeš i ti, samo je potrebna volja i dobra snaga uma.
„Progresivno, laganini"
.. (lat. progressio) kretanje, pokretanje,unaprijed,napredovanje, postupno kretanje;
Ja to znam, ja to hoću, ja to mogu!
Reci to u sebi par puta, i ići će sve na bolje. Naravno, neki ljudi ne znaju, ne žele, nit' ne mogu,a takvi sami sebi samo mogu pomoći..
Čitam od nedavno knjigu „J*** mi se!" od John-a C. Parkin-a, i knjiga je mrak, za sve što te muči, za sve što predstavlja problem, mučenje, samo reci par puta „Ma j*be mi se živo za to, to i to", i možda bude lakše, meni nekada pomogne.
Dakle, sad želim zapalit' i nije me briga, ponovim ove dvije krasne riječi par puta, i barem je stavim na „čekanje" neko vrijeme..
„Sistem: Ja bitan, oni nebitni"
Pa haj'mo nemoj „cugat" okolo, i skrivat' svoje pravo JA, zbog neke šrotne ekipe,ili nekog drugog izvora motiva koja te neće ni u životu hraniti, nit oblačiti, nit ti plaćati net, ni struju ni vodu..
„Preusmjeri dalje"
Usredotočimo se na neke ljepše životne darove, za to vrijeme što bi se punili agresivnošću, idemo nekome pokloniti osmjeh, savjet, toplu riječ, zagrljaj, ljubav..
„Mozak on, potreba off"
Možda nam ljubav ili bilo što drugo, nešto što bi ispunjavalo onu prazninu, koju punimo onim poznatim govnima otvori oči na neke stvari, kako krenuti za boljim životom..
Ekipa, živili!
