Nekoga veseli zraka sunca ujutro kad mu obasja i okupa lice svojom toplinom, a nekog ni više ni manje nego 100 eura u džepu.
Da ne bude zabune, u ovoj kolumni uhvatit ću u analizi osobe kao psihofizičko biće.
Dakle, što je to sreća? Nekome će jedan topli, snažni zagrljaj podići razinu serotonina u sekundi, i osjetiti će svu sreću ovoga svijeta, još pogotovo ako je to onaj savršeni, iskreni zagrljaj, a nekome može pomoći samo neka para da se nađe, neke super luksuzne vile, nabrijani auti, lijepi muškarci i žene, tona alkohola, dijamantni zubi, zlatni lanci i ostale nebitne stvari...
Hm.. A sad vi mislite da nisam „sva svoja" jer se pitate sigurno - „Aaaa Ines, kao da ti ne bi htjela imati 100 vitamina E u novčaniku, kao da ti ne bi voljela voziti ekstra aute, i kao da ti ne bi voljela super kul bazen, pored ogromne kuće, s tri kuhinje, četiri kupatila, i deset spavaćih soba?!!
Pa, halo, dragi moji, tko ne bi? Prvenstveno smatram da je u životu bitno biti sretan s malim stvarima, kako se igrom životne sreće i onih famoznih „sretnih zvijezda" pod kojim smo rođeni ne bi slučajno rastužili kada nam ona okrene ploču na nesreću.
Što će meni pun kufer para ako ja nemam normalan odnos s okolinom, dakle poštovanje, komunikaciju, druženje, bez obaveza, da me ljudi vole ne kao predmet već kao osobu, da me ne gledaju očima, nego srcem... Što će meni super luksuzna vila i bazen, i najluđi auti ako sam ja izgubljena i sama u svome svijetu...
Što će mi dijamantni zubi, zlatni lanci, kad je srce jedino ono iskreno i pravo što isijava iz čovjeka...
Džabe ti sve, ako ti nisi čovjek. Neće ti pomoći ništa. A većinom ljudi koji imaju sve puni su zapravo frustracija koje iskaljuju prema onima običnima oko sebe. Milijuni ljudi svakodnevno umiru zbog gladi, neki nemaju što obući, neki se smrznu do smrti, mnogi obolijevaju zbog nepravde, mnogi umiru od bolesti, jer nemaju normalne uvijete za život.
Neki na poslu gledaju da dobivaju povišicu, dok netko bi bio sretan s minimalnom plaćom, a davao bi i više od ovog koji želi više.
Netko nema što jesti, dok se neki gađaju hranom. Netko nema što obući, a netko baci komad odjeće nakon prvog nošenja.
Netko je izgubio vid, a netko nije sretan što vidi, što ima mogućnost, taj predivan dar...
Netko će cijeli život provesti u kolicima, a nekom se lijeno podići s kreveta da napravi nešto...
I kako da život, svijet bude pravedan? Kad ga ljudi čine upravo ovakvim kakvim jest. Da, mi svi imamo dušu u srce, i kad bi si svi onako međusobno pomagali, i uvažavali jedini druge, život bi bio sretniji i ujedno i ljepši...
Kad ti netko drag zaplače, ne smij mu se, zagrli ga daj mu utjehu...
Ako je gladan i žedan, nahrani ga i napoji ga... Ako je sretan, smij se s njim!
Ako je bolestan, budi uz njega koliko god je to moguće...
Eh, kad bi svi bili sretni, ne bi ovaj svijet postojao...
Previše su ljudi vezani sami za sebe, i svoju korist, a dobro znamo da nam treba promjena, a tu promjenu nekome može pokrenuti samo jedan osmijeh, stisak ruke, topli zagrljaj i iskrena riječ...
Jer,danas smo svi mi ljudi, ali teško tko je čovjek.
Komentari
Dragulji kojih je sve manje!
I sretan sam sada, uskoro će svitanje, novi dan!
Kada čovjek daje neki komentar na određeni tekst, dobro razmisli što piše. Od vas bi bilo korektno spomenuti ime biskupa i biskupije, kako bi se vaša tvrdnja mogla provjeriti. Nabacivanjem nekih poluistina dajete ružnu sliku o svom komentaru, a onda naravno i o sebi.
Župni dvorovi, kako ih mi kolokvijalno nazivamo, imaju dovoljno prostora za primiti umirovljene svećenike, a da ne govorimo o svećenicima koji bi ih rado primili.
Mislim da je odgovor kvalitetan.
Pozdrav!
Kao vjernik sam tužan kada svakodnevno gledam, čujem, pročitam o licemjernosti u Vašim krugovima.
A sada nešto o vjerodostojnosti.
Skoro je jedan naš biskup poslao upit svećenicima u svojoj biskupiji, tko bi bio spreman primiti na neko vrijeme u svoj dom umirovljene svećenike, jer je dom za njih u izgradnji. Javilo ih se ukupno 0-nula. Poznato je i zašto
Nije mi zaista cilj pljuvati po nekome, ali je više nego tužno kada čovjek tako nešto čuje (iz svećeničkih usta).
No, ne sumnjam da Vi imate i na ovo "kvalitetan" odgovor"!
Lijepi pozdrav!
Svatko sudi po sebi!
Pozdrav!
Kad o ljubavi prema Bogu i bližnjem govori netko tko je u više navrata uhvaćen da radi baš suprotnom to bi bilo kako bi rekli malo licemjerno a našla bi se i neka teža riječ.
Pozdrav!!
Zar moj poziv na ljubav prema Bogu i bližnjemu unosi nemir, destrukciju i negativno raspoloženje? Molim kvalitetan odgovor!
Pozdrav!
Ako netko unosi nemir, destrukciju i negativno raspoloženje onda ste to vi.
Pametnome dosta.
najveca sreca dolazi iz srca
treba drugima pomagati
gledajmo vise na druge nego na sebe
nemojmo samo na sebe gledati, pruzimo drugima srecu, veselje i zdravlje
Zar morate stalno unositi negativno raspoloženje. Činite i mene i Ines nesretnom. Zar vam je to cilj?
Pozdrav!
Nemoj čekati vječnost da ostvariš sreću, to su laži. Život je jedan, treba ga živjeti sada i ovdje. Danas!
Učini ono što je tebi drago, ali tako da ne povrijediš druge.
Ne slušaj ove što propagiraju ljubav prema bližnjem, a ogrančivaju svima pravo na ljubav pa i sebi.
Kao mladoj osobi, i ne samo mladima, sreća je ideal. Kako taj ideal ostvariti? Nećemo ga ostvariti žaleći se na teška vremena i manjak osjećaja ljubavi kod drugih ljudi. Sreću ostvaruje svaki pojedinac na osobnoj razini i tu mu sreću nitko ne može pomutiti. Sreća je osobna stvar svakoga pojedinca.
Tvoja želja za srećom svih ljudi je na prvi pogled utopija. Zašto? Sve ovo što bi ti poželjela drugima je zapravo neostvarivo ovdje na zemlji. Pretpostavljam da znaš da je Isus Krist svojim revolucionarnim pokretom s geslom "Ljubav prema Bogu i bližnjemu" pokrenuo promjene. Nažalost, sve je uvijek stvar izbora pojedinca, hoće li ili neće prihvatiti taj program.
Na kraju, sreća koju i ti i ja priželjkujemo ostvariti će se tek u vječnosti. Do tada nam ne preostaje ništa drugo nego da u osobnoj sreći usrećujemo druge i tako činimo ovaj svijet ljepšim i ugodnijim za življenje dok se ne dogodi vječnost.
Pozdrav!
