Banner
Ministar Marić: Vjerujem da neće doći do nestašice lijekova
Ured Predsjednika RH objavio kompletnu korespondenciju s Povjerenstvom
MUP: Svakoga dana jedna osoba pogine na hrvatskim prometnicama
Grmoja: Novac za pomoć gospodarstvu naći ukidanjem županija
Božinović: Koncentrirat ćemo se na kažnjavanje zbog kršenja mjera
Udruge traže stimulaciju za sestre koje skrbe o Covid-19 pacijentima
Izbori u HDZ-u nastavljaju se u studenome

  Šapat srca

Dnevnik jedne (ne)obične djevojke Ines: Nema naslova

  Ines Golić           24.10.2014.         2855 pogleda
Dnevnik jedne (ne)obične djevojke Ines: Nema naslova

Ljudi moji da li nam se smak svijeta bliži,
da li ćemo živjeti kao kinezi na riži?
Ili ćemo piti tabletice da nas kroz dan drže,
da li će vrijeme teći brže?

Majka Priroda okrenula nam ploču
postali smo više aktivniji noću.
Izgubili smo i četiri godišnja doba,
rasprostranjuje se zavist i zloba,
Nesnosno rastu cijene za hranu,
Pravimo se fini, nemamo manu.

Ne marimo više ni na biološke sate,
ne otvaramo drugima na stol karte.
Hranimo se brzo, visimo u fast food-u,
a onda se kaznimo u teretana mood-u.
Pijemo, pušimo, smeće bacamo na pod,
„uzimamo“ se kao da nitko nikome nije rod.

Bez probnog seksa, ne možeš biti u vezi,
a onda se diskutira o moralnoj tezi.
Poljoprivreda loše stoji,
malo se novca broji.
Ljudi se bore, sve od sebe zemlji daju,
A od toga nema vajde na kraju.
Posla nema, ogročeni smo i ljuti,
jer „visoka noga“ nam sudbine muti.

Neki milijune na računima skrivaju,
Ali s vremenom se polako otkrivaju.
Žalosno je što sve više nema ni kune u đžepu,
Izgubili su sve,ne plaćeni računi u HEP-u.
Zaostale plaće, sve se više štrajka,

Dobro je dok ima vode i korice okrajka.
Izlazi se van, sve se više sukoba i krvi,
populacija nam se polako ali sigurno mrvi.
Sve više umrlih, rođenih sve manje i manje,
Pa dobro,zašto žene ne dovedete u drugo stanje?!

Ah da, teško je to u današnje vrijeme,
Nije fora u jednu pravu „posijati“ sjeme.
Dominira nasilje svih mogućih vrsta,
kad nam je dosta, dignemo u zrak srednjeg prsta.
Ne poštujemo najmilije, niti jedni druge,

A kad se dogodi smrt, hoćemo umrijeti od tuge.
Bolničke čekaonice pune su kao čep,
Nemamo za lijekove, vučemo se za rep.
Kao da je bitno jesi mlad ili star
svi smo mi isti, kad se ustanovi neki kvar.
Svadljivi smo, razdraženi, kao s pijaca babe,
uključi se! Nedaj da ti drugi mozak rabe.

Staze, igrališta, parkovi skroz na skroz prazni,
bolje twitter, face i instagrami razni.
Kad izgubimo sebe, drugi se igraju s nama,
u školi smo bili sretni ako je bilo podriguša salama.

Danas i na kulen gledaju mrko,
Pa brate mili tis' puk'o!
Sve ovo što nam se događa, napravili smo sami,
dosadni su i filmovi s 60% reklami.
Mi bi da nas vole, a nebi htjeli voljeti,
tko bi tom divnom osjećaju mogao odoljeti?

To nam još jedino što nam ostaje,
neka bude kako bude, dosta je!
Iz dana u dan, sve skoro ista priča,
Došli smo do nekih novih otkrića.

Kako bude da bude, zajedno trebamo biti,
izazvati osmjeh, suze skriti.
Da se uvijek dobro snađemo,
nekome u dugom zagrljaju nađemo.
Nije nas briga za grube poglede,
niti za one što špijuniraju kroz dvoglede.

Koga briga da li ste sretni ili tužni,
ružni, tužni i do Boga dužni.
Svatko nek se bavi svojim životom,
na kraju plati Božjom dobrotom.
Kako bude, neka bude, bit će
čujem na dnevniku o eboli priče,

Nagodinu cjepiva, ekstra cijena,
ali to ništa ne mijenja.
Svakim danom neka promjena plana,
od straha dajemo gatari da čita s dlana.
Kao da netko može promjeniti na bolje,
popijemo kavu i odmah smo bolje volje.

Sve što smo imali više nemamo,
samo uspomene u memoriju spremamo.
Ne znamo koliko je ostalo u pješčanom satu,
dok nam više sile ne udare po šah – matu.
Ovo je igra, mi smo borci,
na ono najbolje žestoki lovci.

Šta imaš od Ferrarija i zlatne pipe,
kad svi ostajemo bez lipe.
Pod zemljom svi isti postajemo,
dio nekoga ponosno ostajemo,
u spomen na to kakvi smo bili,
što smo rekli a što skrili.

Ova pjesma naslova nema,
jer se upravo za objavu sprema.
Smak, svijeta? Koga briga?
nama je prva liga!
Živjeli.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Autor Lj.R.W.
30.10.2014. 23:41
Ines, a da se vratiš ipak kolumni u prozi?
jedna.
26.10.2014. 6:08
gosp. grin_pz u histeričnoj euforiji se lagano previdi prava istina. zato spustite malo loptu ašeg oduševljenja na zemnju.
grin_pz
25.10.2014. 10:06
svaka ti cast Ines, predobra je kolumna veliki plus za sve sto si napisala
svijet je takav postao ljudi manje vjeruju manje se mole,sve manje ljubavi ima između ljudi,nije ni cudo da su takve vremenske prilike samo onaj iz koreje sta cijelo vrijeme testira nuklearne bombe te ratovi te terorizma sve to djeluje na prirodu,zato ljudi budimo slozni ljubimo jedni druge,budimo ko braca pomazimo jedni drugima,mislimo na tuđe osjecaje nemojmo samo na sebe gledati i misliti,molimo za cijeli svijet za druge,bolesne za siromanse, za djecu,za tuzne usamljene,da nam se Bog smiluje i ucini svijet boljim, i prirodne situacije da budu ljepse normalnije, hvala Ines na jos jednoj kolumni, stvarno je predobar dnevnik i zanimljiv, i tema u kolumni i super je sve napisano :*


Još iz kategorije Šapat srca



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.