Dnevnik jedne (ne)obične djevojke Ines: Nadrealizam

Pozavršavali smo škole, fakultete, dobili diplome
Bez veze ne mogu ni po ulici skupljat kartone
HZZ stranice na google-u sa zvijezdicom označeni
Baca mi novi okvir, „0“poslova upravo pronađeni
Snalazimo se kako znamo i umijemo,
sa živcima i ono malo nade ubijemo.

Beremo duhan, sunce nam mozak sprži
Nemam pojma koji me Bog u polju održi.
Neki uživaju u udobnim naslonjačima od kože
*ebiga, baje su, njima se može.
Drugi se trgaju da stvore nešto svoje,
ali se ovih „viših“ vlasti boje.

Ženimo se, udajemo iz koristi ili ljepote,
još gore ako imamo više nijansi dobrote
Bit ćemo zgaženi dok si rek'o keks
Oladi glavu, popij jedan Beck's.
Gdje nam je dostojanstvo, gdje je poštenje?!
Tko će koga na kraju moliti oproštenje?!

Sve više boleština, sve gubi svoj prirodni tijek
Podižu se cijene, treba novca za lijek.
Ismijavaju se nemoćni, bolesni i ljudi džepova praznih,
a stvarno nas ima „pacijenata“ raznih.
Netko je pun „ko' brod“ jer ima para,
a netko ima samo umjetničkog dara.
Pjevali, plesali, crtali ili dnevnike pisali,
na kraju života, svi smo isto disali.

Poznati uživaju u srebrnim pipama
a mi ne znamo što bi sa žutim lipama.
Neki su „Made in China“, neki nose marke
Šta me briga, obične tenisice ili starke.
Odijelo nije gospodin, haljina nije dama
osoba nije osoba ako nema trnuke srama.

Svi smo mi isti, bili veliki ili mali
Tražimo pomoć kad smo na dno pali.
Novac kupuje relativno sve, ali najbitnije ne,
Iskren osmijeh, i onaj zagrljaj snažan,
Onaj osjećaj kad si nekome važan.
Ne može se kupiti majčin savjet, i njene ruke
Život nije život, ako nema pokoje muke.
Ne može se kupiti onaj blistavi sjaj u očima
Na kojeg misliš i ne spavaš noćima.

Ne može se kupiti ni emotivna strast
Nemoš' više kupiti ni kvalitetnu mast.
Čvarci su prije bili šrot, sad su elitna hrana
Snižena je i fina kobas'ca trajna.

Koliko god ovo glupo zvučalo, ipak čitaš do kraja
bit će posla valjda do sljedećeg prvog Maja.
Ne osuđujte se po izgledu ili rasi.
svejedno se svi gubimo u istoj masi.
Ništa nije izgubljeno sve dok imamo volje,
Glave gore ljudi moji, bit će bolje!

 Živjeli Vi meni do sljedećeg pisanja i čitanja!