Toplo ili hladno.. Ugodno ili neugodno, iznenađenje ili razočaranje, dobro ili loše, visoko ili nisko, veliko ili pak malo.. Bogat ili siromašan, dobar ili zao, vrlina ili mana.. Uspon, pa odjednom pad...
Ovi elementi su mi prvi pali na pamet, pa ću odmah od toga napraviti onako jedan predzaključak svih navedenih suprotnosti, gledano na društvo i na sve ono što nas okružuje svakodnevno.
Postoje tople i hladne osobe, bile to na prvi pogled ili drugi, nebitno je.. Znači upoznajući neku novu osobu odmah možemo steći onaj krasni „prvi dojam" pa u sebi pomislimo „Jao kako je drag/a, ili žari nekom toplinom, lijepo je u njegovom ili njezinom društvu.".. Ili ćemo pak suprotno od toga, upoznati neku osobu, i već kod prvog rukovanja osjetiti i pomisliti „Leeeed ledeni, loša nam je komunikacija, sve je nekako usporeno, nema dinamike, nema ničega, prazno je"... Ugodno je upoznavati nove ljude i početi s novim razmišljanjima, divno je probati nešto novo, neugodno je kad shvatiš da to možda ipak nije to... Iznenađenje je kad te poznanik,obiteljski prijatelj,momak, djevojka ili netko od ukućana dočeka otvorenih vrata, raširenih ruku, a onaj fini zagrljaj pun energije koji kad se prebaci na tebe, jednostavno dobivaš osjećaj da ćeš svaki čas poletjeti, sve su to sitnice, ali vrijede više od ičega na ovom svijetu...
„Kad stoje kao „drvena Marija"
Razočaranje je, kad se odnos među ljudima poremeti, i svatko gleda na svoju dobit, ne mareći za ostale, doduše, pričamo o jednom obično zagrljaju drage nam osobe, razočarali bismo se da se na primjer sletimo u zagrljaj nekome, a on/a te dočeka onako stojeći kao „drvena Marija", jedva da vam obuhvati struk ili vrat, onako reda radi, dođe Vam da istog trena propadnete u zemlju.
Daješ najviše i najbolje od sebe ponekad, a dobiješ ništa... Dobro je kad čovjek ima nekoga kome u potpunosti može vjerovati, zaplakati, smijati se, razgovarati, tračati, popiti kavu, pivu, prošetati, provozati se, izaći, isplesati se, ma sve što srce poželi. Loše je ipak to što je danas rijetkost pravo prijateljstvo, prava ljubav, prava osoba... Pravo pokazivanje, primanje i davanje osjećaja, sve je iskreno...
„Tko visoko leti, nisko pada"
Neki ljudi jednostavno lete visoko nebom, uzdignute glave, a nemaju dragog pojma kako život brzo može okrenuti ploču. Letiš, lebdiš, i odjednom tako nisko padneš, da samo vidiš dno dna, i samo moliš da isplivaš na površinu, jer to je temelj života zapravo, biti prizemljen, stajati čvrsto na zemlji..(podrazumijeva se pod time da čovjek bude uljudan, pošten, obziran...) Veliki ljudi nikad nemaju dovoljno da se „nahrane" parama, većina bogatih što više ima još više i traži, jer nikad nije dovoljno, oni mali,siromašniji niži stalež sretan je da ima za kruh i mlijeko, i ono što ima zadovoljava njegove potrebe, čovjek se ne žali, ali ne bi mu bilo od viška da postane onaj od većih, jer bi on ostao isti bez obzira na sve, a onaj koji je navikao na veliko tražiti će još veće, a manji može dobiti veće, ali od tog većeg više tražiti neće...
Dobar čovjek, zauvijek ostaje dobar, a zao može birati, ići istim putem ili na popravni ispit.. Vrlina je smatra se u današnje vrijeme biti loš, a mana je dobrota u čovjeku, kako se vrijeme promijenilo, promijenili su se i ljudi...
Uspon je za svakog od nas čudo, tad osjetimo svaki otkucaj svog srca, nabacimo najslađi osmjeh na lice, dignemo glavu visoko, jer znamo da smo u nečemu uspjeli, ponekad možemo doživjeti neki pad, neki udare slabije, neki jače o tlo, kako bilo da bilo, ljudi smo svi od krvi i mesa, ovakvi onakvi, takvi ovakvi, nebitno je... Ali možemo promijeniti i sebe i druge oko nas...
Krenimo ispočetka..
Od danas probajmo razmišljati ovako (barem probajte ako ništa drugo):
Nakon pada, neću ostati ležati, podići ću se i pokazati pravi uspon, pokazati ću da zapravo mogu sve što želim!
Poznajemo svi svoje mane, ajmo ih zamijeniti za neke fine vrline.
Ako smo činili zlo,namjerno ili ne namjerno sebi i drugima truditi ćemo se (p)ostati bolji, i nastojati imati ono dobro u sebi.
Ako sam bogata, pomoći ću onome kome je potrebna pomoć, barem ako ništa drugo da se osjećam bolje i korisnije, a onome drugome bit će to neizmjerna zahvala doživotno, ako sam siromah, siromah sam, zadovoljna sam sa onim što imam, i težim ka boljemu.
Budimo sretni s malim stvarima, jer ćemo s većim biti još sretniji.
Leti nisko ako te jednog dana sreća ponese visoko ka nebu, letjeti ćeš ali se nećeš bojati pasti, jer ti možeš sve.
Loše pretvorimo u dobro.
Umjesto da razočaramo nekoga, pripremimo neko slatko iznenađenje.
„Ono što te ne slomi to te ojača".
Ugodno se iznenadi, ali ugodno se i razočaravaj u životu...Neka ti ne bude neugodno jer biti će toga još dosta, stvar je navike.
Toplo neka ti žari u srcu, a kroz život putuj hladne glave, nema bolje opcije, testirano je.
Ili ovako ili onako.. Ti biraš za sebe!
Živili!
