LUKAVAC - Od kada sam prije deset godina došao živjeti u selo gotovo se ništa nije promijenilo. Sada smo dobili kilometar asfaltne ceste kroz selo, ali blato i prašina su ostali. Djecu nam u školu vozi autobus pun prašine, pa je sramota što u školu dolaze prljava. Takvo stanje ne mogu promijeniti mještani, već političari, kaže Ante Gučanin, koji je zajedno sa sumještanima prošetao novosagrađenim asfaltom kroz Lukavac.
Prije rata u selu su se mještani poglavito bavili poljoprivredom. Većina stanovnika srpske nacionalnosti odselila se, a poslije rata doselili su se izbjegli Hrvati iz BiH. Iako je Lukavac prigradsko naselje Slatine, o potrebama stanovnika dosadašnje se vlasti nisu previše brinule. Političari su se probudili tek pola godine prije lokalnih izbora. Obnovljena je javna rasvjeta, prokopan je kanal, a počela je i obnova društvenog doma.
– Sve je to lijepo, ali treba asfaltirati i “bijelu cestu” kako bi Lukavac bio povezan s gradom asfaltom. Kršćani smo, a u selu nemamo crkvu. Bunare poplave bujice pa nam trebaju gradski vodovod i plinovod – podsjeća Ivo Tomić.
U selo su prije tri godine stigli španjolski vinari i proizvođači šampanjca iz tvrtke Freixenet. Pogledali su okolna brda, procijenili kvalitetu zemljišta te s lokalnim vinogradarima dogovorili suradnju i podizanje 20-ak hektara novih vinograda. U tijeku je gradnja podruma i punionice vina.
– Lukavac mijenja svoje lice nabolje i nadam se da će vrlo brzo imati cjelokupnu komunalnu infrastrukturu. Promjene se događaju, ali za sve to treba vremena i novca – kaže Damir Kufner, predsjednik MO.
