Banner
HUP: Negativan utjecaj lakšeg uvoza iz Latinske Amerike na domaće proizvođače hrane
U pola godine prodano 41.257 novih vozila, rast od 6,3 posto u odnosu na lani
Očekuje se rekordan prinos pšenice i urod veći od milijun tona
Svečano otvoreni 59. Đakovački vezovi Šokačko se razigralo kolo...
Međunarodni festival folklora u Koprivnici i Kalinovcu od 9. do 13 srpnja
U Karlovcu nevrijeme rušilo stabla i telefonske stupove
Vučković: Trebamo smanjiti potrošnju plastičnih vrećica

  Priče iz šnajderaja

Divljak, zvijer, čovjek - zvijer

  Sunčana Janovich           28.10.2022.
Divljak, zvijer, čovjek - zvijer

Šuti, ne govori, ne diši - šapnula mi je mama.

Ma, kakvi govoriti, disati, micati se! Zadnji su nam sati, nema dalje. Divljak, zvijer, čovjek - zvijer, manijak, idiot, udarao je i grebao po roletama, zvonio, pokušavao razvaliti vrata, nasrtao nekoliko puta u nakani da preskoči kapiju, mrmljao, urlikao, da nismo razumjele niti riječ. I sve to pred svitanje, a noć k'o noć, uvijek je najtamnija pred svitanje.

Jao, što će biti sa nama?!!

Tata je radio noćnu, a nama je srce kucalo i tamo gdje treba, i tamo gdje ne treba. U ušima, očima, vratnim žilama, ruke drhte, pa sve i da smo se usudile pogledati kroz rolete, nije bilo šanse da se pomaknemo, koljena klecaju, noge ne slušaju, otkazuju.

- Šta on to viče?

- Mama, nemam pojma, ne razumijem...

- Sigurno je neki pijani lovac, znaš da često dolaze u naš kraj, iz inozemstva - mama će

- Ma, odakle god da je, šta mi imao sa njim? - ohrabrila se i ja

Još je dobrih 10-ak minuta trajao njegov performans, a onda, tišina.

Jedva, al' jedva, dočekasmo jutro, i zvuk užurbanih koraka prvih prolaznika. Mama je polako podigla roletu, i na prozorskoj klupčici ugledala zubnu protezu!

Ispala je nepozvanom noćnom posjetitelju, u žaru bijesa, srdžbe, i izgovorenim, pretpostavljam, psovkama. Ili ju je namjerno ostavio.

E, lako je bilo sad, kad je svanulo, početi zbijati šale.

- Mama, možda ga žuljala proteza, ili je neka nezadovoljna mušterija, kojoj si previše skratila hlače.

- Ma, pusti ti to! Znaš ti ono, kad netko nekome kaže da će mu pokazati zube? E, pa ovaj nam je pokazao! - s nevjericom mama pogledava u protezu na prozorskoj klupčici

- Bacaj to! Neće se taj više vratiti, pa on je tko zna gdje! Promašio je on i grad i ulicu i kuću - odgovaram mamu od nauma koji naslućujem u njezinu pogledu.

Uzalud. Nije joj bilo mrsko, pomoću najlon vrećice, uzeti protezu, i zakopati ju u bašticu ispred kuće, uz obrazloženje da će se možda čovjek sjetiti gdje je bio, pa se vratiti.

Da, da, baš će se sjetiti, a ako se i sjeti, ona bi mu rekla, izvol'te, tu sam zakopala.

Kuću smo odavno prodali, ulica promijenila izgled, a nekada travnjak ispred kuće i mala baštica, prekriveni su asfaltom. I bolje.

Sve me strah pomisliti što bi bilo u suprotnom. Kakav bi oblik poprimilo cvijeće, na tako maštovito nagnojenom tlu?

Mada, nedugo nakon noćnog posjetitelja, gradski beskućnik Šima, smijao se i kad nije bilo mjesta smijehu. I, hvalio se kako je dobio nove zube.




Još iz kategorije Priče iz šnajderaja