Na tri mjesta u Gradskom parku proteklog su vikenda postavljeni znaci kojima gradska vlast upozorava pse da nisu dobro došli u perivoj. Potez je vjerojatno utemeljen na odluci o komunalnom redu, pravilniku o držanju životinja ili kakvom drugom aktu koje donosi Gradsko vijeće. Odluka je usvojena u skladu sa zakonom kao i sve druge odluke u našem malom i lijepom gradu i tu se nema što prigovarati. Međutim, odluke, zakoni, pravilnici i paragrafi često nemaju veze s logikom, vrlo često ni sa zdravom pameću, ponekad su apsurdni i proturječni, katkad neprovedivi, nerijetko glupi, a najčešće su tu da se krše. Odluka o zabrani šetnje pasa Gradskim parkom je diskriminirajuća.
Psi u Virovitici već od ranije ne smiju na prostor dječjih igrališta, a znaci zabrane već dugo stoje i na ulazu u groblje pa se dade zaključiti kako se nad životinjama i njihovim gazdama provodi lagana segregacija.
Za takve zabrane nema valjanih argumenata jer već postoje odluke i zakoni koji reguliraju kako se psi i njihovi gospodar imaju ponašati u javnosti. Zna se kakva kazna slijedi za onoga čiji cucak nije na uzici ili je brz brnjice ako spada u opasnu pasminu. Isto tako, zna se i kakve posljedice može trpjeti gazda ako ne počisti za svojim ljubimcem. No, problem je što pseći utjerivači pravde i zakona baš i ne rade svoj posao, ne opominju i ne kažnjavaju nesavjesne vlasnike pasa pa sada moraju trpjeti svi. To je isto kao i uporno traženje zabrane rada nedjeljom! Lakše je licemjerima zatvoriti trgovine (što su svojevremeno i uspjeli) nego kazniti poslodavca koji radnicima ne plati rad u dane tjednog odmora.
Ne razmišlja se, recimo, o edukaciji ljudi, vlasnika kućnih ljubimaca i onih koji to nisu, nego odmah po zabranama i kaznama.
U zemljama zapadne Europe, a vlastodršcima su puna usta o našem svijetlom putu tamo gdje stoljećima pripadamo, psi se smiju voziti tramvajima, vlakovima i podzemnom željeznicom, smiju ulaziti u trgovine, kafiće i restorane, vodi ih se na fakultete i urede, smiju posjećivati svoje bolesne gospodare u bolnicama, a sasvim je normalno da s drugim članovima obitelji dolaze i na groblja svog umrlog gazde. Kod nas, vidite, to ne može! Kod nas im se, vidimo, brani proći i središtem grada!
Naravno, u Njemačkoj i Austrjii ima parkova i zelenih površina na kojima ljubimci ne smiju, ali se vlast pobrinula u svakoj gardskoj četvrti osigirati posebne livade za pse.
No vlasnici pasa se nebi trebali previše brinuti! Ima tamo na mostu znak koji brani pristup automobilima do Dvorca Pejačević pa ga oni koji donose gradske odluke (i koji u onoj smiješnoj knjižici tvrde da vole svoj grad) ne fermaju ni za suhu šljivu - gotovo svakodnevno tamo su parkirane njihove limuzine, a da to policajci i komunalni redari ne vide. Ako ne vide tako silan vozni park koji sasvim sigurno više zagađuju i šteti parku nego životinje kako onda misle vidjeti pse.