Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Deset pjesama

Deset pjesama Zlatka Erjavca Ere

  Goran Gazdek           26.01.2022.         2688 pogleda
Deset pjesama Zlatka Erjavca Ere

Zlatka Erjavca Eru smo prvo upoznali kao pisca kratkih priča i humoreski koje je čitao na Roklicerovim večerima u Cugu, pa ih objavljivao na ovom portalu i na kraju sve skupio (i još dodao) pa ukoričio u dvije zbirke: Žene vole pametne muškrace i Žena koja je voljela kosilice  A nedavno je počeo pisati i pjesme.

 1. INAT

Čisto iz inata napisat ću
Glupu i bezveznu pjesmu
Gdje glavni junak čačka po nosu
Ili djevojci stavlja žvakaču u kosu.
Nije to jednostavno
Kao što se čini
Nekome tko pjesnik nije
Nego samo puši i pije.
A zašto se ne zainatim
I napišem jednu kako spada
Zapitam se ponekad
Pa zaspim kao klada.
Neka normalne pišu
Oni koji znaju
I koji imaju stila,
Koji sebe u pjesmu daju.

2. BIJEG

Sjedio sam kao i obično
Pored kompjutera i lajkao objave
Ivanki, Barbari i Milku
Kad sam bacio pogled kroz prozor
I ugledao policijski automobil
Koji se zaustavlja pred zgradom
Reagirao sam istoga trena
Istrčao iz sobe u dnevni boravak
Otvorio balkonska vrata
I preskočio ogradu
Našao sam se u ružama
Koje je njegovala susjeda
S kata ispod
Zlatko, pobogu, što radiš
U mojim ružama,
Uzviknula je šokirano.
Policija je pred zgradom
Odgovorio sam ispod glasa.
Nije joj trebalo objašnjavati,
Zaletjela se iz boravka
I skočila preko ograde
Točno pored mene
Gotovo da nismo disali čekajući znak
Koji se pojavio nekoliko trenutaka kasnije
Susjed s trećega kata izvjesio je bijelu zastavu
Pa smo izašli iz grma
I vratili se svatko u svoj stan

3. ANTITIJELA

Baba od cirka sto godina
Približavala mi se laganim korakom
Zanosno njišući bokovima
Ero, pa to si ti,
Obratila mi se s pola metra udaljenosti
Kako si ostario, jedva sam te prepoznala
Vrtio sam po glavi otkuda se znamo
Pa se dosjetio
Išli smo u isti razred
Ti si ista, nisi se ni malo promijenila
Rekao sam ljubazno i pružio joj ruku
Imaš li antitijela,
Upitala je oprezno
Ja sam ti sav antitijelo
Odgovorio sam ne trepnuvši.
Ona je pljunula u ruke
Zagladila kosu da izgleda izazovnije
Pa smo se rukovali, poželjeli sve najbolje i produžili
Svatko svojim putem

4. LJUBAV NA PRVI POGLED

Stajali su na kolodvoru
I čekali autobus
Kad su im se susreli pogledi.
Njoj su klecnula koljena,
A njemu je iz ruke
Ispala putna torba.
Prišla mu je i pozvala ga
U kolodvorski kafić na piće.
Krenuo je za njom,
Usput bacio torbu
U kontejner za smeće
Pa sjeo za stol koji je odabrala.
Pijuckali su kavu,
Razgovarali i smijali se.
Otkrili su da nisu iste vjere,
Ali on joj je pomilovao
Obraz i samo se nasmiješio.
Ne postoje prepreke
Kad je u pitanju ljubav,
Zaključili su i dodirnuli si ruke.
Ona je nedavno diplomirala,
A njemu škola baš i nije išla.
Pomilovala ga je po licu
I samo se nasmiješila.
Ne postoje prepreke
Kad je u pitanju ljubav,
Ponovili su istovremeno
I čvršće stisnuli prste.
Mali je problem nastao
Kad je ona priopćila da je
Primila treću dozu cjepiva,
A on je zakleti antivakser.
Pogledali su se s mržnjom
I pomislili potpuno isto:
„Koji si ti kreten“.
Ustali su od stola,
Platili svatko svoje piće
I krenuli svojim putem.
On je došao do kontejnera,
Nagnuo se u njega
Ne bi li izvadio putnu torbu,
A kada je stigao kući
Zaručnica mu je pokazala
Fotografiju na facebooku
Uz popratni tekst:
„Očajni mladić kopa po smeću“.
Nije mu pomoglo niti objašnjenje
Da se zaljubio na prvi pogled
I da je greškom bacio torbu.
Bacila mu je prsten u lice
I vratila se roditeljima.

5. MUŠKARAC SA STAVOM

Kad sam te prvi put vidio
Primijetio sam tvoju kosu
Lelujala je na vjetru
A ja sam prst držao u nosu.
Primijetila si i ti mene
Sa smiješkom me gledala
A kad si spazila gdje mi je prst
Skliznula si sa sjedala.
Bicikl je pao na tebe
A ja sam, da te zadivim i skratim muku
Dignuo ga u trenu
I zaštitnički ti pružio ruku
A ti si gledala u nju
Ne želeći s očiju maknuti kosu
I razmišljala je li to ona
Koja je bila u nosu.
Mnogo godina kasnije
Sreli smo se u restoranu
Bila si s mužem
I naručivala si hranu
Mogao sam biti na njegovom mjestu
Da nisam bio takav vol
Nakašljao sam se glasno
I pljunuo pod stol
Nasmijala si se
Zadovoljna mojim činom
Pogledala si u muža
I nazdravila vinom
A ja sam pojeo svoj grah
I obrisao usta rukavom
Pa ponosno izašao van
Jer ja sam muškarac sa stavom.

6. LJUBAV UVIJEK POBJEĐUJE

Znali su se od djetinjstva,
Družili se i na kraju
Zaposlili u istoj aviokompaniji,
Ona kao pilot,
A on na mjestu šefa osiguranja.
Prva nezgodna situacija nastala je
Kad joj je na putu za posao
Izjavio ljubav.
Požurila je, odmakla nekoliko koraka
Pa se okrenula i upitala ga:
„Je l se do sada neka djevojka
Zaljubila u tebe“
„Nije“, odgovorio je zbunjeno.
„Ni neće“, odbrusila je,
Okrenula mu leđa, podigla nos
I krenula prema avionu.
Stigla je u zadnji čas, za nekoliko minuta
Mora se vinuti u nebo.
Popela se u kabinu,
Sumnjičavo pogledala oko sebe
Pa dodala gas.
U kontroli leta nastala je panika,
Poletio je avion koji nema dozvolu
Za polijetanje.
Javili su šefu osiguranja
U čemu je problem
I naredili da hitno poduzme potrebne mjere.
Odmah je izvukao iz skladišta
Raketu Zemlja-zrak,
Uperio je prema objektu i ispalio.
Pogodio je iz prve
Pa je odmah sljedećeg dana
Dobio medalju za hrabrost
Iz ruku predsjednika države
Uz direktan prijenos
Na nacionalnoj televiziji.
Sljedećih je dana dobivao
Desetke tisuća ljubavnih poruka
Od žena diljem zemlje i inozemstva,
Ali nije uživao
Jer njegova ljubav nikada neće saznati
Za to.

7. NIJE TO ŠTO MISLIŠ

Sjedila je u parku na klupi
Sklopljenih očiju i
Upijala zrake sunca
Marica iz II b
Drvno-tehničke.
U jednom se trenutku
Nagnula u stranu
I pustila vjetar
Koji je odjeknuo glasno
I rastjerao jato uspavanih vrana.
Nije primijetila Luku,
Dečka iz razreda do njenog
Koji je stajao iza klupe
I tražio način da joj izjavi ljubav.
Na njezin se čin glasno nasmijao,
Marica se okrenula,
Malo promijenila boju lica
I prošaptala:
Nije to što misliš.
Luka se i dalje smijao
Kako to već dječaci,
Pogotovo oni zaljubljeni, znaju.
Prdnula je, prdnula je,
Gušio se od smijeha i upirao prstom u nju.
Marica je ljutito ustala i otišla
Ne osvrnuvši se.
U tom se trenu Luki učinilo
Da je propustio još jednu priliku
Pa je odmahnuo glavom,
Gurnuo kažiprst u nos
I sjeo na praznu klupu.

8. PJESNIČKA SLOBODA

„Poštovani, napisao sam dvije zbirke
Koje su, mogao bih reći,
Razgrabljene u nekoliko tisuća primjeraka“,
Počeo sam pisati pismo ministarstvu
Kad me supruga, koja je stajala iza mene,
Kvrcnula po glavi i ispravila:
„U nekoliko desetaka primjeraka“….
Pokušao sam joj objasniti
Da je to pjesnička sloboda
I da ona to ne razumije,
Ali tvrdoglavo je ponavljala da je to laž, a ne sloboda.
„Trebao si ići u političare,
A ne u pjesnike, a osim toga imaš 63 godine
I pišeš gluposti koje nikoga ne zanimaju“,
Završila je oštro pa uzela pismo u ruke,
Zgužvala ga i bacila kroz prozor.
Izašao sam iz stana i spustio se
Stubištem pred zgradu.
Ekološki sam osviješten
Pa sam se sagnuo, podigao papir s tla
I ubacio ga kroz otvoren prozor
Susjedima u prizemlju.

9. PRIPREME

Davna mi je želja
Skočiti s mosta u Mostaru
Direktno u Neretvu
Naravno da mi je u glavi
Bila pobjeda
Pa sam odlučio vježbati
Skokom u Ođenicu
Obuo sam peraje, obukao kupaće
I stavio masku za ronjenje na oči
Uzeo mobitel u ruku i uključio navigaciju
Ne bih li što prije stigao do rijeke
Udaljene pet metara od moga stana
Sjeo sam na bicikl i deset minuta kasnije
Našao se na željezničkom mostu
Stigao bih i ranije, ali na pola puta
Pao sam s bicikla i ogulio koljeno
Pa sam pričekao Hitnu
Da mi zalijepi flaster
Stao sam na most, napravio dva čučnja
Pa skočio na glavu
Nezgoda je bila što je Ođenica presušila
Pa su radnici koji su se tamo našli
Lopatama iskopali rupu oko one iste glave
Na koju sam skočio
Uhvatili me za noge
Izvukli na obalu
Te iz ušiju izvadili mulj
Grančicom koja je do tada
Ležala u travi

10. TOBOGAN

Ispunio sam stvarima prtljažnik
Svoga Golfa jedinice
Pa ga zatvorio
I otišao na strogu dijetu
Smanjio sam potrošnju kruha
Sa četrnaest na trinaest šnita
Dan kasnije, sama kost i koža (po vlastitom mišljenju),
Sjeo sam za volan
I našao se u Ninu
Legao sam na plažu
Šeširom pokrio lice
I grijao umorna leđa
Kao kroz san začuo sam glasove:
Tobogan, tobogan..
Kažiprstom desne ruke
Podigao sam obod šešira
Pa su bebe do godinu dana starosti
Pomislile da sam Clint Eastwood
Ali su nakon kraće konzultacije
S roditeljima
Odbacile tu mogućnost
Uglavnom, majke su podigle djecu
Na vrh moga trbuha
A očevi su ih dočekivali u podnožju
Supruga je naplaćivala vožnju
A kada smo skupili dovoljno
Za autoput
Ustao sam i stresao pijesak s leđa

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Deset pjesama