Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Poezija

Deset pjesama Mirka Kovačevića

  Goran Gazdek/portret u olovci Dijana Radielović           27.10.2021.         417 pogleda
Deset pjesama Mirka Kovačevića

Za rubriku Deset pjesama… ovoga puta izabrali smo pjesme Mirka Kovačevića (1948.-2021.), pjesnika, pisca mnogobrojnih novinskih članaka, kazališnih kritika i eseja, pogovora i predgovora pjesničkim zbirkama, urednika monografija, knjiga i zbornika, recitatora poezije na književnim večerima i svestranog kulturnog djelatnika iz njegove zbirke „Zagasite sretnosti“ (Biblioteka INA, Zagreb, 2002.). Pjesme u toj zbirci su raspoređene u cikluse prema tematskom kriteriju s, kako je u predgovoru napisao prof. dr.sc Dragutin Rosandić, „dojmljivom metaforičkim naslovima“. Sedam pjesama u ovom pregledu iz cjeline Odgođeni zaboravi, a tri iz Nenadane prisnosti.

"Kovačevićev lirski svijet utemeljen je na poetici svakodnevnice koja se preobražavau raznolike lirske forme jednostavne i skladne strukture. Lirsko oblikovanje misli, osjećaja i zapažanja prati svijest o zakonitostima pjesničkoga govora i ustrojstva pjesme, njezina umjetničkoga bića. Opredjelivši se za slobodan stih, nastavlja tradiciju hrvatskog slobodnog stiha, od Antuna Branka Šimića, Dragutina Tadijanovića do suvremenih pjesnika. Kovačević se ne priklanja aktualnim poetikama u hrvatskom pjesništvu, on slijedi vlastitu poetiku koju oživotvoruje u čitavoj zbirci. Čuva čvrstu logičku strukturu pjesme s naglašenim poantiranjem provodnih motiva", napisao je među ostalim prof. Rosandić.

Objavio je osam samostalnih knjiga: Zbirke pjesama „Svakidašnji krajolik“ (1994.), „Slike srednjih godina“ (1997.), „Čežnjive daljine“ (2000.), „Zagasite sretnosti“ (2002.) i „Prisne, razborite i poneka crnozlatna“ (2011.), monografije „Dvadeset godina u hrvatskoj kulturi KUD-a INA“ (1999,) i „Jedanaest godina Nagrade INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu“ (s Mijom Ivurekom, 2005.) i knjigu proze „Članci i eseji“ (2005.).

 

1 Svijetlost zvijezde
Kad umre pjesnik,
u svemiru utrne
jedna zvijezda, kažu

Nedostaje li kome
njezina svjetlost?

2. Jutarnje sunčane svijeće
Gledao sam zorom more
kako užiže
na mekom dlanu pučine
tisuće sunčanih svijeća

Začas sve bljesnuše
i srebrom se zapališe

Onda su veli dugo ljuljali
taj sjajni beskraj

Jutarnja zvona i prastara stoljeća
ljeskahu se u modrinama.

Trenutak zatim i sretnost moja
lebdjela je poput dalekih oblaka
nad tim bezvremenim zrcalom.

3. U kaplji duga
Kap radosti kane
i dodirne sjećanje

Pružih ruku razdragan
da ushit dohvatim
ali ona zape
o prvu tek upaljenu zvijezdu

Povukoh ruku i gle,
na prstima osta zvjezdani sjaj

I nenadano plane duga
u kaplji radosti

4. Dobro vrijeme svjetla
Ima jedno vrijeme priča
i dobro vrijeme sna
i mi što danonoćno
putevima nepoznatim
hrlimo im ususret.

Dogodi se svetkovanje dobra,
kad ne vičemo ratišta i ne dodirujemo plač,
kada oblačimo bijele svoje halje
i one modre, blagdanske dane.

Nađe se u nama zrno smjelosti
da najbolja jutra budimo
da u zoru dana brazdu zaoremo
i uzgojimo mladice
niknule u svečanosti zvijezda.

Kadikad desi se vrijeme čovjeka u nama,
trenutak zbilje i svjetlosti
ali brzo potone bezglasno
i prometne se u nove pokušaje

5.I opet sentiš
Na kraju dana
u jednom travnju
opet gitara i Leonard Coen
tek mekoća glasa poput mora
sutonom razlivena

I kao nekad
zamiriše čežnja, javi se tišina,
a samoća okopni i prisna postade.

Oglase se zatim ushiti i snovi,
pa male riječi
i nježnosti iz prikrajka
onako usput i ako zatrebaju.

A onda odnekud zašumi sreća,
u vremenu i zaboravu izgubljena,
pa večer ova sanjiva
što dogodi se ponekad,
da bi na duše ostavila
tek talog uspomena

6. Odgođeni zaboravi
U oku žubor boja
neomeđene krajolika

Nebo nada mnom
spokojstvo procvjetalo.

Gledam mladu daljinu
što krade me
i novu bliskost nudi

Probuđene misli širim
da dokučim
trag godina zatajenih,
gusti dažd tihih sudbina,
neispričane šutnje pobjegle mladosti
i ruke pune davnih ljubavi.

U sjećanju žagore
odgođeni zaboravi.

7. Kairos
(ili pjesma o trenutku)

Ne traži više od trenutka
kad danima te nude,
kada poklanjaju daleke vječnosti
i dobro vrijeme
i sretnost beskrajnu.

U vrtu misli svojih
posadi i uzgoji časak
zalij ga nebrižnošću
a on će kao jablan
zelenjeti, rasti i gorditi se zatim,
i postat će hlad,
za čelo oznojeno,
sve ptice selice
i poneke zvijezde

Kada prolaznost takne ga
i njegovo se sada u nekada preobrazi,
nećeš zaplakati ni prevaru ćutiti.

Spremivši svoj časak u sjećanje
tek reći ćeš samo:
„pa što, trenutak je“
i novo sjeme posadit ćeš u brazdu.

Ne traži više od trenutka!
Kad izgubiš ga,
za drugim pružit ćeš ruku
i uhvativši novo časak,
dat ćeš ga sretan opet nesebično,
jer poput Kairosa
spoznat ćeš već tada
svu istinu prolaznosti

8, Ad Acta
Kao stare prašnjave papire
treba odložiti prošlost
i moja posivjela nadanja,
bajne sne, ponavljane nekoliko puta,
i zanose strogog srca
meni nepotrebne, a drugima suvišne.

Neka sve odstoji tako u tišini samoće
i u temeljitom zaboravu,
koji će možda ipak u red dovesti
tu posvemašnu emotivnu zvrku.

Kad sve odloženo dobro se slegne
i dobije patinu vremenske daljine,
možda tragačima za srećom
kao putokaz posluži,
za bezizlaz i stranputicu izbjeći.

Meni pak otkriva se sve jasnije
da uzaludno je boriti se godinama
i stari sjaj vraćati minulim trenima
i danima prohujalim.

9. Usput zapisano
Moj dobar znanac
i sustanar u radnoj sobi
Napisao retke svoje pjesme:
„Nebo će doći na rijeku sušiti svilu“.

Čitam i pitam se:
nebo modro, plavo
zvjezdano ili blago oblačno
a svila da li žuta, šuštava,
zlatna ili samo šarena?

Slažem se potpuno
da trebalo je svakako
upotrijebiti glagol sušiti.

Rijeku pak ostavljam vremenu
što bujicom valja se u njoj
noseći sve dvojbe,
ovakve i onakve pjesme
i poeziju i ljeporječivost.

10. Nestala ljubav
Jedna ljubav,
moja, tvoja, a možda i naša,
pobjegla kradom
i nestala.

Na sebi je imala
svjetlo blisku samoću
i tamno nehajne tragove
jučerašnjega zajedništva.

Molim poštena nalaznika
da vrati je, ili za sebe zadrži
radi male kratkoće sreće.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Poezija