Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Poezija

Deset pjesama Drage Vranješ Vargović

        04.11.2021.         490 pogleda
Deset pjesama Drage Vranješ Vargović

Prosvjetna radnica, Draga Vranješ Vargović kao nastavnica hrvatskog jezika radila Virovitici sve do umirovljenja.Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle, objavljivala je mnogim časopisima, u Hrvatskoj i šriom bivše države, nastupala na književnim susretima u gotovo svim zemljama regije. Njezina poezija zastupljena je u brojnim zbornicima. autorica je nekoliko zbirki poezija i knjiga. Ovoga pita iuabrali smo deset pjesama iz zbirke "Nasmijane suze".

1. JESEN

Dijalog glasnih vrana
Na opustjelim strništima,
Pred vratima podruma
Crni se ugljena prašina.
U debelom blatu
Latice izgubio suncokret,
Za izgubljenim bojama
Plače cvijet.
S vjetrom ratuju trave,
Zube pokazao mraz,
Boluju pašnjaci,
Oblaci sakrili sunce.

2. LISTOPAD U NOVALJI

Koračam uz more,
Samoću dijelim
S nebom i kamenom,
More prkosi vjetru,
A sunce traži put
Kroz tamne oblake.
Listopad u mom srcu,
Misli prepune tebe,
Nigdje nikoga.      
Iznad glave galeb,
Požutjeli list ljubavi
U mom sjećanju.
Listopad, mjesec rođenja
Daleke pedesettreće,
Ljepota mora,
Opustjela polja ravnice
U zjenici oka.
U pogledu osmijeh
Moje kćeri i sina
Kojima sutra se vraćam.
Uz more koračam,
Dijelim samoću
S nebom i kamenom,
Brojim i brišem
Na kalendaru života
Tridesetčetvrti,
List,
Pad,
Listopad.

3. MAGLA U KROŠNJAMA
Poput mojih snova o ljubavi
Nestala magla u krošnjama,
Poput suza klizi kiša
Niz moje lice,
Koračam sagom borovih iglica,
Prepuštena šutnji i tišini,
A misli odmaram
Na paukovoj mreži,
Cvijeću ružičastom i modrom.
Namiguju svjetla iz daljine,
Umorna poput klonule trave
Zemlji želim pokloniti tijelo,
Raspršiti se po ravnici,
Jer teško je bez ljubavi
Voljeti život.

4.PODRAVINA
Sanjam more ravnice
Što čuva mladosti dane,
Čujem kako pjevaju ptice,
Kad mirisno jutro svane.

Nigdje nema ljepšega kraja,
Ni rijeke ko što je Drava,
Dragi naš kaj, srca nam spaja
I u njem potočnica cvjeta plava.

Sve nam je dala Podravina,
Vino, žito, pjesmu i tugu,
Ona je rodna gruda jedina,
Nikad ne bih poželjela drugu.

5. SVITANJE
Sviće iznad Podravine,
Bude se oranice i vrbe,
Misli dodiruju bjelinu magle
Putujem dolinom uspomena
Do davnih dana djetinjstva.
Budi se moja Podravina,
A ja u spomenaru srca
Pažljivo okrećem stranice.
Nigdje ljepšega neba,
Mirisa plavog jorgovana,
Gizdavih krošanja lipa.
S prvim zrakama sunca
Ljepotom me časti
Voljena Podravina
Ponosnu što u njoj mi
Život podarila majka,
Što njoj ću na kraju puta,
Zauvijek vratiti tijelo.

6.STUDENI
Strništa nijema, pusta, skršena,
Kao poslije najtežeg boja,
Slomljeno krilo prozeble ptice,
Debelo blato
Suncokret pokošen mrazom grli.
U krošnjama
Zlate se boje listopada,
Svoju utrobu zrelu
Bundeva poklonila travi,
Nad brazdama vrane kruže,
I posljednji traktor
Na poljskom putu bruji.

7. COVID – 19
Prkosim samoći i mislim,
Nitko više ne priča o ljubavi
Ili samo lažu o osjećajima.
Mašta stvara nove čudake,
Luđaci okupirali internet
Nudeći na fb čudne strasti.
Dobro mi godi samoća
I mislim kako nitko više
Ne primjećuje stabla i cvijeće,
Ne sluša žubor vode,
Ne sluša pjev cvrkutavih ptica
Misleći da je drugima lako.
Dobro se kontroliram,
Ne hodam u tuđim cipelama,
Pitam se kakva je moć COVIDA-19
Te nove kuge došle iz Kine.
Baš kao i nekada
Sve, sve je odjednom stalo,
Odjednom svi smo zastali u životu,
Slomljenih snova,
Bez prilike da biramo.
Kakva je moć COVIDA-19
Da vraća ljude na ulice
U parkove, šume, na rijeke…
Odgađa stari način života
I nezamislivo postaje moguće.
Hranimo se novom ovisnošću
I možemo sve, baš sve,
S maskom na licu, čistih ruku,
Bez kafića, kave i zagrljaja,
Zabranjene slobode.
U sjećanje prizivamo ljubav,
Mislimo na prijatelje i rod
I možemo sve, baš sve.
COVID-19 zavladao je svijetom
I svi živimo novo normalno
Bez pogovora i opiranja
(Ožujak 2020.)

8. POSEBNA KUTIJICA DUŠE
Moje misli gutala je tama noći,
Srce otkucajima mjerilo vrijeme,
Nisam slutila da glasom ćeš doći,
Niknuti u tišini kao sveto sjeme.
Odjednom, prene me neznani glas,
Pita, znaš li tko zove?
Ma tko, ako ne ti, za sreću i nas.
Žudnja tijelom nosi drhtaje nove,
Mnogo više primam no što dajem,
Srce mjeri vrijeme toplinom,
Tvoj glas je stvaran, ja trajem,
Hodaš sretan mojom dolinom.
Ne želim živjeti dulje, samo više,
Kad srce diktira, usne govore,
Čujem riječi, ne vidim ti lice,
Glas tvoj istinu otkriva,
Polovica si školjke, nisu to sitnice,
Voli me kao samoga sebe,
Ljubavlju dođi na sva mjesta moja,
U glasu tvom ću zadržati tebe,
Zauvijek ostati samo tvoja.
Nije u licu, niti u tijelu ljepota moja,
Ona je svjetlost u srcu mom,
Tišina caruje, a hrabri tvoja dobrota,
Moja nestvarnost, stvarnost je biću tvom,
A ljubav naša most što nas spaja,
Moj anđele, hvala ti za sve,
Uz tebe sam otkrila tko sam, do kraja,
Bez pitanja voli…i ja tako volim te,
A glas tvoj kao relikviju spremam
U posebnu kutijicu duše.

9. IZNENADA
Zvijezde se rasule s neba,
A jedna pala meni za sreću,
Znala što već mi dugo treba,
Slutila nisam da odbit te neću.
Do srca mi našle put tvoje riječi,
U čudu se pitam je li to java il san,
Ni u snu se nisam nadala sreći,
Ni tebi kojeg mi podari novi dan.
Navikle su oči u mraku,
Bojim se svjetla,
Bojim se sebe i ljubavi nove,
Voljan si otkloniti sumnju svaku,
U javu pretvoriti davne snove.
Već polako prosinac hladnoćom cvili,
Među nama okrutno stoje daljine,
Tvoj osmijeh daje snagu mili,
Jesu li za me takve visine, visine…
Vjerujem tebi
I bezbroj pitanja postavljam sebi,
Tvoja me sigurna ruka do neba vodi,
Ni usred bure ti odustao ne bi,
Tko li je kriv
Što iznenada ljubav se rodi?

10. KUĆA
Kao što kuća ne može
Napustiti svoje mjesto,
Tako ni ja ne mogu
Izbaciti tebe iz srca,
Iz misli koje te čuvaju.
Ne još, ne sada…
Kao što grad ne odlazi,
Postojan stoji
I samo ispraća ljude,
Tako ni ja ne mogu
Otići iz tvog života,
Ne još, ne sada…
Samo te ispratiti
Ako moram.
Kao što stablo ozeleni
Novim lišćem u proljeće,
Tako i ja iz dana u dan
Obnavljam ljubav za te.
Kao što ptica napušta
Svoje gnijezdo
I ti možeš napustiti mene,
Odletjeti u nepoznato,
Samo se s proljećem
Ne vraćaj više,
A ja ću u kući dobrote
I dalje čuvati
Ognjište i ljubav za te.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Poezija