Narodnooslobodilačka borba nije bila samo vojni otpor okupatorima tijekom Drugoga svjetskog rata, nego i široki pokret protiv ideologije fašizma, nacizma i njihovih domaćih saveznika. Na prostoru Hrvatske i tadašnje Jugoslavije to je značilo borbu protiv njemačke i talijanske okupacije, ali i protiv ustaškog režima NDH, koji je provodio rasne zakone, politički progon i masovne zločine nad Srbima, Židovima, Romima i svim protivnicima režima. U takvim okolnostima nastajala je poezija koja nije bila samo književnost nego i svjedočanstvo vremena, glas otpora i obrana temeljnih ljudskih vrijednosti.
Pjesnici su bilježili strahote logora, masovnih likvidacija i ratnih stradanja, ali i hrabrost ljudi koji su se suprotstavili teroru. Njihovi stihovi govorili su o slobodi, solidarnosti i ljudskom dostojanstvu nasuprot ideologijama koje su ljude dijelile prema naciji, vjeri ili podrijetlu. Neki od autora bili su sudionici partizanskog pokreta, neki su izgubili članove obitelji, a neki su i sami stradali u ratu. Upravo zato njihove pjesme i danas djeluju autentično i snažno.
Deset pjesama koje slijede pripadaju različitim poetikama i generacijama, ali povezuje ih jasna poruka: fašizam nije bio samo politički sustav nego zlo koje je iza sebe ostavljalo progone, logore, spaljena sela i tisuće nevinih žrtava. Zato ove pjesme nisu samo književni spomenici jednom vremenu nego i trajni podsjetnik na važnost antifašizma, demokracije i poštovanja ljudskih prava. Više od osam desetljeća nakon završetka Drugoga svjetskog rata njihova upozorenja ostaju jednako aktualna kao i u trenutku kada su nastala.
1. JAMA, IVAN GORAN KOVAČIĆ
Jedno od najpotresnijih djela hrvatske književnosti. Kroz glas žrtve pjesnik prikazuje užas masovnih zločina i upozorava kamo vode mržnja, rasizam i ideologija nasilja. Ivan Goran Kovačić (1913.–1943.) bio je hrvatski pjesnik, novinar i partizan. Autor je antologijske poeme „Jama“, nastale tijekom Drugoga svjetskog rata. Poginuo je u istočnoj Bosni, a ostao simbol književnog otpora fašizmu.
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
2. STOJANKA MAJKA KNEŽOPOLJKA, SKENDER KULENOVIĆ
Poema o majci koja traži sinove poginule u fašističkoj ofenzivi na Kozari. Istodobno tužbalica i poziv na otpor, smatra se vrhuncem partizanske poezije. Nastala 1942. godine kao pjesničko svjedočanstvo užasa ustaškog zločina nad srpskim civilima na Kozati. Skender Kulenović (1910.–1978.) bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski književnik. Tijekom rata pridružio se partizanima te napisao svoja najpoznatija djela. Njegova poezija spaja narodni izraz, snažne emocije i antifašističku poruku.
Svatri ste mi na sisi ćapćala - joj, blagodatno
sunce knešpoljsko! -
svetrojici povijala nožice sam rumene
u bijele povoje lanene,
svetrojici sam prala jutrenje tople pelene ...
Joooj, Srđane, Mrđane, Mlađene
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
3. TIFUSARI, JURE KAŠTELAN
Pjesma o iscrpljenim borcima koji, unatoč bolesti i smrti, ne odustaju od borbe za slobodu. Jedan od najsnažnijih lirskih prikaza ratnog stradanja. Jure Kaštelan (1919.–1990.) bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i akademik. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi, a ratna iskustva trajno su obilježila njegovu poeziju. Smatra se jednim od najvažnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća.
Brojim stope na bijelu snijegu. Smrt do smrti.
Smrt su stope moje.
Smrt do smrti. Smrt do smrti.
Smrt su stope moje.
Svaka
ide
svome
grobu.
Svaka ide svome grobu
ko izvori
svome
moru.
Svaka ide svome grobu.
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
4. KRVAVA BAJKA, DESANKA MAKSIMOVIĆ
Nastala nakon nacističkog pokolja učenika i građana u Kragujevcu 1941. godine. Pjesma je postala simbol sjećanja na nevine žrtve fašističkog terora. Desanka Maksimović (1898.–1993.) bila je srpska pjesnikinja i jedna od najčitanijih autorica jugoslavenske književnosti. Pisala je ljubavnu, domoljubnu i refleksivnu poeziju. „Krvava bajka“ njezino je najpoznatije antiratno djelo.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
5. TITOV NAPRIJED, VLADMIR NAZOR
Borbeni stihovi nastali tijekom rata koji veličaju otpor okupatoru i vjeru u oslobođenje zemlje. Vladimir Nazor (1876.–1949.) bio je hrvatski književnik, pjesnik i političar. Godine 1942. napustio je Zagreb i pridružio se partizanima. Njegovo ime ostalo je trajno povezano s antifašističkim pokretom u Hrvatskoj.
Drug Tito jaše na čelu kolone
Uz usku stazu planinsku.
Visoko,
Na vrhu, led. Krš, blato naokolo.
Dolje, u klancu, mutan potok šumi.
Oblaci tmasti vuku se po nebu,
A pramen, magle kao div se diže
Iz šume jela, bukvi i omorika.
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
6. NA PETROVAČKOJ CESTI, BRANKO ĆOPIĆ
Pjesma posvećena stradanju ljudi u ratnom vihoru i njihovoj odlučnosti da se suprotstave okupaciji i nasilju. Branko Ćopić (1915.–1984.) bio je književnik rođen u Bosanskoj krajini. Tijekom rata radio je kao partizanski novinar i pisac. Njegova djela spoj su humora, lirike i dubokog suosjećanja prema običnim ljudima.
Na cesti petrovačkoj izbjeglice
i trista djece u koloni,
nad cestom kruže grabljivice,
tuđinski avioni.
Po kamenjaru osniježenom
čelična kiša zvoni…
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
7. POVRATAK, IVE ČAĆE
Pjesma nastala nakon iskustva logora i rata. Govori o povratku slobodi, domu i ljudskom dostojanstvu nakon godina okupacije. Ive Čaće (1915.–1989.) bio je hrvatski pjesnik i publicist iz Dalmacije. Rat je proveo u talijanskim logorima i antifašističkom pokretu. Njegovo stvaralaštvo obilježeno je iskustvom progona i oslobođenja.
Trese se i škripje
mali brodić "Marija"
pod skosima makine
od kolumbe do jarboleta
bigunce nosi,
ča su u zalaz sunca
isplovili,
pobigli
iz talijanskog porta San Benedetta
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
8. EPITAF VOJNIKU KOJI JE PAO U ČASU POTPISIVANJA PRIMIRJA, GRIGOR VITEZ
Potresna antiratna pjesma o vojniku koji je izgubio život upravo u trenutku kada je rat završavao. Premda ne govori izravno o konkretnom bojištu ili događaju, snažno progovara o besmislu rata, ljudskoj žrtvi i cijeni slobode. Njezina univerzalna poruka o stradanju pojedinca u sukobu velikih ideologija svrstava je među najznačajnije antiratne pjesme hrvatske književnosti. Grigor Vitez (1911.–1966.) bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i urednik. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi, a nakon rata postao jedan od najvažnijih hrvatskih autora za djecu. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju humanizam, suosjećanje i duboka vjera u dostojanstvo običnog čovjeka.
Vijest je letjela brže od ptice
Brže od vjetra
Brže od munje,
Gugutala je od sreće u eteru.
I stigla je prekasno.
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
9. USPAVANKA ZA POGINULE KOJI NEMAJU VIŠE OD DVADESET GODINA, DUŠAN MATIĆ
Pjesma nastala iz iskustva ratnog razaranja i spaljenih domova. Polazeći od prizora zgarišta obiteljske kuće uništene 1941. godine, Banjević gradi snažno svjedočanstvo o zločinima okupatora i njihovih pomagača. U središtu pjesme nisu samo materijalni gubici nego i pitanje kako sačuvati ljudsko dostojanstvo nakon tragedije. Dušan Matić (1898. – 1980.) bio je srpski pjesnik, esejist i jedan od utemeljitelja nadrealizma u jugoslavenskoj književnosti. Tijekom Drugoga svjetskog rata pisao je pjesme nadahnute stradanjem ljudi i borbom protiv okupacije. Njegova „Uspavanka za poginule koji nemaju više od dvadeset godina“ ubraja se među najpoznatije antiratne pjesme nastale u vrijeme NOB-a.
Spavaj,
Ko nijedno dete živo što ne spava,
U zagrljaju zemlje, s krticom i s korenjem trava.
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
10. NA ZGARIŠTU, MIRKO BANJEVIĆ
Pjesma nastala iz iskustva ratnog razaranja i spaljenih domova. Polazeći od prizora zgarišta obiteljske kuće uništene 1941. godine, Banjević gradi snažno svjedočanstvo o zločinima okupatora i njihovih pomagača. U središtu pjesme nisu samo materijalni gubici nego i pitanje kako sačuvati ljudsko dostojanstvo nakon tragedije. Mirko Banjević (1905. – 1968.) bio je crnogorski pjesnik i sudionik Narodnooslobodilačke borbe. U svojim ratnim pjesmama često je opisivao stradanja naroda, razaranja sela i kuća te otpor okupaciji. Njegovo stvaralaštvo zauzima važno mjesto u korpusu poezije NOB-a.
Od spaljene kuće – stare Kule,
ostali su 1941. samo Goli zidovi
i slučajno očeva slika.
Cijelu pjesmu pročitajte ovdje
