Komentar naslovljen «Deplasirani Kirin» napisao je novinar Novog lista Dražen Ciglanečki.
U ožujku 2003. godine Ivica Kirin uvjerljivom je pobjedom
na prijevremenim izborima vratio HDZ na vlast u Virovitici, a on sam postao
je dotad najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj. I ne može se reći da je loše obavljao
tu dužnost. Pokazao je Kirin i da ima određeni politički instinkt kada je jedan
spomenik NOB-u ponovno postavio na gradski trg nakon što je desetak godina oštećen
ležao u nekom dvorištu. Ali, stvari su se počele prebrzo razvijati za Kirina.
Varaždinski kirurg Marijan Mlinarić nije bio dobar ministar
unutarnjih poslova, a još je imao i zdravstvenih problema pa je premijer Ivo
Sanader odlučio potražiti mu zamjenu.
Predsjednik HDZ-a Virovitičke županije Josip Đakić jamčio je
za svog prijatelja i sugrađanina i Sanader je u ljeto prošle godine upravo Kirina
odabrao za Mlinarićevog nasljednika. Iz lokalne politike šire nepoznati hadezeovac
iznenadno je lasiran u orbitu izvršne vlasti na državnoj razini i to je bilo
previše za trenutačne Kirinove kapacitete. Nije da njemu nedostaje volje i energije
da se uhvati u koštac s bujajućim kriminalom. Ostavlja i dojam hrabrog, beskompromisnog
čovjeka kakav je i potreban za dužnost ministra policije, a posjeduje i izvjesni
neotesani šarm.
Međutim, Kirin se i u Banskim dvorima nastavio ponašati poput seoskog gazde
i to ga, nažalost, čini lošim ministrom. Umjesto da se pokrije ušima nakon što
je provaljeno da je policija po svemu sudeći pokušala zataškati Đakićevu tuču,
ministar odlazi u Viroviticu i u maniri lokalnog šerifa od tamo poručuje novinarima
da će im zakonski zabraniti tekstove koji se temelje na anonimnim izvorima jer
je jedan takav poslužio i za načinjanje slučaja Đakić.
Dakle otprilike polovica novinskih članaka više ne bi moglo biti objavljeno.
Sanader je ovu Kirinovu inicijativu nazvao deplasiranom, ali postavlja se pitanje
zašto on u Vladi i dalje drži deplasirane ministre.
