Mislite kako demokracija funkcionira tako što narod mari za goruće probleme? Najnovije je istraživanje pokazalo da je za djelotvornu demokraciju potrebna većina koja nema pojma o životu i koja slijepo slijedi nekog vođu s osobinama nekakvoga alfa-mužjaka. I to je kraj naših snova o demokraciji...
Istraživač Iain Couzin je na sveučilištu Princeton preko pokusa sa zlatnim ribicama svima nama natrljao na nos ono što i sami znamo - pametno biračko tijelo se na svakim izborima rasturi u male skupine koje konačno zajedno slijede dominantnu većinu. Prirodno, zlatne ribice nagonski slijede hranu koncentriranu oko žutog cilja. Međutim, Couzin i ekipa su dresirali većinu jednoga jata da slijede plavi ciljani predmet, i usput hranili onih nekoliko koje su slijedile žutu boju. Kada su ih stavili zajedno, manjinske ribe koje su nagonski slijedile žutu metu privukle su prema tome cilju i one koje su dresirane za plavu metu, zbog nagona.
A onda je u cijelu tu "riblju čorbu" dodano mnoštvo riba koje nisu dresirane (!). Iako su imale nagon prema cilju žute boje, zastale su, procijenile što se događa, te počele slijediti one ribe koje su naginjale plavome području. Neinformirana većina je vidjela da "žute" ribe plivaju nagonski, a "plave" ribe se trude drugačije, lobiraju i imaju više strasti prema svojemu cilju. I sve su pridošle ribe otplivale s onima "plavima" koje su se trudile. To je bio šamar za poimanje demokracije i odlučivanja, bar što se tiče pokusa na glupim ribama.
Slijedi pitanje: "Odnosi li se taj fenomen i na ljude?" Ne biste očekivali da bi gomila neinformiranih pojedinaca utjecala na proces donošenja odluka u suvremenoj populaciji. Couzin želi poduzeti pokus i na ljudima, ali za sada radi samo računalne simulacije. Rezultat je isti kao s jatom riba - manjina koja pokazuje više strasti i govorničkih sposobnosti dobiva glasove goleme većine. Ono što je do sada uspio dokazati je pokus gdje dvadeset neinformiranih ljudi sluša govor jednog ili dvojice elokventnih političkih govornika. Odjednom pasivna većina počinje slijediti strastvenu manjinu. Jednostavno, ta manjina proizvodi previše "buke" i privlači pozornost, te kao i kod riba, pasivna većina odjednom postaje većina koja slijedi nekoga tko se trudi propagirati svoju ideju kao najbolju.
Prošlo je romantično vrijeme kada se despot trebao zabrinuti zbog šutnje naroda, jer je s tom šutnjom dolazila seljačka buna. Danas narod šuti, jer nema pojma što se zbiva. Šutimo, jer smo dužni bankama. Šutimo slušajući reklame o EU i boljem životu i prigušene glasove "euro-skeptika". A kada dođe do izbora glasujemo za one najglasnije, držeći "fige" u džepu da će nam biti bolje. Tada poskupi gorivo, podignu poreze, a mi umjesto pekmeza na kruh poželimo namazati vlastito govno, samo da uštedimo do slijedećeg mjeseca. Jer nismo imali pojma što se zbiva. Ili nismo htjeli čuti. Jer oni najglasniji su pravili toliko buke da smo požalili što smo ljudi, a ne glupe ribe. A i ribe su požalile što ih uspoređujemo s nama samo da bismo dokazali koliko smo glupi...
(link: http://io9.com/5869088/democracy-needs-ignorant-people-says-science)