Monodrama Ja deda na Virkas je došla kao zamjenska za otkazanu predstavu Budala na večeri Narodnog pozorišta Tuzla pa je bilo malo bojazni kako će proći, ali virovitička publika nije vratila ni jednu jedinu unaprijed kupljenu ulaznicu što je slutilo na dobro. A bilo je i bolje od toga. Em, nitko nije požalio, em se dobro zabavio. Za vrijeme izvedbe nisu skidali osmijeh s lica, a nakon nje nisu štedjeli dlanove. Netko je povikao i bravo! Predstava je na kraju dobila ocjenu 4,88 i trenutačno je prva na ljestvici za izbor najslađe predstave ovogodišnjeg festivala.
Predstava Ja, Deda B.H. Thorsona urnebesno je smiješna i dirljiva ispovijed muškarca u zrelim godinama namijenjena djedovima i bakama, njihovoj djeci i unucima. Djed je u najboljim godinama, vitalan, duhovit, zabavan, mudar, brižan, nostalgičan i sjetan.
Kazališni, filmski i televizijski glumac Pero Juričić prvi put je na Virkasu. I još je došao kao zamjena što je bio dobar šlagvort za šale u kazališnom kluba Boca nakon predstave gdje su mu kolege glumci s kojima je igrao u nekim predstavama, filmovima i televizijskim serijama došli čestitati na briljantnoj izvedbi. Njegov sin Filip Juričić, također glumac, u Virovitici je igrao na prvom Virkasu 2005. godine i to u predstavi Višnjik Antna Čehova u režiji Dražena Ferenčine, a poslije i u predstavi 39 stepenica. Otac i sin su u Virovitici igrali zajedno u predstavi Život u kazalištu, Zagrebačkog kazališta lutaka i Scene Gorica na Virovitičkom kazališnom ljeti 2011. godine.
„Često me sretnu na cesti i kažu: Nemojte se ljutiti, sin vam je puno bolji glumac. A valjda zato sam morao čekati 13 festivala da bi nekog uvjerio da ima smisla pozvati i mene“, šali se Pero i dodaje: „Što se tiče Virovitice i moga sina, moram priznati da je to posebna ljubav i kada sam mu rekao da idem u Viroviticu on se sav rastopio jer, njemu je to bio prvi pravi početak. Prvi puta igrao u velikoj predstavi, veliku ulogu u klasi klasici. To što je prvo uvijek ostane zapisano“.
O ulozi djeda kazao je kako su olakotne okolnosti što ima djedove godina za tu ulogu. „Radeći na njoj puno sam toga svoga osobnog ubacio, a ono što nije moje je ono što sam prepoznao iz svoga života“.
Pero Juričić je oduševljen virovitičkom publikom. „Večeras mi je jedna gospođa rekla da joj je bilo žao što je predstava gotova: Odgovorio sam: I meni! To su trenuci koji vrijede u teatru. Teatar je posao gdje prolaziš kroz brojne krize, ali kad se dogode ovakvi momenti onda shvatiš da to ima smisla“.
