Dabome da je u zemlji bezakonja trenutno najvažnija stvar donijeti Zakon o jeziku. Mafijaški feud znan kao Hrvatska, u kojem udobno nekažnjeno žive visokokoruptivni lordovi, ratni zločinci, sjecikese i megapljačkaši narodnih para, odlučio se prije svega obračunati s onima kojima jezik nije crknuta dogmatska lešina. S onima kojima govor i pismo ne spadaju u nacionalističko smeće, nego predstavljaju alate života - piše Davor Šošić na portalu Telegram.
Zakončina o jeziku, dakle, valja se na nebu Hrvatske prošaranom munjama. Ono, čisto da znamo kako zakonito odlazimo u tri majčine. Okej, kako su to velikodušno požurili javiti, zasad jezični klistiraši ne planiraju u Zakon ugraditi i odmazdu. Električna stolica i doživotna robija ostadoše u ovoj fazi izvan uškopljeničkih ideoloških zamračenja.
Što će reći da mi jezični krimosi možemo na tren odahnuti. I da još uvijek ne moramo u ilegalu ili u šume. Ali, kao i toliko puta u ovoj slučajnoj zemlji, nikad ne reci nikad. Možda ja duvam na hladno, ali ovdje se led začas usije u žigove.
Nacrt Zakona o jeziku možda ne sadrži prekršajne cifre od nekoliko nula u eurima ili predviđenu lepezu robijaških godina, ali on jeste Preambula državotvornog nasilja nad erosom jezika. Pogodna za najmaštovitija “čitanja” na terenu.
Španska čizma puna rđavih eksera u koju će se prelako izlagati teroru svaka neobuzdana iskra tjelesnosti i duševnosti jezika. Jezika kojim zajednički govorimo, sočno i s brojnim raznolikim začinima – svi mi, od Crne Gore i Srbije do Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Cijeli članak pročitajte na portalu Telegram.