Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Kazalište Virovitica

Davor Špišić: Kad osjetim da sam postigao dobar stupanj identifikacije mojih lica s dušama u publici, onda sam siguran da sam uspio

  Goran Gazdek           21.02.2021.         1015 pogleda
Davor Špišić: Kad osjetim da sam postigao dobar stupanj identifikacije mojih lica s dušama u publici, onda sam siguran da sam uspio

Da nema korone virusa i epidemioloških mjera, novom premijerom ("Alabama" Davora Špišića u režiji Darija Harjačeka) već bi proslavili Dan kazališta Virovitica (3.veljače) i uživali u predstavama 17. Virkasa. Festivala ove godine nema, a premijera je zakazana za kraj mjeseca (26.veljače). Tim povodom razgovarali smo s autorom drame Davorom Špišićem.

* Junaci Vaše „Alabame“ su hrvatski emigranti koji, želeći zaboraviti ratne traume, bježe u zemlju koja ih ne dočekuje raširenih ruku. Oni su odbačeni od zajednice i teško se snalaze u novim uvjetima zbog čega i dalje pate. U vrijeme kada je drama nastala bio je to regionalni problem, danas o emigrantima bruji cijeli svijet, a njihovi životni problemi postaju globalni. Koliko je drama danas aktualna?
- Da, prošla je cijela dekada od praizvedbe, a spoljna vizura „Alabame“ se drastično promijenila. Postala je jako globalna po referencama. Emigrantske sudbine ključaju uzduž i poprijeko ovog pomahnitalog svijeta, i prepoznaju se u milijunima kopipejstanih priča. Kastinsko ustrojstvo svijeta u međuvremenu se još više užarilo, nikad više raslojavanja u ovoj bespoštednoj egzistencijalnoj igri. Predatori su sve opušteniji u svojoj pohlepi, ne trude se više ni sakriti metode, nego nam se cere izravno u lice.

„Albama“ je praizvedena u Gavelli 2010., godinu dana kasnije kao radio drama emitirana je na Hrvatskom radiju. Kako su prošle te izvedbe kod kritike, kako kod publike, a kako ste ih Vi vidjeli. Je li Vam kao autoru, ali i kao nekome tko u medijima piše kritike i osvrte na kazališne predstave, važnije što kaže kritika ili kako na sve gleda publika?
- Ja sam iskreno bio prezadovoljan praizvedbom u Gavelli, u režiji Daria Harjačeka. Predivan je bio ansambl predvođen nezaboravnom Marinom Nemet u ulozi Ruže, koja nas je prerano ostavila i otišla put zvijezda. Vječni sam Marinin dužnik što mi je nesebično darovala prvu Ružu. Publika je fantastično tada reagirala, obožavala je predstavu. I kritike su također bile sve sjajne. Odmah nekako uporedo s Gavellom, kultni beogradski Atelje 212 je pokazao interes za postavku „Alabame“, pa su se onda mijenjale uprave i repertoarni planovi, tako da nismo ništa dogovorili. Zaista mi je najvažnije kako publika reagira na moje predstave, kad osjetim da sam postigao dobar stupanj identifikacije mojih lica s dušama u publici, onda sam siguran da sam uspio.

* Za „Alabamu“ ste 2008. dobili prvu nagradu "Marin Držić“. Držića ste dobili još iza „Jug 2“ 2001., „Nebo od gume“ 2015. , „Zidariju“ 2016., „Dječaka“ 2020., a nagrađeni ste i na natječaju Narodnog pozorišta Subotica za novu dramu 2010. (Galeb 2). Nagradu publike Teatra.hr za najbolji dramski tekst„Žene u crvenom“ (praizvedba Teatar Ludens, Koprivnica) zaslužili ste 2014.Za roman "Koljivo" dobili ste V.B.Z.-ovu književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2004.godine. Što Vam nagrade znače i pomažu li Vam kao referenca u karijeri?
- Da se ne lažemo, kao dupli lav u horoskopu imam prilično napumpan ego. Dakle, nagrade itekako griju taštinu, a fiksiraju i reflektore javnosti na vaš rad. Ono što nikako ne smijete dozvoliti to je da vam udare u glavu. Svaki put vraćam starter na nulu i krećem iznova. I svaki put sam na brisanom prostoru, gol kao od majke rođen. Najbitnije mi je da uložim sve snage i umijeće u novi projekt. Događalo mi se da sam stvari onako s pol snage odradio, i tada su i konačni rezultati bili polovični.

* Virovitička publika je do sada imala prilike vidjeti samo jednu Vašu dramu, Kaćuše, u režiji Dražena Ferenčine Kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca. Bilo je to na Virkasu 2009. godine. „Alabama“ je prva koju će igrati ansambl Kazališta Virovitica. Koliko poznajte virovitički teatar i što očekujete od predstave?
- Strašno sam uzbuđen da će mi dramu zaigrati virovitički glumci. Odlično poznajem ovaj sjajni, drčni teatar koji je uvijek imao nešto gerilsko, partizansko u sebi. Svojim borbenim, živim, istraživačkim predstavama na najljepši mogući način rušili su one blesave floskule o metropoli i provincijama.

* Redatelj virovitičke „Alabame“, Dario Harjaček, režirao je i onu zagrebačku, u Gavelli. Vjerojatno će Vam biti zanimljivo vidjeti redateljska rješenja koja nudi danas, jedanaest godina kasnije?
- Kažem, još u onoj prvoj verziji bio sam jako zadovoljan Dariovim bluzerskim putovanjem u „Alabamu“. Radi se o jednom od naših najmarkantnijih redatelja, autentičnog rukopisa, i duboke empatije prema ranjenima i poniženima. Dijelimo puno zajedničkih emocija i ono što se kaže pogleda na svijet. Ponosan sam i sretan da me opet režira i da, jedva čekam da vidim kamo se to ovoga puta uputio s Alabamerima.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište Virovitica