Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Kazalište Virovitica

Dario Harjaček: Alabama mora živjeti na pozornicama jer je vanredno dobar tekst, jedan od najboljih u ovom stoljeću

  Goran Gazdek           20.03.2021.         688 pogleda
Dario Harjaček: Alabama mora živjeti na pozornicama jer je vanredno dobar tekst, jedan od najboljih u ovom stoljeću

Epidemija korone nametnula je nova pravla. S njima živimo već godinu dana, i polako mijenjamo navike. Prva ovogodišnja premijera u Kazalištu Virovitica, predstava Alabama Davora Špišića u režiji Darija Harjačeka, održana je 26. veljače pred samo trideset ljudi u maskama. Bez uobičajenog šušura, bez gostiju, zagrljaja i stiska ruke u znak čestitki za uspješnu izvedbu. Predstavom je četvero virovitikih glumaca obilježilo vrijedne jubileje. Svako novo igranje do daljnjeg će biti u uvjetima epidemioloških mjera, što znači pred ograničenim brojem publike. Ovoga vikenda zakazane su još dvije izvedbe. Prva je bila sinoć, u petak, a druga je večeras, u subotu, 20. ožujka. Tim povodom, o okolnostima nastajanja predstave, premijernoj izvedbi, virovitičkom teatru i Virovitici razgovarali smo s redateljem predstave Dariom Harjačekom.

Kako je došlo do suradnje s Kazalištem Virovitica? Jeste li poznavali ansambl od ranije?
-
Ovo mi je treća suradnja s Kazalištem Virovitica. Prije devet godina režirao sam predstavu Elling, a prije dvije godine Komšiluk naglavačke. Kroz ova tri projekta mislim da sam stvarno dobro upoznao ansambl, grad i kazalište. Dolazak u Viroviticu uvijek je za mene dolazak među prijatelje. Zato prema ovom kazalištu imam poseban, rekao bih sentimentalan odnos. I uvijek ću se rado odazvati kad me pozovu.

<<< Davor Špišić: Kad osjetim da sam postigao dobar stupanj identifikacije mojih lica s dušama u publici, onda sam siguran da sam uspio

Prvi puta ovaj tekst ste čitali i režirali prije 11 godina. Kako danas gledate na njega? Što je to u njemu tako dobro da ste pristali ponovno ga režirati?

- Alabama je prije jedanaest godina u Gavelli polučila veliki uspjeh. Spletom nesretnih životnih okolnosti, odigrala je svega petnaestak puta jer se Marina Nemet, koja je tada igrala glavnu ulogu razbolila, a nedugo zatim i umrla. Ovo je na neki način i posveta njoj. No najvažniji motiv je taj što kroz sve ove godine imam osjećaj kako Alabama mora živjeti na našim pozornicama jer je to vanredno dobar tekst. Jedan od najboljih napisanih u ovom stoljeću u Hrvatskoj. Htio sam mu dati život. I to upravo na mjestu koje sam smatrao da je njegovo prirodno mjesto. Mislim da ne postoji kazalište na svijetu gdje bi ovaj tekst bolje sjeo. On ulazi u suštinu panonske duše sa svim svojim sjajem i svim svojim mrakovima. Uz sve to smatrao sam kako za ovaj tekst trenutno postoji idealna podjela. Virovitički ansambl nalazi se u fazi smjene generacija i mislim da je jako bitno homogenizirati ansambl kroz to da glumci različitih generacija imaju prilike igrati sjajne, dobro napisane uloge. Tekstova koji bi na ovaj način izvlačili optimalni potencijal ovog kazališta je jako malo.

Zanimljivo je bilo onima koji su imali prilike gledati Gavelinu Alabamu usporediti redateljska rješenja. Ali, kako Vi to vidite? Koje su sličnosti, a koje razlike u pristupu režiji? Jedanaest godina iskusniji u odnosu a vrijeme kada ste prvi put radili Alabamu?
-
Pristupio sam tekstu ovaj put na potpuno novi način. Prije jedanaest godina to je bilo možda konceptualno puno apstraktnije. Bila je to moja prva velika predstava u nekom velikom kazalištu i mora da je to ostavilo nekog upliva na predstavu. Danas mu pristupam mnogo elementarnije. Puno me više pogađa upravo socijalna dimenzija ove priče. Stvari su se u posljednjih jedanaest godina promijenile na način da je tekst daleko aktualniji danas nego tada. Osim priče o diskriminaciji emigranata, ovdje u prvom planu imamo priču o socijalnim nejednakostima. Živimo u društvu koje počiva na simbiozi između velikih kumova i stoke sitnog zuba. I što vrijeme više prolazi, to se taj odnos sve više polarizira. Kumovi su sve bogatiji, a mali ljudi sve su zahvalniji što im ovi prvi bacaju mrvice sa svog stola. To je upravo suština Alabame. Vidimo danas kako mladi ljudi u nemogućnosti da raskrinkaju bit ovog feudalnog međuodnosa postaju frustrirani do mjere da misle kako je jedino rješenje preuzeti pravdu u svoje ruke. Najbolji su primjeri događaji u Splitu i na Markovom trgu u zadnjih godinu dana. Djeca su počela kalašnjikove svojih roditelja iz raznih šupa i svinjaca i ispucavaju svoju gorčinu. To je danas naša realnost.

<<<  Marina Mađarević o Alabami Kazališta Virovitica: Gotovo je, utjeho moja izmučena

Kako je bilo raditi s virovitičkima glumcima?
- Božanstveno. Radili smo u velikom miru i međusobnom poštivanju. Od prve probe bili smo svjesni i težine zadatka i vrijednosti projekta. Ono što me najviše intrigiralo bila je već spominjana spona generacija. Između ostalog, motiv za raditi Alabamu bio je i to što sam u glavnoj ulozi kao idealnu podjelu vidio Blanku Bart. Mislim da je njezina praofesionalna posvećenost, ljubav i talent nešto iz čega mlade generacije mogu naučiti sve što treba znati o kazalištu. S druge strane u ansambl je stigla mlada virovitičanka Monika Lanščak koja donosi kazalištu jednu potpuno novu energiju i zasigurno je veliki kapital ovog kazališta u budućnosti. Žao mi je što sam sada izdvojio sam dva imena jer svatko zaslužuje da se o njemu govori u superlativima. Ovo je ansambl bez slabe karike. Ovo je jednostavno sjajan ansambl.

Predstava je nastajala u doba drugog lockdowna, restorani i kafići nisu radili, nije bilo druženja i javnog okupljanja. Jeste li ipak upoznali grad?
- Grad poznajem već skoro deset godina. Ovo je bio prvi put da nisam ovdje za vrijeme najhladnije zime. Doživio sam čak i malo proljeća i to čovjeku odmah promijeni perspaktivu grada. Virovitica je jako ugodna, ali ono što je čini posebnom su velikodušni, veseli i zabavni ljudi. Često razmišljam koliko je bogatstvo za jedan grad da imaju jedan kolektiv osobenjaka, posebnih, kreativnih i potpuno vanserijskih ljudi kao što je to virovitičko kazalište. To je po mom sudu jedno od onih mjesta gdje grad postaje grad. Virovitičko kazalište je prva linija obrane urbaniteta u ova teška vremena i činjenica da kroz sve ove godine zaista funkcionirao kao oaza, vrijedno je svakog poštovanja. Drago mi je da s vremena na vrijeme postajem dio tog kolektiva.

<<< Olga Vujović o "Alabami" Kazališta Virovitica: Od sna do pepela

Dok ste radili u Virovitici stigla je vijest da je kratka radio drama "Potres" iz ciklusa Male forme koju ste Vi režirali ušla u finale BBC nagrade za najbolju europsku dramu 2021. godini, koje će se dodijeliti 26. ožujka u Londonu. Kakva je to drama i što Vam znači ova nominacija?
-
Ja sam još relativno nov u mediju radio- drame, ali uživam stvarati na radiju. To je za javnost možda ne baš najpopularniji medij, ali njegov utjecaj u smislu širenja hrvatske kulture u međunarodnim relacijama je izuzetan. Naša drama Potres dokaz je toga. Nakon osvojene nagrade na festivalu rumunjske radio televizije, stručnjaci iz cijelog svijeta bili su zadivljeni otkrićem Janka Polića Kamova. BBC-eva nominacija samo je nastavak te priče. Mislim da imamo puno toga za ponuditi svjetskoj javnosti no vrlo često se velike i važne stvari zatiru jer smo naviknuti da svoj identitet gradimo iz osjećaja inferiornosti. Meni osobno, ova nominacija znači jako puno jer me u kreativnom smislu potiče na još beskompromisniji rad.

Kako ste doživjeli premijeru?
- Što tiče premijer, jako sam zadovoljan i ishodom same predstave kao i njenom recepcijom. Održana je u potpuno nadrealnom ambijentu pred trideset ljudi u maskama. U takvom ambijentu gubi se pravi osjećaj svečanosti koji donosi premijera, ali s druge strane posebna je svečanost i to što usprkos svim otegotnim okolnostima uspijevamo i dalje stvarati, raditi, biti prisutni. Za nas je ovo velika pobjeda. Jer nema većeg prokletstva od onog kad čovjeku oduzmete mogućnost rada.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište Virovitica



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.