
Ovih
dana se navršila druga godina od kako je
Danijel Reponj pokrenuo
internet stranicu
Zvjezdarnica. U
povodu te godišnjice
Astronomski magazin
objavio je intrevju s Danijelom kojeg prenosimo u cjelosti.
Šta je presudno uticalo da pokreneš sajt?
- Eh, odgovor je malo poduži. Najkraće bi bilo - znatiželja. Ali, krenimo iz
početka. Danas svatko može imati svoju web stranicu. Nekada to nije bilo tako.
Jednom sam si postavio pitanje, zašto se ne bih okušao u izradi web stranice?
Prvo što je potrebno je ideja o sadržaju web stranice. Tu sam imao gomilu materijala.
Naravno, astronomija je bila na prvom mjestu, a zatim sam uočio prazninu na
Internetu. Naime, nigdje se gotovo ništa nije moglo pronaći o povijesti mojega
grada - Virovitice. Nekoliko šturih informacija i to je sve. Odlučio sam to
promijeniti. Rezultat toga su moje osobne web stranice - Danijel.info, koje
se na žalost godinama nisu mijenjale. Nakon toga sam nekoliko godina radio na
pokretanju i uređivanju dvaju jedinih virovitičkih web portala. Kako ne podnosim
politiku i politikantstvo, postalo mi je jako naporno više se time baviti, negativno
je utjecalo na moje živce i dobro raspoloženje i zdravu pamet pa sam se ostavio
toga i odlučio pokrenuti web stranicu posvećenu onome što volim - astronomiji.
Inače, mrzim portale, no sve što napravim obično na kraju opet postane portal.
To je valjda nekakvo moje prokletstvo. S druge strane, koncepcija današnjih
web siteova koji se nečime bave je takva da ako želite pružiti puno informacija,
morate to napraviti u obliku portala. I tako sam napravio Zvjezdarnicu.
Odmah na početku sam, zahvaljujući svojem iskustvu na održavanju gradskih portala,
odlučio izbjeći veliku zamku svih neuspješnih projekata sličnog tipa. Nisam
htio napraviti stranice koje će se baviti vijestima. Vijesti su jako pokvarljiva
roba, i trajnost im je vrlo kratka. Brzo zastarijevaju i obično nemaju nikakvu
konkretnu korist. Rijetko se iz njih može nešto naučiti. Osim toga, bio sam
sâm, nisam imao niti jednog suradnika koji bi pisao vijesti, a da idem prepisivati,
odnosno prenositi vijesti, kako to novinari vole reći, s drugih mjesta, to je
jalov posao. Zato sam odlučio da Zvjezdarnica neće biti portal s vijestima,
već mjesto gdje će svi koje zanima astronomija, moći pronaći upravo to - astronomiju.
Danas se zahvaljujući entuzijazmu i velikoj volji koju ima gospodin
Marino
Tumpić, i na Zvjezdarnici mogu pročitati vijesti iz svijeta astronomije
i astronautike. Zanimljivost je recimo AstroForum, njega sam postavio reda radi,
kao, sve stranice imaju nekakve forume, pa neka imam i ja. Od njega nisam očekivao
baš ništa, išao sam logikom da astronomija ne zanima puno ljudi i da nije potreban
nikakav forum jer na njega nitko neće dolaziti. Eh, kako sam se samo prevario!
On svoje korijene vuče sa Danijel.info stranica, tamo sam ga prvo stavio.
Dugo je trebalo da ga ljudi pronađu i još duže da ga prepoznaju kao astronomski
forum. Slično je bilo i s AstroGalerijom. Kako sam dugo pripremao nove stranice
koje će zamijeniti one stare za Zvjezdarnicu, forum i galeriju sam prebacio
privremeno na zvjezdarnica.info domenu jer sam shvatio da ako ostanu na danijel.info
domeni, nitko ih neće shvaćati ozbiljno. Tu sam naučio da je ime stranica, odnosno
ime domene jako važno u marketingu. Danijel.info ništa ne govori, osim da se
radi o stranicama nekog Danijela, ali ne i o tome što im je sadržaj. Nedostaje
im "ono nešto". Bio sam toga svjestan pa sam tražio slobodnu domenu
koja će odgovarati sadržaju. Iskreno, bio sam uvjeren da su dobre domene već
sve zauzete, danima sam tražio prikladnu slobodnu domenu, no nije ih bilo. Jednoga
dana sam više iz šale, išao provjeravati domenu zvjezdarnica.com i ostao zapanjen.
Bila je slobodna! Naravno, istog sam je trena kupio. Napokon sam imao - Ime!
Od nedavno, Zvjezdarnica je dobila i Europski "predznak" i dostupna
je na europskoj domeni zvjezdarnica.eu jer ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju,
to će postati sasvim normalno.
Naravno, u praksi se ništa neće promijeniti, to je ionako više "modni detalj".
Imao sam dosta tekstova o astronomiji koje sam pisao i objavljivao po Internetu,
najčešće u obliku kolumni ili zanimljivosti, većinom na mjestima gdje astronomija
nije bila glavni sadržaj pa nisu dolazile do onih koje to najviše zanima, odlučio
sam prvo krenuti s njima. Sistematizirao sam ih i udomio na mjestu gdje su napokon
došli na svoje. I tako je Zvjezdarnica otvorila vrata svoje virtualne kupole,
svima koji su željeli proviriti u svemir. Moram reći da se uopće nisam trudio
reklamirati Zvjezdarnicu po drugim mjestima. Prijavio sam ju na nekoliko web
imenika i to je bilo sve. Računao sam da će oni koje zanima kvaliteta koju sam
nudio, sami pronaći put do nje. I nisam se prevario. Ljudi su je počeli otkrivati.
No, nisam mogao ići dalje ako ne pronađem ljude koji će znati prepoznati ideju
koju sam imao pa sam tražio suradnike. I eto, malo po malo, okupila se ekipa
ljudi koji su Zvjezdarnicu prihvatili i krenuli smo malo ozbiljnije. U prosincu
2007. godine, mjesec dana prije njezinog drugog rođendana, pustio sam u pogon
nove stranice Zvjezdarnice, kompletno napravljene ispočetka, s novim dizajnom,
novim sustavom za upravljanje sadržajima, s kompletno prerađenim svim tekstovima
i grafikama, fotografijama, integriranim forumom i foto galerijom. Bio je to
golemi posao, no isplatio se, ne financijski jer tu nema nikakve zarade, već
duhovno i intelektualno.
Eto, tako je nastajala Zvjezdarnica. Posebno moram istaknuti činjenicu da se
Zvjezdarnica otvorila i prema međunarodnoj suradnji jer je ona jedino mjesto
u Hrvatskoj preko koje se može pretplatiti na odličan astronomski časopis Astronomija.
O njemu sam slušao samo u superlativima i žarko sam želio prelistati ga, osobno
se uvjeriti u istinitost priča. Sve je bilo baš onako kako su ljudi koji su
imali sreće da ju drže u rukama pričali, oduševio sam se i došao na ideju da
ga putem Zvjezdarnice predstavim svim potencijalnim čitateljima u Hrvatskoj.
I eto, imam zadovoljstvo biti pretplatnik na Astronomiju, a ujedno pomagati
da se taj časopis i u Hrvatskoj čita. Naravno, to ne bi bilo moguće bez velikog
angažmana koji je na sebe preuzeo gospodin Janko Mravik kojemu se puno zahvaljujem.
Zatim vrijedno je napomenuti da se na Zvjezdarnici mogu čitati vrlo edukativni
tekstovi ljubitelja astronomije iz Srbije, poput onih koje majstorski piše gospodin
Drago Dragović. Želja mi je da osim Astronomije, u Hrvatskoj možemo
ponuditi i neke od vaših knjiga koje mi se čine jako zanimljivima. Znate, ne
govore svi dobro engleski ili neki drugi jezik, a niti je poznavanje stranog
jezika garancija da će se pročitati dobra knjiga. Knjige koje pišu vaši autori,
a čije tekstove imamo priliku čitati u Astronomiji, garancija su dobrog sadržaja.
Osobno, ne primjećujem da se u Hrvatskoj tiskaju knjige iz područja astronomije.
Sve je nekako zapalo u letargiju i ovo je prava prilika da ljudima ponudimo
alternativni put da dođu do dobre literature, tim više što su cijene vrlo prihvatljive,
a sadržaj svima lako razumljiv. Istaknuo bih i činjenicu da do danas nisam primio
niti jednu jedinu primjedbu na sadržaje pojedinih tekstova na Zvjezdarnici koji
su pisani na srpskom jeziku, što pokazuje da su ljudi koji ih čitaju na vrlo
visokoj intelektualnoj razini. Ista je situacija i na AstroForumu, koji je u
međuvremenu postao najveći astronomski forum u Hrvatskoj, gdje imamo članova
iz svih država bivše Jugoslavije ali i s drugih kontinenata. Virtualni suživot
im je takav da može poslužiti za primjer ostalima kako funkcionira zajednica
koja se temelji na poštovanju i uvažavanju različitosti jezika i kultura iz
kojih ti ljudi dolaze. Ponosim se time, bez lažne skromnosti! Eto, to je priča
o Zvjezdarnici.
Od kad te zanima astronomija?
- Još kao mali klinac volio sam gledati na televiziji svemirske filmove. U ono
vrijeme išla je prva sezona Zvjezdanih staza, s kapetanom Kirkom i misterom
Spockom. To mi je bilo jako zanimljivo. Zatim sam gutao sve knjige i stripove,
kupovao sve što je u sebi imalo svemir. No, astronomijom sam se počeo aktivno
baviti u osnovnoj školi, kada sam se upisao u Astronomsko-astronautičko društvo
"Mirko Daniel Bogdanić" Virovitica. Tada mi je otac iz Njemačke donio
i teleskop. Onda nije bilo puno velikih teleskopa niti se do njih lagano dolazilo
kao danas. Bio je to Panorama refraktor 60/910 mm. Njime sam se specijalizirao
za patrolna promatranja Sunca. Nekoliko sam godina sustavno promatrao i skicirao
Sunčeve pjege. Pokušao sam se baviti i astrofotografijom koja nije bila digitalna
kao danas. Radili smo s dobrim starim filmom. Svoje sam astrofotografije objavljivao
u tadašnjim časopisima. Bilo je to zanimljivo vrijeme, nije bilo Interneta niti
moćnih računala, sve podatke sam obrađivao ručno, a kasnije sam nabavio Sinclair
ZX Spectrum 48k i za njega napisao program Solar Max za obradu podataka prikupljenih
promatranjima Sunca. Danas više nemam ni teleskop niti Spectrum, imam dalekozor
TS 20x90 i PC računalo.
A šta te u astronomiji posebno zanima? Postoji li neka oblast kojoj
si posebno privržen?
- Zanima me sve pomalo, no nekako mi je zanimljivije ono što svemirske letjelice
otkrivaju diljem Sunčeva sustava. Zbog toga volim čitati i pratiti što se događa
u tom dijelu astronomije i astronautike. Tu uvijek ima novosti. Živimo u vremenu
kada je cijeli Sunčev sustav jedna velika prometnica u kojoj je živo, svako
malo se nešto događa, a zahvaljujući Internetu, informacije su nam dostupne
gotovo trenutno. Tako danas znamo puno o Marsu, asteroidima, Jupiteru, Saturnu
i njegovom svijetu, kometima, Mjesecu, Suncu pa čak i kako je na samim granicama
Sunčeva sustava gdje se sada nalaze Voyageri. To me fascinira. Nekoliko klikova
mišem i imate fotografije svih tih svjetova oko nas. Nekada toga nije bilo.
Mladi danas nisu svjesni koliko su povlašteni zbog toga.
Planovi za dalji razvoj sitea?
- Iskreno, nemam pojma. Nikada se nisam posebno opterećivao time. Nisam profesionalac
i rastegnem se onoliko koliko sam dugačak. Malo po malo i Zvjezdarnica je od
obične stranice, zbog entuzijazma postala danas respektabilan site, mada nikada
nisam na nju gledao kao na nekakvo čudo, jednostavno, ona je rezultat ljubavi,
strpljenja i puno, puno truda i vremena utrošenog na njezin napredak, kako s
moje strane, tako i svih suradnika koji su danas prisutni na njoj, na čemu sam
im beskrajno zahvalan. Ona počiva na entuzijazmu svih tih ljudi. Volio bih da
u budućnosti mogu na njoj pokriti troškove koje svake godine imam, poput plaćanja
domena i web hostinga, i naravno, da se mogu nekako odužiti svim tim sjajnim
ljudima za njihov trud. Iz iskustva znam da slični projekti rastu do te mjere
kada se na kraju postavlja pitanje njihove isplativosti. Pređu li taj prag,
nestaju s web scene, ostanu li unutar njega, imaju sreće. S obzirom da sam jedini
koji financijski podupire Zvjezdarnicu, to je na mojim leđima. Koliko ću to
moći financijski pratiti, ostaje da se vidi. Htio bih da to bude što duže, no
vrijeme će pokazati.
Na kraju, reci nam da li se baviš i praktičnom astronomijom ili samo
praviš Zvjezdarnicu?
- Nekada sam bio puno aktivniji. Danas se praktičnom astronomijom bavim dosta
rijetko. Obično odem s prijateljima iz Astronomske udruge "Mirko Danijel
Bogdanić" iz Virovitice kao gost, na poneko promatranje i to je uglavnom
sve. Nemam svoj teleskop niti nekakvu posebnu opremu za astrofotografiju. Ono
što vidim kroz svoj dalekozor i što snimim svojim digitalnim fotoaparatom koji
nije ništa posebno, je sve. Moje profesionalne obaveze su takve da nemam puno
vremena kako bih otišao na primjer na neka astronomska okupljanja poput Messierovog
maratona i slično tako da se s mnogim svojim suradnicima nikada nisam našao
osobno u društvu. No, danas u doba "mreže svih mreža" to nije niti
potrebno, svaki se dan nađemo na forumu i raspravljamo o tome što smo radili,
promatrali, snimali, ovisno o tome koga što zanima. Ponekada se znam zaletjeti
do Zagreba i odem do zagrebačke Zvjezdarnice pa iskoristim taj dan da se nađem
sa svima koji se tamo zateknu, pa i s ljudima sa AstroForuma.