Draga Daniela, Julka, Micika, Miličko, Hojša, Zlatice, kumice, Juco, naša učiteljice života! Sada, kada smo beskrajno tužni jer se moramo konačno oprostiti od tebe, želim da se prisjetimo svih onih sretnih, veselih i raspjevanih trenutaka s tobom. Sigurna sam da danas, ovdje, nema osobe koju nisi obilježila svojim radosnim duhom. Svatko od nas ima bezbroj ludih i cerekavih doživljaja s tobom. Rođena si sa zadatkom da doneseš radost i dobrotu, da stupiš na scenu života s velikom ulogom, da mijenjaš nas i svijet oko sebe svojim beskrajnim razumijevanjem za svakoga tko se pojavio u tvom životu. Uvijek si sve razumjela; sagledala ljude i situacije iz svakog kuta i za sve našla ono najbolje, najpozitivnije. Svakome si željela ugoditi pa je i skovana rečenica: „Želim da svima u svakom trenu sve štima!"
Uvijek si voljela biti u centru pažnje, a mi oko tebe smo voljeli gledati i slušati tvoje otkačene, lude nastupe.
Nije bilo fešte na kojoj se nisi popela na stolicu i otpjevala barem jednu solo pjesmu, u velikom stilu, uz svu pripadajuću dramaturgiju. Tvoje izvedbe Lisice i pjesme Danas sam luda i Hir, ili radosno izvrištana pjesma Me and Bobby McGee su nezaboravne. O klapskoj pjesmi da ne govorim! Tko može zaboraviti tvoju plesnu točku Billie Jean Michaela Jacksona? Michael, čuvaj se! Stiže ti opaka konkurencija!
Kako si se samo znala šaliti na svoj račun, tako da smo svi plakali od smijeha. Iz svake nezgode, nespretnosti, nedaće ti si uspjela izvući nejcerekaviji dio svega i eto opet točke za nastup! Tvoji Rodoljubaši neće nikada zaboraviti tvoje konferanse na našim nastupima kao ni tvoj spiritus movens mnogih tradicionalnih fešta u Rodoljubu kao što su Valentinovo ili Maskenbal, koje si osmišljavala duhovito i opet u velikom stilu scenske zvijezde. I svaki je nastup bio drugačiji, a opet tako u tvom stilu.
Sjetimo se sada samo Anti-Valentinovo-Horror party-ja kojeg smo slavili na petak, 13. Ili Woodstock u Rodoljubu- tematski tulum kojeg si smislila u autobusu, na povratku s proslave Nove godine u Zurichu, kada si rekla da je dugo čekati na sljedeću feštu u Rodoljubu, pa eto, da nam siječanj ne bi bio ružan i tužan pa da barem mi budemo „djeca cvijeća" kad još nema proljeća.
Draga naša, ponijela si veliki teret na svojim leđima kada smo te izabrali za prvu ženu predsjednicu Rodoljuba. Svi znamo da nije bilo lako zamijeniti Velikog Milčeka, ali i to si odradila zdušno i s velikom požrtvovnošću. S duhom prave Rodoljubašice koja zna kako naše društvo i ljudi u njemu „dišu", što trebaju i kako se živi s pjesmom u srcu.
Na putovanjima s tobom nikad nije bilo dosadno. Uvijek cerekana, izmišljanje raznih igrica. I pjesma. Uvijek pjesma i smijeh sa tobom!
Sjetimo se povratka iz Belgije i dugog putovanja autobusom koje je trebalo prikratiti nekom igrom. Tada smo osmislile mjuzikl o Zomri i Hojši u kojoj je cijeli bus sudjelovao. Za tili čas je tu bila i scenska šminka i podjela uloga i osmišljeni songovi. Cijela predstava! I od tada smo Hojše!
Pa onda, 11 godina jedrenja s našim barbom! Obilježila si svaki dan na brodu svojim neprestanim smišljanjem igara, aktivnosti ili koncerata. Koncerata koji su bili ili za našu dušu ili za ostale jedriličare u mirnim uvalama- koji su se samo došli malo odmoriti, ali im to nismo dopustili svojom pjesmom i glasnim smijehom.
Danima bi mogli nabrajati sve doživljaje i sretne trenutke s tobom ali sigurna sam da ćemo ih se spominjati sve dok smo živi.
Draga naša Daniela! Prije svega si bila veliki čovjek, velika duša puna razumijevanja i dobrote i velika prijateljica svima nama. Svojim si životom i duhom trajno obilježila ovaj grad, ove ljude koji su danas tu da te isprate i odaju ti posljednju počast, ali i sve one koji danas nisu mogli doći ali su u mislima s tobom.
Sjaj tvoje zvijezde nikada neće ugasnuti, anđele naš dobri. Tvoj život, borba sa velikim i malim nedaćama u životu, a najviše ova zadnja, najveća i najteža borba koju si stojički podnosila, nikada ne gubeći nadu i optimizam- velika je lekcija za sve nas koji ostajemo iza tebe. Bila si osoba koja je voljela živjeti „do daske", uzeti sve što ti život pruža, zabavljati se koliko god je to moguće. To je bila tvoja misija u životu koje si uvijek bila duboko svjesna, vanzemaljko moja. Neka nam to bude na utjehu.
Tražeći ovih dana odgovore na veliko pitanje ZAŠTO? koje si svi postavljamo, pronašla sam na internetu nešto što mislim da će nam donjeti bar malo utjehe, a kaže otprilike ovako: „Beskonačni Bog stvorio je sve. To je sveprisutno biće znano kao Onaj Koji Sjaji, Izvor svega što jest, ili bilo koje drugo ime koje mu želite dati. To bezimeno biće bez forme, htjelo je iskusiti svoju vlastitu kreaciju kao individualne strane sebe. Poput milijardi malenih bodlji na morskom ježincu, sa osjetilnim ticalima na kraju svake bodlje, Bog je mogao izaći van i dodirnuti vlastitu kreaciju i vratiti se u centar da bi podnio izvještaj što je otkrio."
Ti si se sad, dušo Božja, dušo naša, vratila u Izvor da podneseš izvještaj o svemu što si iskusila i proživjela. A i anđeli na nebu su te jedva dočekali. I njih treba netko zabavljati! A što bih jedino potomcima htio namijeniti u baštinu --- bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine. , rekao je Tin Ujević. I to je ono što si ti ostavila nama u baštinu.
Bila je čast živjeti i radovati se s tobom. Bila je čast biti ti prijatelj. Svi smo bolji ljudi zbog tebe. Hvala ti na svemu!
Amen. Živili!
Sergej Jesenjin: Do viđenja...
Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije -
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
