2013. Početak duge krize kakvu ovaj naraštaj još nije iskusio. To je godina koju proročanstva ne spominju, ali i bez njih danas možemo pretpostaviti što nam donosi. Prije 15-20 godina Sarajevo je gladovalo, Vukovar krvario pod ruševinama, Beograd stezao kaiš zbog sankcija, u Ruandi su imali međuplemensku olimpijadu u masakriranju ljudskih bića. Za to vrijeme Nijemci su ljetovali u Tunisu, Nizozemci prodavali svoje tulipane, a Australci gledali svoja posla. Međutim, sada dolazi vrijeme kada će svima na svijetu biti teško, ne baš podjednako, ali u rasponu od tjeskobe do agonije, ako vas to tješi. Jedan autor prije mene ovako je otpočeo svoje upozorenje: "Civilizacija kakvu znamo uskoro dolazi svome kraju. To nije blesavo propovijedanje neke apokaliptične sekte ili teorija zavjere nekog tajnog društva. To je najava iz izvještaja najbolje plaćenih i naširoko priznatih geologa, fizičara, bankara i investitora, ozbiljnih i konzervativnih profesionalaca koji drhte pred fenomenom zvanim ‘vrhunac proizvodnje nafte' (engl. Peak Oil)."
Po mojemu skromnom mišljenju situacija je postala vrlo ozbiljna kada su se ove godine o tome službeno oglasili Pentagon i Lloyd, zajedno s britanskim Kraljevskim institutom za međunarodna pitanja (a.k.a. Chatham House). Ja se iskreno nadam da su ti veliki igrači pogriješili u svojim dokumentima, da su bili pijani ili bar malo napušeni, ako ne našmrkani, kad su pisali svoje mišljenje i radujem se ako sam ja pogriješio. Ako, su, pak, oni lagali zbog nekih svojih interesa, i to mi je drago, ne tiče nas se. Ali sve se više plašim da je istina okrutna onoliko koliko su njihova predviđanja trezvena.
"Peak Oil" (vrhunac proizvodnje nafte, vrhunac iskorištavanja naftnih izvora) je trenutak kada sva tehnologija za crpljenje nafte na svijetu izvlači iz zaliha najviše što može i kada je ritam isporuke na tržište maksimalan, nakon čega slijedi opadanje. Dakle, ne radi se o trenutku kada nafte više nema, već kada svjetska proizvodnja postaje usko grlo zbog ograničene tehnologije, sve manje količine i sve veće potražnje nafte. Za našu civilizaciju to je gotovo jednako kao da nafte potpuno nestane, razlika je samo u tome što se taj trenutak počne rastezati kroz godine i desetljeća, kao u krivulji dijagrama nalik Gaussovoj (vidi sliku). Podsjetimo da s opadanjem isporuke nafte proporcionalno raste njena cijena.
Sve je bilo lijepo u prvom dijelu krivulje uzbrdo kada je potrošača bilo manje nego danas, a ponuda nafte je bila više nego dovoljna. Međutim, na nizbrdici krivulje potrošnje derivata je sve više, a proizvodnja nafte stagnira (osim što naftu stvarno iscrpljujemo brže nego što se obnavlja) pa se dobiva dojam da je nafte naglo sve manje.
Zašto je ovo početak višegodišnje agonije? Zato što smo civilizaciju razvili na tehnologiji koja ovisi o petroleju, na prirodnom resursu koji nije beskonačan, pa kako budu sve sporije pristizali bareli na tržište tako ćemo se i mi gušiti u problemima. Kakvim? Prvo, tu je sve veća cijena nafte. Nedavno smo imali poskupljenja goriva koja su pokazala da se nešto veliko trese na tržištu. Da je samo gorivo skuplje život bi nam već bio tjeskoban, jer sve na tržištu poskupljuje s njime zbog proizvodnje i transporta temeljenih na gorivu. Ali zauvijek raščistimo jednu bitnu stvar - nije nafta samo gorivo! To je velika zabluda tko misli samo na gorivo, pa se nada električnim vozilima. Ne. Na petrolejskoj bazi se temelji proizvodnja desetina tisuća artikala koje vaše oči svaki dan gledaju i koje konzumirate - automobilske gume, lijekovi, plastika, jestivo ulje, maziva, lakovi, boje, kozmetika, deterdženti, umjetno gnojivo, medicinska pomagala, dijelovi strojeva i kuća, materijali za održavanje svega što smo napravili, mobiteli, računala, tkanina... samo upotrijebite vlastitu maštu da pobrojite sve što je neophodno za današnji način života i održavanje stambenih objekata, i shvatite koliko smo ovisni o nafti.
Peak Oil se, vjerovali ili ne, očekivao desetljećima, ali su sva upozorenja bila ismijana uspavankama koje su pjevali moćni karteli da bi se čovječanstvo uljuljkalo u udoban "američki san". Pjevušenju je došao kraj. Ovih mjeseci su Pentagon i Lloyd odlučili bučno svirati na buđenje. Ja samo prenosim odjek toga alarma.
Donosim neke rečenice upozorenja iz dokumenta vojske US (najveći pojedini potrošač nafte na svijetu) iz travnja 2010. rečenice koje oni nikada prije nisu izgovorili:
"...do 2015. manjak nafte bi mogao imati značajan politički i ekonomski utjecaj..."
"...opadanje ekonomskog napretka bi moglo pojačati neke neriješene tenzije, pogurati slabije države prema kolapsu i imati ozbiljan ekonomski utjecaj na Kinu i Indiju..."
"...ne smijemo zaboraviti da je Velika depresija (kriza s početka 20. stoljeća) izrodila mnoge totalitarne režime koji su rješenja tražili u nemilosrdnom ratovanju..."
Nekoliko mjeseci poslije toga (srpanj 2010.), Lloyd i Chatham House na sličan dramatičan način izjavljuju:
"...do 2013. se očekuje rekordna cijena po barelu od preko $200..."
"...katastrofalne posljedice za poslovne subjekte koji se nisu pripremili za nestašicu nafte i nastupajuću ekonomiju sa smanjenom emisijom ugljika..."
"...Britanija mora biti spremna za Peak Oil i isprekidanu opskrbu energijom u vrijeme sve veće potražnje za gorivom u Kini i Indiji..."
"...kompanije koje se nauče stvoriti prednost u novoj energetskoj stvarnosti bit će konkurentne i opstat će... ako ne uspiju, doživjet će preskupe i katastrofalne posljedice..."
"...pozivaju se proizvođači, opskrba i šira poslovna zajednica da preispitaju svoju distribuciju energije i iznesu nove modele, jer je postojeći globalni model izuzetno ranjiv i moguće ga je srušiti..."
Pentagon ima svoje interese za zabrinutost zbog nestabilne svjetske sigurnosti, dok Lloyd kao krovna osiguravajuća kuća daje naputke nižim institucijama da svoje pravilnike o isplati štete prilagode dolazećoj krizi i mogućoj šteti od globalnih klimatskih promjena.
Da se razumijemo - smirite se, energije neće nestati i kriza neće nastupiti iznenada kao udar asteroida. Energija mijenja oblik i mi ćemo uvijek imati vjetar, vodu i Sunce za većinu energije koja nam je potrebna. Sada se opet uznemirite - nama počinje nedostajati temeljna sirovina naše civilizacije. Osobito tim više što su na tržište nahrupili korporacijski potrošači iz Kine i Indije. Osim raznih elektrana, turbina i vjetrenjača koje već imamo, potrebno je hitno naći zamjenu za petrolej u svim granama industrije. Neka rješenja već postoje, ali dok to krene u isplativu proizvodnju mi ćemo kroz mnoge godine plakati, krvariti i gladovati. Skuplji artikli će produbljivati financijsku krizu, a skupa i teško dostupna medicinska njega proizvest će više bolesnih i umrlih, dok će manjak materijala za održavanje cesta, vodovoda, zgrada i vozila značiti urušavanje strukture i propadanje onog što posjedujemo, i najgore, manjak nafte umanjivat će proizvodnju i dostupnost hrane i dostavu pitke vode. Stanovnici će misliti da im je vlada nesposobna riješiti probleme, pa će izaći na ulice i sukobiti se, a neke jače vlade će uvesti režim čvrste ruke. Negdje će se oko resursa i oko sukoba interesa raznih političkih programa povesti novi ratovi, s političkim i nacionalnim opravdanjem. I sve to može trajati desetljećima, kako nam iskustvo iz mnogih afričkih građanskih ratova pokazuje, te kako nam pokazuju krize na Kubi i gladovanje u Sjevernoj Koreji.
Kako preživjeti? Volio bih da imam jednostavan recept. O tome ću pisati neki drugi put. Ali mogu samo preporučiti da učimo od onih koji već dugo trpe sličnu krizu. Građani Havane na Kubi gledaju kako im se grad urušava bez održavanja, ali na ruševinama uzgajaju povrće bez umjetnih sredstava kako bi preživjeli. Zašto već danas ne bismo osigurali komad zemlje? Preporučam da se udružite, obiteljski ili među susjedima, i počnete uzgajati vlastito povrće. Za vodu ne očekujte milost općine da vam šalje cisterne i da čekate duge redove za malo vode. Nađite način da spremite svoju vodu i čak potražite zdrave bunare i prirodne izvore u vašem kraju. Riješite se dugova. Vrlo je vjerojatno da će nam u razdoblju dugotrajne krize banke sjesti na račune i posegnuti za imovinom. Mnogi će ostati bez kuća i okućnice. Jedina vrijednost koju budemo imali u godinama koje dolaze neće biti virtualne brojke na računu, ni dopušteni minus u banci, nego kuća, zemlja, alat, sjemenke povrća koje smo sačuvali i možda malo zlatnih i srebrnih vrijednosti koje tada budemo imali kod sebe.
U razdoblju pred nama medicinska njega će biti samo za privilegirane, pa je dobro svoje zdravlje ojačati odricanjem od štetnih proizvoda i prelaskom na hranu koja se više bazira na povrću, a manje na mesu.
Zajedništvo. Pojedinci nemaju mnogo šanse za opstanak ni danas, a kamoli u vrijeme krize. Ne rušite mostove, gradite odnose, održavajte poznanstva, trebat ćemo jedni drugima. Bez obzira na vašu vjeru, nacionalnost, ideološku opredijeljenost - zajedno smo jači. Izmirite se, nudite kompromise, pomozite da bi vam se pomoglo kad dođe vrijeme.
To je sve za sad od mene o najavi početka najveće krize industrijskog doba. O svemu možemo raspravljati dalje na jednostavnom forumu koji pokrećem zbog takvih tema da ga zajedno gradimo - http://zeljko-bosnjak.net/forum/index.php - samo se trebate registrirati. Vjerojatno ću još koji put pisati o ovoj temi kako se situacija bude razvijala, a osobito nam predstoji rasprava velikih svjetskih igrača o tome jel treba stvarati paniku ili će sve biti u redu sa čovječanstvom. U međuvremenu, možda sad nije vrijeme predugo sumnjati i pitati se kome vjerovati, uvijek je pametno pripremati se za budućnost.