Banner
Hrvatski saboru u srijedu o konačnom prijedlogu Zakona o turizmu
Lalovac (SDP): Osobni podaci 313.000 građana našli su se na crnom tržištu
Mađerić: Zakonom se sprječava zlouporaba prikupljenih sredstava humanitarne pomoći
Pripuz pisao Milanoviću zbog Jakuševca: Zamjera mu selektivni pristup
PISA testovi: Hrvatski učenici u prosjeku, osim u matematici
Zavod za javno zdravstvo: Nema ugroze zdravlja građana
Zavod za javno zdravstvo: Nema ugroze zdravlja građana

  Olgine recenzije

Dan kad je majka prvi puta rekla „kaj“

  Olga Vujović           12.11.2023.         1130 pogleda
Dan kad je majka prvi puta rekla „kaj“

Rečenicom „Majka je rekla da će se ubiti.“ počinje roman „Tvornica Hrvata“ Nebojše Lujanovića, dobitnika V.B.Z.-ove književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2023. prema procjeni žirija u sastavu Jagna Pogačnik, Drago Glamuzina, Vanja Kulaš, Strahimir Primorac i Mile Stojić. Dakako, teško je komentirati odabir budući da ne mogu usporediti odabrani s ostalim rukopisima, ali mislim da bi bila velika šteta da je ovaj roman ostao nedostupan ljubiteljima književnosti. Dovoljno ne poznajem Lujanovićev životopis (osim da je rođen 1981. u Novom Travniku, BiH, te da je na Fakultetu političkih znanosti diplomirao politologiju a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sociologiju i komparativnu književnost, gdje je doktorirao iz područja teorije književnosti 2012.) pa zato ne znam koliko je autobiografskog iskustva u priči dvanaestogodišnjeg dječaka čija je obitelj (majka,seka i dida) iz Srednje Bosne pobjegla pred ratom i došla u Zagreb gdje pokušava izgraditi (makar privremeno) dom.

Autentični opisi obiteljskog života (brojni izbjegli rođaci i susjedi koji spavaju na podu skučenog stana dok čekaju hrvatske dokumente kako bi mogli legalno otići, preuzimanje humanitarne pomoći i opaske koje moraju slušati jer „nisu naši“), kontinuirano praćenje televizijskih vijesti o ratu u Bosni i odnosi u školi čine dječakov svijet u kojem se on više-manje (ne) snalazi. U obiteljskoj raspravi o onome što je „najzajebanije“ u ratu, majka tvrdi da je to kada ne znaš gdje su najbliži, dida da je to kada dođe glad, a dječak  „da je najzajebanije u ratu odrastati“.

Jer iako ide redovno u školu (gdje se ne uklapa najbolje) njegova škola je zapravo sam život: „Sve što sam o životu znao, naučio sam od ljudi koji su nam prolazili kroz stan.“ Želeći da ih prihvate, majka ga tjera da se jezikom i ponašanjem što bolje uklopi u zagrebačku sredinu pa jednog dana izjavljuje „Od danas smo Zagrepčani!“ pri čemu sama izgovara (sudbonosnu) rečenicu „Kaj god želiš“. Naravno , ona je svjesna da „kaj“ treba znati točno izgovoriti i da ga ne treba „uvijek umetat“ („To umetneš samo kad oćeš biti fin – dida je dodao, a majka se s time složila“).

U jednom trenutku dječak ponukan svojim iskustvom kaže: „A ja bih još dodao. Kako biti Zagrepčanin kad ne znaš ni jednog takvog koji bi sjeo s tobom ili te posjetio.“ Roman je podijeljen na četiri cjeline : „Mi nismo naši“, „Tvornica Hrvata“, „Dug“ i „Presvlačenje“ , a svaka od njih kronološki prati određen period pa počinje otkrićem o vlastitoj različitosti u očima drugih i promjeni pojma „naši“ od prijelaz iz bosanskih u hrvatske uvjete, nastavlja majčinim uključivanjem u nabavu spasonosnih dokumenata kojima se dokazuje da je vlasnik „pravi Hrvat“ i prikazom užasnih situacija (Mala bez jetre) do konačne nabavke dokumenata koji će i njima „osigurati“ bolji život („Majka je izgledala zamišljeno. Nije se mogla sjetiti ni jednog imena koje bi nam pasalo. – „Koje bi ti? Miro Mirčić, Drago Dragić?“).

Zahvaljujući „dječjim ustima“ kroz koja autor uspijeva „prošvercati“ humor, roman usprkos vrlo ozbiljnoj, dapače teškoj tematici (o ratu i njegovim posljedicama) odiše optimizmom (čak i majčine psovke djeluju oslobađajuće) i zato ću, red je, kao protutežu prvoj, navesti zadnju rečenicu romana: „Smijeh se razlijevao praznim stanom, popunjavao rupe u parketu, krpao poderotine na krevetu i presvlačio oderane zidove.“

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Olgine recenzije