Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Dalibor Foretić: Kazališni endem Virovitica


  70 godina Kazališta Virovitica           Dalibor Foretić           08.02.2015.         2608 pogleda
Dalibor Foretić: Kazališni endem Virovitica

Katkad su čudne sudbine pojmova. Dilentatizam je u kazališnom žargonu, a donekle i u teoriji, stekao neslavan pežorativan prizvuk. Reći nekome glumcu da je diletant zvući kao najgora uvreda. A u svome nastanku, tamo u prošlom stoljeću, on je u sebi krio najplemenitije kazališno nagnuće. Diletanti su bili samorasli, samouku glumci, najčešće kazališni zaljubljenici (danas bismo rekli amateri) koji su zabavljali svoju sredinu scenskim igrama, gradeći, lišeni izvanjskih utjecaja, vlastiti način i sistem glume. Iz diletanskih se skupina na ovim prostorima i razvilo nacionalno, profesionalno kazalište. Da bi sebe uzvisili, profesionalni glumci i doskora kao razlikovni termin sve ostale, nevježe u glumačkom poslu, počeli pogrdno krstiti diletantima.

Oduvijek sam se borio za dostojanstvo toga pojma. Jer, u našim kazališnim prilikama. diletanti, u novije doba prometnuti u amatere, nosili su ne samo zanos igre, često nepoznat profesionalnim glumcima, nego su krili i nešto mnogo dragocjenije. Rijetke su, naime, kod nas najčešće male sredine, u kojima se uspio sačuvati, prenošenjem s koljena na koljeno kod i sistem glume kakav se tu gajio desetljećima pa možda i stoljećima.

Lišeni izvanjskih utjecaja, oni su, učeći jedan od drugoga, mlađi od starijih, uspjeli sačuvati jedan petrificirani kod koji u nestalnosti kazališnih mijena ne samo da ima svoj čar, nego znači često jedinstven, dragocjeni uvid u kazališnu prošlost i tradiciju. Utoliko diletanti i unutar amaterskih gibanja imaju istaknuto, izdvojeno mjesto, a u odnosu na profesionalne glumce jednostavno su, u vrijednosnom smislu, nesrazmjerljivi: to su paralele koje se nigdje ne dotiču.

Zbog toga je Kazalište Virovitica za mene jedinstvena pojava u ovim našim kulturnim prilikama. Virovitica je endem u hrvatskom glumištu. I neka se moji dragi virovitički kazališni prijatelji stoga ne uvrijede što sam uh u ovom svečanom trenutku njihove proslave nazvao diletantima. Za mene je to časno opredjeljenje, precizan izraz onoga što rade i kako rade, kako pronose svoje poimanje kazališta. Zahvaljujući svom položaju, oni su uvijek bili negdje u kutu, nikome na putu, bez mnogo uvida u ono što se zbiva u glavnim kazališnim tokovima, razvijajući svoj specifični stil igre, osobni repertoar, uporno i s mnogo osjećaja boreći se za svoju publiku, ne samo u gradu u kojem su ponikli nego i na širokom prostoru između Zagreba, Varaždina i Osijeka, koji pokrivaju mnogo bolje i revnosnije nego nacionalna kazališta upisan a u uglove toga trokuta.

Prvi puta sam u Virovitici bio 1967. godine. Sjećam se, igrali su tada pomodnu Obadiinu parodiju veterane "Vjetar u granama sasafrasa" u režiji pokojnog inž. Đure Puhovskoga. Istoga ljeta na Hvaru, u okviru tadašnjeg saveznog amaterskog festivala, nadmašili su sve svojom izvanrednom kreacijom Drćiva "Dunda Maroja".

Bio sam fasciniran svježinom i autentičnošću njihova scenskog izraza, razgaljen njihovom specifičnom komikom. Većinom su to bili mladi, nepatvoreni amateri, predvođeni iskonskim glumcima Stjepanom Rederom, vođom, katkad i redateljem toga kazališta, vragometnim komičarom, doajenom Dragutinom Vrbenskim, pouzdanim Ivanom Šuprinom. Stjecajem okolnosti u Virovitici sam se ponovno našao tek nakon gotovo četvrt stoljeća. Bila je premijera Feldmanove vožnje, izvedena u počast ovom virovitičkom liječniku i dramatičaru. Najviše me dojmilo da je to danas profesionalno kazalište po stilu i načinu glume bilo potpuno isto takvo kakvo je bilo i onda kada sam ih prvi put gledao.

To premošćenje vremena dalo mi je misliti. U epohi turbulentnih vremenskih mijena tu u Virovitici neki su ljudi rasli i stasavali kao glumci, stariji su odlazili i umirali, mlađi ih smjenjivali, predajući jedan drugome tajne glumačke vještine, onako kako su vjerojatno u tom kulturnom okružju bile sačuvane desetljećima.
Ta njihova gluma prizvala je maštarije o nekadašnjim slavonskim gradićima, u kojima je tanki sloj građanstva sebi za zabavu, ali i željom da se izdvoji iz ruralnog gliba koji ih je okruživao, u svojim serklovima, na javnim zabavama, redutnim feštama, po hrvatskim domovima kao središnjim ustanovama kulturnog života, izvodio neke predstave koje naša kazališna povijest jedva da pamti, sačuvane u sjećanju tek u lokalnim kronikama. To je izravan put koji nas vodi do kulture, preporodne, nacionalne osviještenosti hrvatskoga građanstva u prošlom stoljeću.

U tim gradovima uvijek se znalo tko je dobar glumca i tko što može igrati. Takvi su ljudi u toj sredini imali izdvojeno mjesto. Najčešće uz redoviti posao ono su u svoje glumačke spomenare upisivali sjećanja na velike kazališne predstave Beča, Pešte i Zagreba, razvijali usvojene kodove na svoj način i potom ih prenosili s koljena na koljeno. Ta pučka, jednostavna gluma, nelišena rafiniranosti, ali i autentičnosti, tvori dragocjeno kolektivno kazališno sjećanje sačuvano danas samo u Virovitici.

Model organizacije isto je toliko autentičan kao i njihov stil igre. Oni su unutrašnjem ustrojstvu kao i vanjskom djelovanju sačuvali model gradskoga kazališta koje je s obzirom na ograničeni broj publike u gradu, nužno upućeno na širu okolicu kao kazališno tržište. Sa svojim kombijem i kamionetom oni danas obilaze mjesta u koja gotovo nitko ne dolazi osim njih. U novim, modernijim uvjetima ponašaju se isto onako kao i njihovi davni preci, diletanti. Ukoliko oni stvaraju dragocjen prilog kazališnoj povijesti u ovim za teatar zlehudim vremenima, čemu će, nadam se, korisno poslužiti i ova publikacija.

Međutim, ono na što najviše mogu Virovitica i njezino kazalište biti ponosni jest činjenica da je upravo njegovim postojanjem u toj sredini sačuvana i odžana građanska kultura ne kao privid, nego kao djelotvorno načelo kulturnog djelovanja. Mnoga su mjesta kod nas svojevremeno imala kazališta slična virovitičkome. Socijalistička ih je kultura u svojim početnim nastojanjima forsirala, poticala osnivanja ondje gdje ih nije bilo. Međutim, postepenom degradacijom, ta kazališta su zamrla, ukidana, ostavljajući iza sebe goru kulturnu pustoš nego što je bila. Svojim pomno odabranim repertoarom vodeći računa o publici za koju igraju, smišljenom kulturnom politikom koja je išla na to da se obuhvati djelovanjem čitava jedna regija, virovitičko kazalište se održalo dok su jedno za drugim propadali teatri u Požegi, Bjelovaru, Karlovcu, Bujama, Puli, Šibeniku, Zadru...

U tome je veličina ovog malog kazališta čvrsto ukorijenjenog u svoj grad, veliko kulturno poslanstvo koje su ispunile generacije od Stjepana Redera i Dragutina Vrbenskog do Mirana Hajoša i njegovih glumaca.

Tekst Kazališni endem Virovitica objavljen je u publikaciji "50 godina Kazališta Virovitica", 3. veljače 1995. godine.

Dalibor Foretić bio je novinar i kazališni kritičar, doajen hrvatske kazališne kritike. U trima desetljećima svog djelovanje smatralo ga se "najvećom živućom enciklopedijom hrvatskog kazališta". Rođen je u Šibeniku 1943. godine, umro je u Zagrebu 1. studenoga 2001. godine. godine. Radio je u Vjesniku kao dopisnik i izvjestitelj, pisao o vanjskoj politici, pisao kolumne o kulturi, bio urednik kulturne rubrike, Danasu, Novom danasu i Novom listu. Bio je prvi izbornik Hrvatskog festivala malih scena pokrenutog 1994. godine. Dobitnik je nagrade Petar Brečić za kritičarske tekstove, osvrte i studije objavljene 1998. i 1999. i nagrade za životno djelo Otokar Keršovani.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije 70 godina Kazališta Virovitica



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: