Saborski zastupnik, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a i predsjendik HVIDRE
Josip Đakić u prošlom broju Virovitičkog lista osvrće se na aktualne događaje
vezane uz incident na proslavi 16. obljetnice HDZ-a. Tekst prenosimo u cjelosti.
Gospodine Đakiću, kako komentirate učestale napade na Vas kao saborskog zastupnika, predsjednika Županijskog odbora HDZ-a i predsjednika HVIDRA-e RH?
- Učestali napadi na mene proizlaze iz svih dobrih stvari koje smo odradili
i zdušnog zalaganja za boljitak života svih nas, a posebno onih koju su zaslužni
za slobodu Hrvatske. Kada se ne može ni sa čim opovrgnuti naš rad i trud koji
danonoćno ulažemo za boljitak, zapošljavanje i pomicanje naše županije s predzadnjeg
mjesta s liste nerazvijenih , onda se to opovrgava podlostima, napadima, prozivanjem
za nasilništvo i diskreditacijom mene kao osobe. Energično odbacujem optužbe
da sam nasilnik, no moram kazati da sam čovjek koji je od radnika postao ratnik,
a nakon rata u kojemu sam dva puta ranjavan i bezbrojno puta odlikovan najvišim
državnim odličjima završio sam s činom pukovnika.
Stoga mi nitko ne može pripisivati da sam incidentna osoba koja je sklona pijančevanju
i nasilničkom ponašanju. Prije svega nasilan sam u odrađivanju projekata koje
samo zacrtali i u pružanju pomoći svima koji mi se obraćaju. U tom pogledu mogu
biti nasilan i to prije svega prema institucijama državne vlasti i svojim kolegama
u Saboru od kojih tražim pomoć za rješavanje problema. To očito nekim novinarima
koji ne bi trebali ni služiti kao ogledni ljudi svoje profesije, koji nam inače
priznaju da se «nešto» pokreće, ali u svojim novinarskim člancima to negiraju.
Priznavajući nam to, oni u stvari demantiraju sami sebe.
U svakom slučaju svaka osoba ima pravo na privatan život i mogu kazati da
Josip Đakić nije anđeo, jer da je anđeo i da smo svi kao anđeli
još ni danas rat ne bi završio i mi ne bi uživali u slobodi. Osobe koje me poznaju
znaju da sam običan čovjek, narodan, pristupačan sa svim dobrim i lošim stranama,
kao uostalom i svi ljudi, te stoga nikako ne prihvaćam da mi se na teret stavlja
da sam nasilnik. Svoj vojni poziv započeo sam kao dragovoljac MUP-a i zajedno
s ostalim časnim ljudima krenuo tamo gdje je bilo najteže – na pakračko ratište
na kojemu sam dva puta ranjavan, kasnije sam kroz 105. brigadu HV-a, iako vojno
neškolovan, postao zapovjedni kadar dok se u tom trenutku oni koji su završili
vojne škole, pogotovo bivši komunistički kadrovi, nisu prihvatili obveze sudjelovanja
u ratu. Mi smo učili tijekom rata i prilagođavali se situacijama na terenu,
a tako je i danas u političkom životu. Iako sam postigao mnogo toga, još uvijek
se prilagođavam raznim situacijama, a zbog toga vjerojatno i proizlazi zavist
i zloba onih koji o meni pišu na takav ručan način.
- Još jednom napominjem, ja sam čovjek običnih ljudskih, karakternih osobina
koji se nikada ničega nije bojao niti će se bojati. Nisam obolio od PTSP-a kao
mnogi drugi, nisam prolupao i valjda sam zbog toga meta svih tih napada. Strpljivo
i stoički sve podnosim i trpim jer sam kroz cijeli život od malih nogu, živeći
u neimaštini, naučio trpjeti. To je moj životni put kojeg se ni u jednom dijelu
ne sramim.
Što je prava istina u «slučaju Mihelčić»?
- Dobro je poznato da mi novinari sude bez suda, bez odvjetnika, o meni konstruiraju
izjave raznih političara i policije, koja je inače sve evidentirala pa čak i
njegov odlazak iz bolnice. Zašto je Mihelčić spominjao moje ime, to će morati
objasniti mjerodavnim institucijama koje će utvrditi činjenične stvari. Moram
energično demantirati medije koji naglašavaju da se to navodno dogodilo na «jednoj
od hadezeovskih pijanki», jer je svima dobro znano da je nakon obilježavanja
16. obljetnice rada HDZ-a upriličena svečana večera na kojoj je bio nazočan
i potpredsjednik Vlade Damir Polančec i ministar Ivica
Kirin. Istina je da su neki od nas bili u društvu svojih supruga i
da je to bila večera zatvorenog tipa. Za ostale članove stranke domjenak je
bio priređen u Domu oružanih snaga, od kuda je Ivica Mihelčić nepozvan došao
na našu svečanu večeru. Kada sam ga vidio, mahnuo sam mu rukom odgovarajući
mu na pozdrav i to je bilo sve. Naglašavam da s njime nisam imao nikakvih incidenata.
Što se događalo nakon našeg odlaska s večere, ne mogu komentirati. O tome će
svoj iskaz dati svjedoci koji znaju što se dogodilo. Moram napomenuti da je
i voditeljica Hitne medicinske službe bila zgrožena iskrivljenim napisima novinara
Jutarnjeg lista s potpuno tendecioznim i iskrivljenim njezinim riječima objavljenim
u novinama.
Istina uvijek dođe na vidjelo, pa će tako i istina o ovom navodnom slučaju i
svima ostalima za koje me mediji prozivaju. Tom medijskom ataku na mene pridružili
su se i neki političari, poput primjerice Željke Antunović,
koja nikada nije pridonijela boljitku življenja u ovom gradu i županiji, a za
to je imala četiri godine. Pa čak i sama novinarska pitanja u jednom intervjuu
navode je da me optužuje i napada.
Ako ćemo razgovarati na takav način, možemo, ali oni koji me napadaju moraju
biti oprezni jer i ja, kao i moje kolege, dobro znam za neke slučajeve bivše
vlasti koje nikada javno nisu izneseni. Veliku ulogu u zataškavanju njihovih
nepodopština posebno je imao bivši načelnik PU virovitičko-podravske Milan
Baričević, o čemu nam danas govore oni koju su to silom morali raditi.
Meni su bezrezervno podršku dali moji stranački kolege, Glavni odbor HVIDRA-e
i svi oni koji su svjesni na koji mi to način novinari i njihovi politički instruktori
čine. Ističem da smo kao stranka za otvoreni dijalog samo argumentima, nikako
podmetanjima i zakulisnim igrama, a što je izgleda dokaz da su neki već počeli
provoditi svoju «prljavu političku kampanju».
